Linkovi na kategorije, pretraživanje, glavni sadržaj

Rezultati pretrage za: knjige

  • Županija − Predstavljena knjiga “Meštrovica Marica Marinović”
    Županija − Predstavljena knjiga “Meštrovica Marica Marinović”
    U Domu kulture u Korčuli je večeras predstavljena knjiga “Meštrovica Marica Marinović”. U ime organizatora uvodne je pozdravne riječi uputio predsjednik korčulanskog ogranka Matice Hrvatske Lovre Botica,odmah pojasnivši znatiželjnoj publici da je Marica Marinović, živjela i radila u Korčuli kao učiteljica u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda. Također je istaknuo da je meštrovica lokalnim dijalektom učiteljica, kroz čiji je rad istaknuta važnost svih učitelja i nastavnika za ukupan razvoj društva.
    Autorica knjige je Tea Marinović, dok su odabrane tekstove iz knjige čitali Stanka Kraljević
    ...pročitaj cijeli tekst na portalu dubrovacki.hr!
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | dubrovacki.hr
    prije 11 sati u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Predstavljanje knjige Praksa i teorija književnih časopisa Vinka Brešića
    Predstavljanje knjige Praksa i teorija književnih časopisa Vinka Brešića
    Predstavljanje nove knjige Vinka Brešića Praksa i teorija književnih časopisa održat će se u četvrtak 27. studenoga u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu. O knjizi će govoriti Mario Kolar, Ivica Matičević, Marina Protrka Štimec, Suzana Coha, Domagoj Brozović i autor.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mvinfo.hr
    prije 18 sati u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Predstavljanje knjige Antička dramaturgija Vladana Švacova
    Predstavljanje knjige Antička dramaturgija Vladana Švacova
    Predstavljanje knjige Antička dramaturgija : Antropografija antičke drame autora Vladana Švacova, jednog od osnivača studija dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, održat će se u četvrtak 27. studenog u dvorani Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mvinfo.hr
    prije 18 sati u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Identiteti kao fantomi
    U Booksi je gostovala francuska književnica i filozofkinja Gwenaëlle Aubry.

    U sklopu projekta 'Kritika danas' u Booksi je 6.11. gostovala francuska autorica Gwenaëlle Aubry. Književnica je pričala o pisanju, jeziku te romanima Nitko i Podjele koji su objavljeni u hrvatskom prijevodu u izdanju Disputa. S Aubry je razgovarala Miljenka Buljević, a skraćenu verziju razgovora preveo je i prilagodio Luka Ostojić.

    ***

    U jednom razgovoru naveli ste da ste apatrid dok pišete i da je književnost prostor bez doma, bez domovine. Je li književnost prostor i bez identiteta, prostor potpune slobode?

     

    Smatram da jest, naročito u slučaju romana Podjele koji je vezan uz izraelsko-palestinski sukob. Često me pitaju pripadam li izraelskoj ili palestinskoj strani, a to je pitanje meni katastrofalno, i politički i književno. Kafka je rekao da se pisanje ne naseljava. Mislim da to vrijedi za svako umjetničko iskustvo, kao i za čitanje. 

     

    Michaux ima ideju 'unutarnje gomile', a pojedinac joj treba biti otvoren, čuti njeno pjevanje, vikanje, prosvjedovanje. Pisanje je tako proširenje samog sebe, što zna biti i opasno. To se, dakako, odnosi i na tijelo jer stil je ritam i glas, povezan je s organskim. 

     

    Ne pišete poeziju, što je neobično jer pojedini dijelovi zvuče poetski. Imate veoma neobičnu rečenicu, barem sudeći po odličnim hrvatskim prijevodima. Uz to, vaši tekstovi imaju dorađenu formu: Podjele koriste ogledalnu strukturu kroz paralelne priče o dvjema djevojkama, a Nitko je kolaž sastavljen od pripovijedanja glavne junakinje i tekstova njenog oca. Kako konstruirate formu i jezik? 

     

    Pitanje forme je ključno, ne bih mogla početi pisati bez ideje o pravoj formi, a to je uvijek nova forma. Svaka tema nameće svoju formu, a na piscu je da prepozna kako zahvatiti taj dio realnosti. Ne moram sastaviti detaljni plan, uvijek imam relativno otvorenu konstrukciju, ali u sebi znam kad je pitanje forme riješeno. I tad mogu početi.

     

    Na pitanje o jeziku teško je odgovoriti, pogotovo na jeziku koji nije moj materinji. Čitam svoj tekst naglas, ali radi se o intuitivnom procesu koji se mijenja sa svakom knjigom. U ovom konkretnom trenutku želim artikulirati prekide. U Podjelama sam eksperimentirala s prekidima u pripovijedanju, s vizualnim prekidima - prazninama u tekstu. 

