Rukometaše Croatije osiguranja danas u Osijeku (18.30 sati) očekuje dvoboj s domaćinom u osmini finala Hrvatskoga kupa.
Trener Ivica Obrvan i dalje ima problema sa sastavljanjem momčadi zbog ozljeda. Današnju utakmicu propustit će Ivano Balić (jaka distorzija...
Hladno je jutro osvanulo jutros u Beogradu, bilo je minus četiri. Kao i večer prije, ali ne u stupnjevima nego golovima na kontu hrvatske rukometne reprezentacije nakon polufinalnog dvoboja protiv Srbije na Europskom prvenstvu.
Dok su Hrvati pokušavali zaliječiti rane, Srbi su likovali: 'Srpska slava - tri finala', 'Bok, dečki, žurimo po zlato', 'Srbija slavi junake', 'Ovako biju Srbi na svetoga Savu'. To su samo neki od naslova koji su jučer vrištali s naslovnica i stranica srpskih novina. I očekivanja kako će danas u tri finala uzeti tri trofeja, Novak Đoković na Australian Openu protiv Rafaela Nadala, vaterpolisti na EP-u u Nizozemskoj protiv Crne Gore, rukometaši protiv Danaca u beogradskoj Areni. A hrvatski rukometaši će se morati potruditi da uzmu utješnu nagradu, broncu, u vrijeme kad su mnogi za stolom za nedjeljnim ručkom, oni će se morati jako potruditi da im ne padne teško na želudac neki španjolski specijalitet.
Jučer je Europska rukometna federacija uvela novost u druženju novinara i rukometaša, priređen je 'Media Day', izbornici i po pet igrača iz četiri reprezentacije koje igraju za medalje bili su na raspolaganju novinarima. Na ograđeni prostor na terenu Arene 'istrčali' su novinari i 'rešetali' rukometaše. Hrvatski izbornik Slavko Goluža ponavljao je istu priču kao i večer prije, koliko mu je teško i žao, imali smo u prvom poluvremenu plus dva i priliku za povećanje razlike, da smo se odvojili, tko zna kako bi završilo...
Što bi bilo kad bi bilo!? Recimo onda i kako bi Hrvatska, da je u Novom Sadu u skupini pobijedila Španjolsku, izbjegla Srbiju u polufinalu, a onda tko zna kako bi sve ovo završilo. Ali nije, Hrvatska je na Europskom prvenstvu u Srbiji dosad upisala dva poraza, u dvije važne utakmice, od Španjolske kad se odlučivalo o prvom mjestu u drugoj fazi, i od Srbije u polufinalu. Hoće li izgubiti i treću u borbi za broncu, vidjet ćemo danas popodne.
Međutim, nije bilo pravog odgovora na pitanje zašto je Hrvatska strahovito pala u igri, i u obrani i u napadu, u drugom poluvremenu polufinalnog dvoboja, zašto se nije odigralo ono što se u svlačionici navodno dogovorilo. Pričalo se o prebrzom završavanju napada i promašivanju zicera, o predugim srpskim napadima... Na pitanje gdje smo nestali u drugom poluvremenu Ivano Balić je odgovorio – to je pitanje za izbornika, identičan je bio i odgovor Ivana Čupića na pitanje zašto nije igrao u nastavku utakmice. No, činjenica je, bez ikakve namjere izigravanja Golužinog branitelja, i da nije izbornik mogao umjesto igrača zabijati golove i prekidati srpske napade.
No, Goluža je tijekom cijelog prvenstva govorio o pojedinačnim ciljevima. Prvi je bio proći skupinu u Vršcu – ostvareno, drugi je bio proći skupinu u Novom Sadu – ostvareno, treći je bio pobijediti Srbiju u polufinalu – nije ostvareno, a Goluži je taj cilj bio važniji od zlata. Sljedeći cilj je pobijediti Španjolsku i osvojiti broncu.
- Moramo imati snage, ostali smo dužni. Sve ću napraviti da se ekipa digne i da ostvarimo pobjedu. Ne razmišljamo o četvrtom mjestu – rekao je jučer Goluža.
Kapetanu Igoru Voriju brod se malo nagnuo, ali neće doživjeti sudbinu Concordije.
- Nismo bili presigurni da ćemo dobiti Srbe, ali vjerovali smo u sebe i u svoju kvalitetu, ja i danas kažem da smo kvalitetnija momčad od njih, ali nismo to u polufinalu pokazali i to je to. Ono što nam je bilo ponuđeno u prvom poluvremenu nismo uzeli, imali smo ih na pladnju i nismo to iskoristili, bili su pod velikim pritiskom, kad smo se mogli odvojiti nismo to napravili. U drugom poluvremenu više nismo kontrolirali naš napad, Stanić je počeo braniti, nismo imali rješenja na njihovu još agresivniju obranu, i kad su se odvojili na tri-četiri razlike nismo više imali vremena stići ih, počeli su igrati napade po dvije-tri minute. Voda je krenula na njihov mlin. Naravno da sam razočaran, ali treba biti realan i reći da nam je netko ponudio prije prvenstva polufinale, svi bi to objeručke prihvatili. Na žalost, kad dođeš u situaciju da se boriš za finale, a ne iskoristiš je, ima tuge i svega, ali trebamo se sada što prije dignuti u glavama, ako je ikako moguće da odemo kao pobjednici kući.
U najlošije odigranoj utakmici na Europskom prvenstvu hrvatska momčad nije imala ni pomoć na golu kao u prethodnim susretima. Mirko Alilović često je bio pojas za spašavanje, ali je protiv Srbije izostao i njegov kvalitetniji učinak.
- Loše se osjećam ne samo zbog toga kako sam branio, to je najmanji problem, nego zbog toga što smo izgubili utakmicu. Igrali smo prvi dio jako dobro, drugi dio smo stali, nije nas bilo nigdje ni u obrani ni u napadu, moramo se dići jer imamo utakmicu za medalju, brončanu, ali i to je medalja, jer ipak mjesec dana radimo za to i da sad ne uzmemo medalju kad imamo priliku bilo bi žalosno.
Blaženko Lacković je nakon poraza od Srbije u hotelu, kaže, buljio u strop.
- Nije nam lako, puno energije, puno sebe smo dali u tu utakmicu, živjeli za nju, toliko je htjeli dobiti da je razočaranje prisutno, osjeća se u zraku. Žalosno je što smo prvo poluvrijeme odigrali jako dobro, držali ih u šaci, trebali smo voditi s više golova, a drugo poluvrijeme neobjašnjiv pad, prihvatili smo njihov ritam, igrali su dugi napad, nije bilo brzog centra, nije bilo kontri, brze lopte, bilo je manje napada, Stanić obranio nekoliko važnih lopti...
Malo utjehe donio je razgovor s najdražima u Hrvatskoj.
- Supruga me bodrila da moramo dignuti glave, da su svi ponosni na nas, dali smo sve od sebe i da sad treba ići dalje uzeti broncu.
Prva hrvatska zvijezda, bez obzira koliko vremena provodi na terenu i kako igra, i dalje je Ivano Balić. Televizijske ekipe su ga jučer opkolile, odgovarao je na španjolskom i engleskom, 'i japanskom', dodao je, a taman kad se zagrijao, organizatori su ga počeli odvlačiti jer je prošlo pola sata namijenjenog novinarima. 'Ali tek sam na početku reda, vidi koliko ih još ima' – nije se Ivano dao odvojiti od novinara.
- Drugo poluvrijeme nismo dobro stajali u obrani kao u prvom, nismo trčali, tu je bio najveći problem. Kasnije kad smo u napadu izradili dosta dobrih prilika, Stanić je obranio sve živo. Atmosfera nije bila presudna, očekivali smo to, nismo mislili da će navijati za nas. A nismo bili ni pospani, u osam i kvarat nam tek počinje raditi organizam – govorio je još malo o utakmici sa Srbijom nakon koje se igrači nisu baš družili - 'obično se ne družimo kad izgubimo, svatko ima svoje misli, razmišlja o svojim stvarima'.
Ima li snage za dobiti Španjolsku?
- To ćemo vidjeti sutra, ne mogu se sad praviti pametan i govoriti imamo ili nemamo, vidjet ćemo. Brončana medalja jest motiv, ali kad izgubiš u polufinalu ovakvu utakmicu, treba se vratiti, a mi imamo dosta mladih igrača i ovih par starijih koji su jako frustrirani zadnjih sedam-osam godina.
Zašto frustracije, osvojili ste dosta medalja?
- Trebali smo osvojiti više.
Nakon poraza od Španjolske u Novom Sadu žestoko se obrušio na suce, rekao i kako ga uz takvo suđenje prođe volja za igranjem.
- Ma ne popušta me volja za igrat, svašta kažeš nakon poraza, ali brzo te to prođe.
Jesu li Španjolci pitali namjeravaš li ih dobiti sutra?
- Nisu, pričali smo svašta.
Vraćaš li se u Španjolsku?
- Nije mi TV Espana ništa ponudila, nikakav komentatorski posao.
Prognoza za finale između Srbije i Danske?
- Nemam pojma, moram se najprije spremiti za moju utakmicu, ali bit će otvorena do kraja.
Na ovom Europskom prvenstvu Ivano nije proveo previše vremena na terenu, novinare je zanimalo misli li da je trebao igrati više.