     

    Nitko i Podjele govore o kontroverznim temama: prvi govori o bipolarnom poremećaju, drugi o izraelsko-palestinskim sukobima – vrlo nezahvalnoj temi, pogotovo ako ne pripadate tim narodima i ako se njom bavite književno, bez ulaska u praktičnu politiku. Za razliku od romana Nitko, Podjele nisu vezane uz vaš osobni život. Zašto ste pisali o toj temi? 

     

    Ne vjerujem u razliku između osobne i neosobne priče. Svi smo oblikovani poviješću drugih, stvarima koje nismo nužno iskusili. Nitko je bila knjiga o nemogućnosti intimnosti, nemogućnosti bivanja sobom. Ona je propitala razliku između biografije i fikcije, tj. što je u tekstu istina, što je fikcija, a što posljedica delirija. 

     

    Podjele je knjiga koju sam već dugo htjela napisati, otkad sam u novinama vidjela fotografije dviju djevojaka, Izraelke i Palestinke. Djevojke su poginule, a bile su toliko slične da nije bilo moguće razlikovati njihova tijela. Jako me pogodila njihova priča, a i ja sam tad bila njihove dobi - imala sam 17 godina. 

     

    Jedna od većih poteškoća u pisanju bila je razlika između povijesti i sjećanja. Naime, ako želim dati jednak glas tim licima, dati im da postoje na jednak način, kako izbjeći nesporazum da izjednačavam dvije strane? To je bila jedna od mnogih prepreka zbog kojih sam ostavila ideju po strani. Ipak, ideja mi se vratila i morala sam je napisati. Otišla sam u Izrael i Palestinu. 

     

    Dvije godine ste putovali i istraživali. Pričali ste s ljudima i prikupili mnoštvo dokumenata. Kako ste istraživali? I kakvo je iskustvo s pisanjem te knjige? Jeste li se cenzurirali?

     

    Nisam se cenzurirala. Bio je to vrlo radikalan eksperiment. Ponovno sam otkrila eksplozivan naboj svake riječi. Zaista baratate riječima kao bombama, čak i kasnije tokom govora o knjizi, pogotovo u Francuskoj. 

     

    Naravno, ne možete napisati ovakvu knjigu bez izlaska iz vlastitih fantazmi. Htjela sam zamijeniti fantazme fantomima. To je zapravo knjiga o fantomima, o dva 17-godišnja tijela koja proganjaju duhovi. 

     

    To nije knjiga o činjeničnoj povijesti. Ipak, dok sam bila tamo, jako me zanimalo čitanje školskih udžbenika iz povijesti. Otkrila sam da već postoji projekt Histoire de l'autre: izraelski i palestinski povjesničari napisali su tekstove o stalnim mjestima iz zajedničke povijesti. U knjizi su u lijevom stupcu izraelski tekstovi, a u desnom palestinski. O takvoj formi sam razmišljala i u sklopu svoje knjige. Zanimljivo, ti povjesničari su zagovornici mira, ali njihove priče se potpuno razilaze, čak i oko osnovnih činjenica. 

     

    Stoga, kad dolazite iz te objektivne povijesti na područje sjećanja, razlike su ogromne. Moja knjiga je antipovijest koju čine tišine, sramote, neverbalni iskazi, potisnuta sjećanja, proganjanja. Naposljetku, i ja sam napisala knjigu jer me proganjala ona slika nasilja, fotografija dva ženska tijela, dva čista objekta nasilja. 

     

    Također, pokušala sam u pisanju pronaći brzinu i pokret koji se bori protiv nepokretnosti. Dok sam pisala Promjene, čitala sam Sebalda i jako mi se svidio jer piše upravo o fantomima. Međutim, nedavno sam ga opet čitala i shvatila da mi se više ne sviđa jer je zapeo među fantomima i melankolijama. On ne pronalazi ključan životni pokret koji bi književnost trebala pronaći.

     

    Smjestili ste prošlost u tijela dvije tinejdžerke, što je snažan kontrapunkt između tradicije i mladih djevojaka pred kojima stoji budućnost. Pridaje li roman naposljetku prošlosti snažnu, fatalističku ulogu?

     

    Mislim da ne. Knjiga ne govori o determinizmu prošlosti, nego o sukobu s njom. Za mene je pojam tragike važniji od determinizima. Tragedija ne završava idejom determinizma, nego katarzom. Ona govori o sukobu dvije pravde. Ona nije, kako bi Amos Oz rekao, western - nemate dobre i loše likove, nego dvije nepomirljive želje za pravednošću.