- Trebao sam igrati koliko je izbornik odredio, ja sam tu jedan od igrača, treba poštovati njegove odluke i podrediti se kolektivu.
Primjećivalo se dosta nervoze na našoj klupi.
- Kad nije? Kod nas je uvijek živo. Ništa posebno.
A i na pitanje o ozljedi i svom fizičkom stanju kaže da je u redu.
- Dok stojim na nogama, dobro je.
Naposlijetku, nakon što (ne) ostvari cilj u sutrašnjoj utakmici izbornik će ipak morati ponuditi neke konkretne odgovore, primjerice, o vlastitim pogreškama u vođenju ekipe, o (ne)pripremljenosti igrača, o odnosu s igračima i unutar momčadi...
I Goluža i igrači, koji su stalno kao papagaji ponavljali da u svakoj utakmici moraju ići na glavu, ali protiv Srbije nisu tako išli, mogu danas popraviti loš dojam iz polufinala i s medaljom se vratiti kući, makar i ne bila sjajna kako su željeli.
MARIJA ČOVIĆ
Poraz od Srbije teško je pao navijačima i igračima hrvatske rukometne reprezentacije. Ivano Balić je bio razočaran predstavom, a na pitanje zašto smo izgubili od Srbije odgovorio je vrlo znakovito
Ivano Balić i Ivan Čupić dan nakon utakmice nisu odgovorili na pitanja zašto su pali u drugom dijelu i zašto nisu dobili više prilika. Pitanja su preusmjerili na izbornika...
Pali smo, ali veći problem bio je Stanić nego naš pad. Čovjek je počeo sve braniti i nismo se iz toga znali izvući. Uništio nas je, rekao je Ivano Balić nakon poraza...
Jesmo li na pragu najvećeg uspjeha hrvatskog rukometa na europskim prvenstvima? Nedostaje nam samo zlato sa kontinentalnih prvenstava kako bi niska bila potpuna. Srbija, domaćin, možda na papiru najlakši suparnik za završnicu, ali sigurno na sve okolnosti i najteži jer će u prepunoj Areni imati dobar “vjetar u leđa” i huk sa tribina. Može li Slavko Goluža smiriti situaciju i što bi sve trebalo napraviti da se uđe u finale sigurno zna najtrofejniji hrvatski izbornik i njegov prethodnik Lino Červar. - Čujte, Slavko je bio moj pomoćnik, dobro je ispekao zanat, puno zna o rukometu, ima ideju, viziju. Imamo dobar sustav igre i što je najvažnije svi imamo veliko povjerenje u ovu momčad i našeg izbornika i iskreno želim da uzmemo to jedino zlato koje nam nedostaje. Od srca im to želim, iako i sam znam da nam neće biti lako, vidite kako je i jedna Francuska pala na 11. mjesto, a mi od 2003. nismo nikada bili lošiji od petog. To sve govori o kvaliteti koju naši igrači imaju – kaže Lino Červar, danas trener makedonskog Metalurga. Što će nam biti potrebno u dvoboju protiv Srbije, u čemu će biti ključ uspjeha? - Vrlo važno će biti uloga naša izbornika, važno je da Slavko homogenizira momčad. Sjetite se kako je to bilo protiv Francuske, tako moramo izgledati i sutra. Važan je taj pobjednički duh, da djelujemo psihički moćno. Prepun sam entuzijazma jer vjerujem da će nam momčad biti pozitivno nabrijana i da će se to jednako osjetiti i u dvorani. Vrlo nam je bitan takav pristup pogotovo što samo na taj način ćemo moći utišati preko 20.000 njihovih navijača. Neće niti Srbima biti lako igrati u takvoj atmosferi, pritisak će biti podjednak na obje momčadi. Morat će i Srbi preuzeti veći rizik, od njih se puno očekuje, a to može biti veliki bumerang. Na psihološkoj pripremi treba graditi uspjeh, to će biti jako važno. Koji bi detalji u igri mogli biti presudni? - Nekoliko je važnih detalja, no sve se može sažeti u jednom segmentu – obrana. To će biti presudno, igra u obrani. Vjerujem da smo mi u velikoj prednosti, igramo puno bolju obranu, kvalitetno možemo mijenjati 6-0 i 5-1, osim toga u našoj zoni na crti su visoki igrači Kopljar, Gojun, Duvnjak, Musa, nije lako preko njih pucati. Osim toga i kada pređemo na 5-1 naprijed nam je Vori kojega je jako teško prebaciti. Srbi igraju samo 6-0 obranu, ali imaju niske igrače preko kojih se može jako dobro pucati. U toj obrani je naše jako uporište, uz Mirka Alilovića koji je fantastičan. Drugi su