     

    Za junakinje sam odabrala djevojke u tinejdžerskim godinama jer me zanimala dob dok identitet još nije fiksno postavljen. Čitala sam o tinejdžerima i smatram da je to vrlo romaneskno doba zbog otvorenih mogućnosti. Htjela sam junakinje dok su u vakuumu, u neodlučnosti, i one se zaista muče sa svakim identitetom koji im se nameće. Na taj način priča o fantomima zapravo otvara pitanje kako nametnuti identiteti proganjaju ljude. 

    foto: Booksa
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Fusion u Zagrebu
    Albahari i njegov kum napokon su dočekali i čuli trio Medeski, Martin and Wood pojačan gitaristom Paulom Scofieldom.

    8.11.

    Svanuo je važan dan iako ni meni ni Miši nije rođendan. Noć je bila milostiva prema nama i dopustila nam je da budemo budni oko dva, tri sata. Ostatak smo proveli u traganju za snom koje se uvek u mom slučaju pretvara u nesanicu. Nisam znao da i kum Miša ima taj problem. Dok sam ja tokom noći budan piljio u tavanicu, Miša se vrteo po krevetu kao čigra. Stalno je mrmljao neke reči i pokušavao da zauzme najpovoljniji položaj. U jednom trenutku video sam da je zamenio strane kreveta, tamo gde mu je bila glava sada su štrčale njegove noge.

    I kao što je on tokom boravka u Zagrebu konstantno bdio nada mnom kao dobar anđeo, sada sam ja, već potpuno razbuđen, bio spreman da ga prihvatim ukoliko spadne sa kreveta. Bilo bi to strašno, pomislio sam, ukoliko bi mu se desila neka nezgoda i on zbog gipsa na ruci ili nozi mora da odustane od koncerta. 
     

    Nisam Miši ni predočio ovakve moje sugestije zato što je on ipak sveukupno spavao duže od mene što se videlo kasnije na doručku. Dok je Miša u ubrzanom ritmu proždirao svoj doručak, ja sam se trudio da ne zaspim iznad svog tanjira. Miša je stalno morao ili da gura sto ili da mi trese ruku ili da konačno ljutitim glasom pozove "Davide, Davide”. Međutim, san je bio jači i doveo me je do toga da sam dva, tri puta zagnjurio nos u tanjir sa jelom. Nisu to bili baš dobri znaci za naš odlazak na koncert koji se održavao u Zagrebačkom kazalištu mladih.

    Bilo nam je potrebno opuštanje. Stoga smo uzeli mape koje smo dobili u hotelu i smelo se uputili u grad. Miša se konstantno prisećao svojih epizoda sa služenja vojnog roka, a ja sam mu demonstrirao moje poznavanje centra Zagreba koje se sakupilo u meni tokom čestih putovanja u taj grad. 


    Obišli smo nekoliko ulica u centru grada, Miša se setio Gradske kavane i tramvaja koji su neprekidno tutnjali preko Trga bana Jelačića, onda je došao trenutak da krenemo u Booksu. Put do Bookse nije bio dug i ubrzo smo se našli pred njenim izlozima. Ušli smo, seli i naručili kafu. Nigde ni traga od Vanje i Mike, ali mi smo bili spremni da čekamo. Ionako smo imali dogovor da se sa Tomislavom B. nađemo tu za odlazak na ručak.

    Kao i uvek, svuda okolo sedeli su mladi ljudi koji su čitali ili prelistavali novine, časopise i knjige. Za jednog postarijeg pisca kakav sam ja to je bila neka vrsta oaze utehe. Toliko papira u tom divnom prostoru prizivalo je na dodatna divljenja prema upornosti da Booksa i njihovi saradnici dobiju neku vrstu kluba koji je zamenio njen raniji status zanimljive knjižare. 


    Tada su unutra stupile Mika i Vanja i sve se odjednom promenilo. Kao i uvek, one su predstavljale neku vrstu prirodnog jedinstva živih organizama sa materijalnom istinom svuda oko njih. Ne želim time da kažem da su Mika i Vanja vlasnice nekih nadnaravnih moći, ali je sasvim sigurno da njih dve predstavljaju jedan od najboljih primera savršenosti ljudi i njihovog okoliša. 
     

    Nakon toga pojavio se Tomislav B. sa kojim smo zajednički krenuli u potragu za restoranom koji bi zadovoljio naše gastronomske ukuse. Teško je avaj naći restoran za trojicu tako neodlučnih ljudi. Pretila je opasnost da ukoliko nastavimo tako, da ćemo stići sve do suprotnog kraja Zagreba. Tako da smo se odlučili za prvi na koji smo u tom času naišli. Ništa neću da napišem o toj kavani.