detalj naša krila, nitko na ovom prvenstvu nema tako četiri brza igrača, bez obzira igrali Štrlek ili Batinović, koji mogu svaku pogrešku u napadu kazniti lakim pogocima. Srbi u tom segmentu imaju samo Nikčevića i nisu tu toliko jaki. Što se tiče pozicijske igre Srbima je desna strana malo slabija, imaju dva odlična pucača Ilića i Vujina, Čutura na srednjem je već stariji i sporiji igrač i to možemo braniti. A koga će oni kod nas braniti? Imamo definitivno više rješenja. Vidite li možda nekog pojedinca koji će odlučiti polufinale ili vjerujete u snagu kolektiva? - Vjerujem u snagu kolektiva, snagu tima koji nije samo skup ljudi. Na ovom dvoboju mora presuditi bolja kvalitetnija igra kolektiva. Moja teza je da igraju pojedinci, ali uvijek pobjeđuje momčad. Osim toga prava momčad nikada ne guši kreativnost pojedinca, dapače koristi tu individualnu kvalitetu i stvara razliku. Ivano Balić je jedinstven igrač, najbolji na svijetu i kada se sa svojom genijalosti uklopi u momčad onda dobivate pravi rezultat. Vjerujem da će Slavko iskoristiti sve naše individualne prednosti i kvalitetu kako bi se plasirali u finale i uzeli zlatnu medalju. Duboko vjerujem u takav ishod. robert radica
U hotelu u blizini Beogradske arene na naše igrače pazi čak i vojska.
Ivano Balić pio je jutarnju kavu u društvu Ivana Čupića i Drage Vukovića, neposredno uoči odlaska iz Novog Sada u Beograd.
- Ne znam hoću li igrati protiv Srbije. Iskreno, mislim...
Nedavno je Srbija pobijedila Hrvatsku na Kupu nacija, pripremnom turniru za Europsko prvenstvo rukometaša, bila je to prva pobjeda Srbije nad našom izabranom vrstom u nekoj službenoj utakmici od EP-a u Švedskoj 2002. godine, doduše, igrala je tada po imenom Jugoslavija. Na europskim je prvenstvima Srbija, bez obzira pod kojim je imenom igrala, najveći uspjeh ostvarila 1996. u Španjolskoj kad je osvojila broncu. Hrvatska ima eurospku broncu i dva srebra, Hrvatska je jedina reprezentacija od prve četiri sa zadnjeg EP-a u Austriji koja je opet u polufinalu. Francuska, svjetski i olimpijski prvak, predala je krunu i završila EP u Srbiji na 11. mjestu, brončani Island je deseti, a Poljska, četvrta u Austriji, završila je na devetom mjestu.
Iskustvo osvajanja medalja, igranja velikih utakmica u završnicama, iskustvo nastupa pred desetak i više tisuća navijača, makar bili i neprijateljski raspoloženi, upravo je jedan od aduta hrvatske reprezentacije u večerašnjem polufinalnom dvoboju sa Srbijom u beogradskoj Areni. Slavko Goluža puno je takvih utakmica imao u igračkoj karijeri, prvi put je u polufinalu velikog natjecanja u ulozi izbornika.
Zadovoljan je onim što su njegovi izabranici prikazali u dosadašnjem dijelu prvenstva, osim nekoliko minuta protiv jake Španjolske, ali kaže i kako još nije ispucao sve adute, ima još jedan, jako vrijedan. I ne spominje imena, ali svi znamo na koga misli. Ali ne misli da Srbija ima aduta kojima ga može iznenaditi.
- Napravili su veliku stvar ulaskom u završnici, ali kad se vidi kako se sve to odvijalo, nošeni publikom, na kraju je to realno. Publika je prevagnula, ali Srbija ima, govorio sam to još u Švedskoj, strašnu reprezentaciju. Ali i mi igramo dobro pred brojnom i bučnom publikom, bez obzira za koga navija. Znamo i da imamo publiku koja nije došla, znamo da neće biti naših navijača u dvorani, da im je onemogućeno da krenu prema Beogradu. Ali imamo navijače u Hrvatskoj, i to nam je veliki motiv, smoći ćemo snage da odigramo jako dobro i pobijedimo za sve naše navijače.
Važnost utakmice se itekako osjeća u redovima reprezentacije.
- Osjetio sam to i u autobusu dok smo prolazili pored dvorane, vidio sam kako igrači gledaju prema Areni. Svi jedva čekamo početak dvoboja. Svi igrači su spremni i raspoloženi za igru. Manuela Štrleka je zamijenio Hrvoje Batinović, ostali su zdravi i sposobni za najveće napore, što je jako važno.
Goluža je već rekao kako je jedina taktika za utakmicu protiv Srbije boriti se za svaku loptu.
- Treba igrati jako dobru obranu i krenuti u svaki dvoboj kao da odlučuje o životu ili smrti, jedino se tako može do pobjede.
Srpski izbornik Veselin Vuković svjestan je naiskustva svoje momčadi na velikim natjecanjima.
- Od svih polufinalista imamo najmanje iskustva, ali igramo za snove koje već dugo sanjamo, to nam daje dodatnu snagu. Već smo malo i potrošeni, ali i ostali su isto tako, iamo ozljeda kao i drugi. Jedina nam je obaveza da damo sve od sebe, a to je dovoljno.
Vuković očekuje veliku podršaku publike.
- Možda je upravo Hrvatska najbolji protivnik za nas, jer su posebni odnosi, posebni motivi na obje strane, i ona publika... Zamislite da igramo u Hrvatskoj. Vjerojatno bi bila ogromna prednost za domaćina. Zato se nadam da se to u ovom slučaju biti prednost za nas.
O polufinalnom protivniku kaže:
- Najveća kvaliteta Hrvatske je upravo kvaliteta. Izuzetna ekipa, kao uostalom i Španjolci i Danci, ali mi smo pokazali da imamo kvalitetu, a mjerit ćemo je u petak od 20.15. Jedino se bojim da ekipa ne izgori od prevelike želje, ne znam kako ćemo se ponašati u svemu tome jer nemamo iskustva. Puno utakmica se igra na mali rezultat, mogu presuditi jedna ili dvije obrane vratara, takvu utakmicu može odlučiti jedna stativa, jedna sudačka odluka...
Vukoviću je bilo pomalo neugodno kad ga je jedan od novinara pitao je li ga iznenadila činjenica da Hrvatska na ovom turniru bolje igra bez Balića nego s njim?
- Nemojte da to komentiram, neću dirati u tuđe probleme, svatko ima svoje. Ivano je svjetski igrač, tko ne misli tako, griješi, možda je malo prošao zenit, ali je i te kako potreban i koristan, ali neka kolega Goluža razmišlja igra li bolje s njim ili bez njega.
MARIJA ČOVIĆ
Iako Ivano Balić nije igrao puno u dosadašnjem tijeku Europskog prvenstva, izjave iz tabora srpske reprezentacije svjedoče o respektu prema ponajboljem svjetskom rukometašu zadnjih godina
Iako Ivano Balić nije igrao puno u dosadašnjem tijeku Europskog prvenstva, izjave iz tabora srpske reprezentacije svjedoče o respektu prema ponajboljem svjetskom rukometašu zadnjih godina
Legendarni Ivano Balić sa svojim je reprezentativnim kolegama sretno stigao u Beograd, gdje će se u petak odigrati još jedan veliki derbi, polufinalna utakmica Hrvata protiv Srba.
Danas su na scenu stupili neki drugi glavni likovi. Kopljar pa Bičanić, Ninčević i Gojun. Prošla vremena u kojima su Ivano Balić i Nikola Karabatić odlučivali oglede
Na referendumu smo, usprkos slabom odazivu, dali podršku ulasku u Europsku uniju, akcije auroskeptika nisu dale rezultata, ali u Novom Sadu još ima euroskepticizma, bolje rečeno straha kako bi hrvatske rukometaše poraz od Španjolske mogao koštati plasmana u polufinale Europskog prvenstva. Ne zbog toga što smo izgubili, nego zato što mnogi strahuju da se od toga poraza nećemo dovoljno oporaviti da danas Francuzima uzmemo barem bod pa u zadnjem kolu protiv Mađara riješimo pitanje polufinala.
Naravno, netko će reći kako su Francuzi užasni na ovom EP-u, i to je točno, nikad nisu bili lošiji u posljednjih pet-šest godina otkako je krenula njihova sjajna serija na velikim natjecanjima, ali Slovenci su ih vratili u život u situaciji kad su ih mogli dotući, potcjenjivati ih na temelju loših igara u Srbiji bila bi katastrofalna pogreška.
Sve to hrvatski rukometaši dobro znaju, pitanje je samo imaju li psihičke i fizičke snage frustracije iz utakmice sa Španjolcima pretočiti u pozitivnu energiju kojom bi riješili francuski problem. A Španjolci su nas sasvim zasluženo pobijedili, koliko god naši igrači krivce tražili u sudačkom paru. Ivano Balić i Domagoj Duvnjak, dva ključna igrača u organizaciji napada naše reprezentacije, totalno su podbacili, imali loš šut i gomilu tehničkih pogrešaka, Ivano je cijelu utakmicu pogledavao suce i raspravljao s njima kao da ne zna, koliko god opravdano ili neopravdano bio ljut, da od toga nema koristi.