    Potom nas je naš ljubazni domaćin odvezao do 'Internationala'. Ostalo je još samo nekoliko sati do velikog događaja. Miša je uspeo malo da dremne, a ja sam od uzbuđenja počeo da drhtim. U takvom stanju dočekali smo dolazak Tomislava B. koji se ponudio da nas odveze do ZKM-a. U nastavku taj odlazak je prošao kao u nekoj priči Isaaca Singera o rasejanom profesoru koji nikako ne može da pronađe put do prostorije u kojoj je trebalo da održi predavanje.

    Naime, često zakrčene ulice Zagreba sada su bile još zakrčenije zbog neke noćne trke čiji su učesnici hitali zagrebačkim ulicama. Sve je u tom času delovalo kao neka vrsta sna. Kružili smo i kružili tim kolima, prolazili pored grupa mladih trkača, pokoravali se uputstvima saobraćajne policije, ali kada sam već pomislio da je Zagreb začarani grad, naš domaćin je našao mesto za kratko parkiranje. Izašli smo iz kola i on nas je uputio kako ćemo stići do ZKM-a. 
     

    Stupili smo, kako mi se učinilo u mraku, u jedno lepo dvorište koje je vrvelo od ljudi. Ispostavilo se da je na koncertu bilo mnogo više posetilaca nego što je organizator mislio. Prodali su, neko nam je rekao, oko pet stotina ulaznica.  Pozorište je napravljeno u obliku amfiteatra tako da su se izvođači nalazili u dnu. Prostorijom je vladao žagor koji obično prati početak nekog koncerta. Tada su se na podijumu pojavili John Medeski, Chris Wood i Billy Martin, pojačani izuzetno cenjenim gitaristom Paulom Scofieldom.

    Počeli su gromko, kao i uvek, i zatim neprekidno svirali više od sata. Neću ni da pokušavam da objasnim njihovu muziku jer za takav kvalitet sviranja ne postoje dovoljno dobre reči. Zagrebačka publika se pokazala kao vrsan saradnik fusion trija, odnosno sada kvarteta, jer su na kraju koncerta najavili dalju saradnju. Oni su među najznačajnijima muzičarima proizašlim iz škole Milesa Davisa i Johna Zorna. Publika ih je posebno prihvatila prilikom izvođenja njihove obrade čuvene pesme grupe Doors, 'Light my fire'.

    Pomalo čudno je izgledao taj spoj džeza zasnovanog na improvizovanju i stroge strukture jedne od legendarnih pesama koje definišu rock and roll. Eto, i u tome se nazire veličina grupe MSMW koja je u stanju da slobodno šeta između različitih muzičkih žanrova, a da pri tome budu uvek originalno svoji i lako prepoznatljivi. 
     

    9.11.
     

    Kraj koncerta označio je početak našeg povratka u Beograd. Ostalo nam je još samo da dočekamo minibus koji će nas odvesti pravo u Beograd. Ovog puta u njemu nije bilo drugih putnika osim nas dvojice. 



    ***

    David Albahari
    foto: John Medeski (Bruno Bollaert)
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 2 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Predstavljanje novih knjiga Stjepa Martinovića
    Predstavljanje novih knjiga Stjepa Martinovića
    Predstavljanje dviju novih knjiga Stjepa Martinovića Gospina trava i Gabrijela ne smije umrijeti održat će se u srijedu 26. studenoga u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. Knjige će predstaviti Lada Žigo, Iris Urlić, Slavica Novak i Željko Špoljar. Odlomke čitaju Irena Šekez Sestrić i Nikša Kušelj.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mvinfo.hr
    prije 2 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • BESTSELLER.HR PREDSTAVLJA: „Kako postati uspješan diktator" – priručnik za početnike. Ekskluzivno pročitajte ulomak knjige
    BESTSELLER.HR PREDSTAVLJA: „Kako postati uspješan diktator" - priručnik za početnike. Ekskluzivno pročitajte ulomak knjige
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | jutarnji.hr
    prije 2 dana u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Predstavljanje knjige Ivana Šimića "Hercegovac s razlogom"
    Predstavljanje knjige Ivana Šimića "Hercegovac s razlogom"
    Predstavljanje će se održati u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar u petak, 28. studenoga u 18,00 sati
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | ezadar.hr
    prije 2 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Kiš i mi(t)
    Thompsonova netipična biografija 'Izvod iz knjige rođenih' nije kritički pristupila književnom i političkom mitu Danila Kiša.