Mirko Alilović i obrana su se dobro držali, ali su bili nemoćni uz neučinkoviti napad. Blaženko Lacković je nepotrebno veći dio drugog poluvremena sjedio na klupi, makar to izbornik Slavko Guluža obrazlagao Lacovom potrošenošću i činjenicom da je bio na suprotnoj strani terena što otežava izmjene. Lacković je u dobroj formi, a dobro je odrađivao i obrambene zadatke, dojam je da je treba biti više i bolje iskorišten u drugom dijelu.
Osim toga, u našoj se reprezentaciji stalno priča o tome kako se igrači puno troše i u obrani i u napadu, međutim, naša momčad nije jedina koja igra teške utakmice, sve su takve, igrači drugih reprezentacija također imaju naporne sezone i kratko vrijeme za pripreme, ali su Španjolci u nedjelju navečer djelovali kao da bi mogli odmah odigrati još jednu utakmicu... Stari lisac Valero Rivera sjajno ih je pripremio i u pravom trenutku povlačio prave poteze.
Nije sramota izgubiti od Španjolske, niti je sramota izgubiti od Francuske. Ponekad, ili malo češće, su jednostavno bolji. Nije sramota ni biti zaustavljen u ovom dijelu natjecanja, propustiti borbu za medalje. Sramota će biti jedino ako hrvatski rukometaši ne potroše i zadnji atom snage kako bi ostvarili pozitivan rezultat u posljednje dvije utakmice u Novom Sadu danas i sutra, ako se ne budu, da upotrijebim njihove najčešće fraze, koliko god otrcano zvučale, “bacali na glavu” i “ostavili srce na terenu”. Uostalom, kako Scarlett O’Hara lijepo kaže, “sutra je novi dan”.
Poraz Hrvatske 24-22 od Španjolske ispratilo je čak četiri tisuće naših navijača. Ivano Balić razočaran je suđenjem u Novom Sadu i ponovno se obrušio na suce
Izgubili smo dobiveni dvoboj, pravi smo majstori. Umjesto da mirno privedemo dvoboj kraju i otvorimo vrata polufinala dopustili smo "furijama" danas matiraju. Osuđeni smo opet na dramu i borbu do samog kraja.
Španjolci su odlično otvorili dvoboj u 7. minuti su imali 4:1 potpuno su nas uhvatili nespremne. No onda je uslijedilo najboljih pet minuta hrvatskog rukometa. Savršena obrana, brze kontre, raznovrsna rješenja napada i u 12. minuti serijom 7:0 stigli smo do vodstva 8:4. No tih pet minuta je na kraju ispalo i sve što izvrsno odigrali u oba smjera. Vrlo brzo su se Španjolci pribrali, stali na loptu i počeli polako "grickati" našu prednost. Istina još smo u 19. minuti imali tri zgoditka prednosti 11:8 zahvaljujući projektilu Blaženku Lackovića. No vidjelo se da polako gubimo dah. Sedam minuta stvaralačke pauze bilo je dovoljno "furiji" da stignu na zaostatak od jednog zgoditka na što smo uspjeli u finišu uzvratiti pogotkom Marja Kkopljara i realiziranim sedmercem Ivana Čupića.
Nastavak smo otvorili igrom "gol na gol", držali tri zgoditka prednosti u 35. minuti, no onda je uslijedila prva velika "crna rupa" u susretu. Niti Mirko Alilović svojim bravuroznim intervencijama nije uspio zaustaviti tri zgoditka u nizu desnog krila Victora Tomasa koji nas je u 38. minuti vratio "na nulu" 16:16. Već tada se vidjelo da nam u napadu puno toga "šteka", Lacković je "nestao", Duvnjak i Kopljar kao da nisu niti bili na parketu Spensa, Balić je nešto pokušavao, ali nije mogao povezati konkretnije napade. U tom razdoblju "glavu iznad vode" držali su nam Alilović svojim obranama i Buntić svojim srčanim ulascima i pogocima.
Veliku priliku imali su naši "kauboji" od 47. do 51. minute, prvo je iz igra bio isključen Alberto Entrerriors i tog igrača više u polju nismo iskoristili, nismo postigli niti zgoditak. Izvukao je Balić novo isključenje i Jorgea Maquede no ni tada nismo uspjeli prelomiti dvoboj, zabili su Čupić i Vuković za 21:19. Nije bilo dovoljno za mirnu završnicu, baš suprotno.
Španjolci su u posljednjih osam minuta pametno vodili igru, igrali do mogućnosti oduzimanja lopte zbog pasivnog napada i onda kretali u realizaciju. Ta igra im je u finišu donijela seriju 5:1, pogađali su sa svih strana. Mi nikako, tek je Čupić zabio zgoditak iz sedmerca i to je bilo sve u završnici. Šteta jer imali smo sve u svojim rukama, ali smo uspjeli "izgoriti" ...
Izgubili smo dobiveni dvoboj, pravi smo majstori. Umjesto da mirno privedemo dvoboj kraju i otvorimo vrata polufinala dopustili smo "furijama" danas matiraju. Osuđeni smo opet na dramu i borbu do samog kraja.
Španjolci su odlično otvorili dvoboj u 7. minuti su imali 4:1 potpuno su nas uhvatili nespremne. No onda je uslijedilo najboljih pet minuta hrvatskog rukometa. Savršena obrana, brze kontre, raznovrsna rješenja napada i u 12. minuti serijom 7:0 stigli smo do vodstva 8:4. No tih pet minuta je na kraju ispalo i sve što izvrsno odigrali u oba smjera. Vrlo brzo su se Španjolci pribrali, stali na loptu i počeli polako "grickati" našu prednost. Istina još smo u 19. minuti imali tri zgoditka prednosti 11:8 zahvaljujući projektilu Blaženku Lackovića. No vidjelo se da polako gubimo dah. Sedam minuta stvaralačke pauze bilo je dovoljno "furiji" da stignu na zaostatak od jednog zgoditka na što smo uspjeli u finišu uzvratiti pogotkom Marja Kkopljara i realiziranim sedmercem Ivana Čupića.
Nastavak smo otvorili igrom "gol na gol", držali tri zgoditka prednosti u 35. minuti, no onda je uslijedila prva velika "crna rupa" u susretu. Niti Mirko Alilović svojim bravuroznim intervencijama nije uspio zaustaviti tri zgoditka u nizu desnog krila Victora Tomasa koji nas je u 38. minuti vratio "na nulu" 16:16. Već tada se vidjelo da nam u napadu puno toga "šteka", Lacković je "nestao", Duvnjak i Kopljar kao da nisu niti bili na parketu Spensa, Balić je nešto pokušavao, ali nije mogao povezati konkretnije napade. U tom razdoblju "glavu iznad vode" držali su nam Alilović svojim obranama i Buntić svojim srčanim ulascima i pogocima.
Veliku priliku imali su naši "kauboji" od 47. do 51. minute, prvo je iz igra bio isključen Alberto Entrerriors i tog igrača više u polju nismo iskoristili, nismo postigli niti zgoditak. Izvukao je Balić novo isključenje i Jorgea Maquede no ni tada nismo uspjeli prelomiti dvoboj, zabili su Čupić i Vuković za 21:19. Nije bilo dovoljno za mirnu završnicu, baš suprotno.
Španjolci su u posljednjih osam minuta pametno vodili igru, igrali do mogućnosti oduzimanja lopte zbog pasivnog napada i onda kretali u realizaciju. Ta igra im je u finišu donijela seriju 5:1, pogađali su sa svih strana. Mi nikako, tek je Čupić zabio zgoditak iz sedmerca i to je bilo sve u završnici. Šteta jer imali smo sve u svojim rukama, ali smo uspjeli "izgoriti" ...
Lagana pobjeda naših, nisu nam priuštili nikakve drame niti uzbuđenja, savršeno odigrana obrana na način koji nam ulijeva vjeru da je polufinale najmanje što se može očekivati. Sa četiri boda naši odlaze u Novi Sad, biti će prvi u skupini i mirno mogu nastaviti natjecanje.
Mogli smo odmah na startu riješiti pitanje pobjednika, krenuli smo odlično. Norvežane je od potopa u prvih deset minuta spasio samo vratar Ole Erevik koji je u tom razdoblju nanizao sedam obrana. Olea su naša krila Manuel Štrlek i Ivan Čupić pogađali u svojim naletima, pridružio im se tu i Domagoj Duvnjak i umjesto da imamo pet razlike u 13. minuti je bilo „samo“ 3:3. No ako je Erevik bio odličan, ništa slabiji s druge strane nije bio ni Mirko Alilović koji je imao samo jednu obranu manje. No naša je obrana bila izvrsna, Norvežani su se „gubili“, nisu imali ideje i često se zabijali ili u obrambeni zid naših ili su gubili loptu zbog pasivnog napada.
Kada je Igor Vori izašao na prednjeg nastali su još veći problemi za Norvežane, tek tada nisu znali kako organizirati napad, nikako nisu mogli povezati igru i naša je prednost počela polako rasti. U 19. minuti imali smo prvi put četiri zgoditka prednosti (7:3) i tada je započela „rezultatska vaga“, Norvežani bi malo smanjili, naši odmah u seriji vraćali prednost. Obrana je savršeno bila posložena i zahvaljujući dvije-tri vezane kontre u 27. minuti pogotkom Ivana Ninčevića smo imali velikih šest razlike 12:6. S pet smo zgoditaka prednosti otišli na odmor.
U nastavku se nismo vratili „starim navikama“ obrana 5-1 je izvrsno funkcionirala, razlika nije padala ispod „plus 4“ što je omogućilo izborniku Slavku Goluži da izrotira sve igrače i odmori prvu postavu. Ivan Čupić je precizno izvodio penale i nije ostavljao „strašno“ Ereviku nikakvu nad, Buntić je srčano probijao zonu Norvežane i ako ne bi zabio zgoditak izborio bi sedmerac. Među strijelce se upisao Damir Bičanić svojim gromovitim šutem, Ivano Balić je dirigirao orkestrom u kojemu su na krilima bili Zlatki Horvat i Ivan Ninčević.
Jedino loše razdoblje imali smo nakon 50 minute, prednost je bila sedam razlike (22:15), isključen je bio Christoffer Rambo, a mi smo Mamelundu, Lundu i Tvedtenu dopustili čak tri kontre i smanjenje razlike. No od 53. minute uslijedio je žestoki odgovor , odlazak do velikih osam razlike i zaključenje priče.
HRVATSKA – NORVEŠKA 26:20 (13:8)
VRŠAC – Dvorana Millenium. Gledatelja 3000.
Suci: Sorin Laurentiu Dinu i Constantin Din (oba iz Rumunjske).
Lagana pobjeda naših, nisu nam priuštili nikakve drame niti uzbuđenja, savršeno odigrana obrana na način koji nam ulijeva vjeru da je polufinale najmanje što se može očekivati. Sa četiri boda naši odlaze u Novi Sad, biti će prvi u skupini i mirno mogu nastaviti natjecanje.
Mogli smo odmah na startu riješiti pitanje pobjednika, krenuli smo odlično. Norvežane je od potopa u prvih deset minuta spasio samo vratar Ole Erevik koji je u tom razdoblju nanizao sedam obrana. Olea su naša krila Manuel Štrlek i Ivan Čupić pogađali u svojim naletima, pridružio im se tu i Domagoj Duvnjak i umjesto da imamo pet razlike u 13. minuti je bilo „samo“ 3:3. No ako je Erevik bio odličan, ništa slabiji s druge strane nije bio ni Mirko Alilović koji je imao samo jednu obranu manje. No naša je obrana bila izvrsna, Norvežani su se „gubili“, nisu imali ideje i često se zabijali ili u obrambeni zid naših ili su gubili loptu zbog pasivnog napada.
Kada je Igor Vori izašao na prednjeg nastali su još veći problemi za Norvežane, tek tada nisu znali kako organizirati napad, nikako nisu mogli povezati igru i naša je prednost počela polako rasti. U 19. minuti imali smo prvi put četiri zgoditka prednosti (7:3) i tada je započela „rezultatska vaga“, Norvežani bi malo smanjili, naši odmah u seriji vraćali prednost. Obrana je savršeno bila posložena i zahvaljujući dvije-tri vezane kontre u 27. minuti pogotkom Ivana Ninčevića smo imali velikih šest razlike 12:6. S pet smo zgoditaka prednosti otišli na odmor.
U nastavku se nismo vratili „starim navikama“ obrana 5-1 je izvrsno funkcionirala, razlika nije padala ispod „plus 4“ što je omogućilo izborniku Slavku Goluži da izrotira sve igrače i odmori prvu postavu. Ivan Čupić je precizno izvodio penale i nije ostavljao „strašno“ Ereviku nikakvu nad, Buntić je srčano probijao zonu Norvežane i ako ne bi zabio zgoditak izborio bi sedmerac. Među strijelce se upisao Damir Bičanić svojim gromovitim šutem, Ivano Balić je dirigirao orkestrom u kojemu su na krilima bili Zlatki Horvat i Ivan Ninčević.
Jedino loše razdoblje imali smo nakon 50 minute, prednost je bila sedam razlike (22:15), isključen je bio Christoffer Rambo, a mi smo Mamelundu, Lundu i Tvedtenu dopustili čak tri kontre i smanjenje razlike. No od 53. minute uslijedio je žestoki odgovor , odlazak do velikih osam razlike i zaključenje priče.
HRVATSKA – NORVEŠKA 26:20 (13:8)
VRŠAC – Dvorana Millenium. Gledatelja 3000.
Suci: Sorin Laurentiu Dinu i Constantin Din (oba iz Rumunjske).