    Mark Thompson: Izvod iz knjige rođenih - Priča o Danilu Kišu (Buybook, Sarajevo, 2014.; S engleskog preveo Muharem Bazdulj)

    Od devedesetih godina naovamo, Danilo Kiš postao je jednim od simbola građanske, liberalne postjugoslavenske inteligencije, koja sebe definira u opoziciji spram nacionalističke najezde. Liberalna inteligencija, koja bi htjela biti podjednako udaljena od svake političke 'krajnosti', ali i suprotstaviti se, zajedno s nacionalizmom, 'ideologizacijama' uopće, u Kišu pronalazi arhetipsku figuru 'antiideologa'.

    'Danilo Kiš' – ovdje pod navodnicima budući da ne mislim na empirijsku ličnost, nego na konstrukciju – postaje ime za ideal istinoljubivog pisca-disidenta, koji stoji u opoziciji spram komunizma, nacionalizma, ali i 'ideologije' sve i svuda. Preciznije, Kiš počinje simbolizirati navodno nadpolitičku i nadideološku suštinu književnosti, koja je po svojoj naravi nespojiva s političkim lažima i obmanama (naravno, ovakav ideal književnosti nije lokalni izum, nego je impliciran i npr. u kriterijima za dodjelu Nobelove nagrade).

    Citiranje ovoga pisca postaje manir u razračunavanju s nacionalistima, provincijalcima i šovinistima svima i svuda (pitanje pravilne interpretacije Kišovih riječi može se uzdići u vrlo relevantno pitanje u dnevnopolitičkom kontekstu, kako nam svjedoči ova polemika).

    Percepcija Kiša kao figure koja stoji iznad svake političke i ideološke partikularnosti jezgrovito je izražena i u prvoj rečenici knjige Marka Thompsona: "Opsjednut pisanjem, politikom i slobodom umjetnosti od politike, strastveni antikomunista i antinacionalista, Danilo Kiš je bio čovjek liberalnih shvatanja i jakih emocija.” (str. 11)

    Thompsonova knjiga idiosinkratičan je autorski pothvat. Ona je u cjelosti organizirana oko istoimenog Kišovog zapisa, neke vrste pastiša na žanr 'bilješke o piscu' u kojem je Kiš u stiliziranom obliku sažeo velike dijelove osobne i obiteljske povijesti. Iz Izvoda Thompson izvodi fragment po fragment – u rasponu od nekoliko riječi do nekoliko rečenica – a fragmente onda koristi kao polazište za istraživanje, razmatranje i raspravu o pojedinim segmentima biobibliografske slike o piscu. Između ovih dionica smješteni su interludiji u kojima se Thompson bavi pojedinim Kišovim knjigama i kontekstom njihova nastanka i recepcije.

    Izvod tako ne samo da nije 'školska' biografija, nego je, kako i otkriva njezin podnaslov, prije svega priča – djelo na granici fikcije. Kako je u svom prikazu lucidno primjetio Zoran Milutinović, sama ova struktura – esejističko-evokativni pasaži organizirani oko jednog zapisa, kojem se pripisuje status dokumenta i iz kojeg se rekonstruiraju cijela razdoblja – i sama je poprilično kišovska.  

    Nesvakidašnja forma ne sprečava ovu knjigu da često funkcionira i kao vrlo dobro dokumentirana studija. Ona se čita s velikim zanimanjem, mjestimice kao dobra proza, a mjestimice kao književnopovijesni priručnik; Bazduljev prijevod, iako mu na nekim mjestima možemo naći zamjerke, uglavnom je uspio. U središtu Thompsonova zanimanja nalaze se iste teme koje su preokupirale i Kiša: veze i odnosi između života i književnosti, fakata i fikcije, laži, povijesne istine, književne istine...

    Međutim, pišući o Kišovom javnom djelovanju i polemičkom angažmanu autor često zapada u istu onu matricu koju je moguće naslutiti već iz prve rečenice njegove knjige. Radi se o ideološkoj predodžbi o 'totalitarizmu', snažno ukorijenjenoj u hladnoratovskoj 'kremljinologiji' i zasnovanoj na binarnim opozicijama – od kojih je glavna ona između režimske Laži i potisnute Istine. Thompson s jedne strane postavlja figuru pisca, liberalnog i istinoljubivog disidenta, a s druge Režim, Ideologiju i sveprisutnu Laž koju oni kreiraju; mjestimice uspijeva misliti jedino unutar ovih binarnih opozicija.

    Paradoksalno, Thompson također pokazuje da je dobro upoznat s različitim kompleksnostima i proturječjima jugoslavenskog socijalizma. To je očigledno npr. iz niza njegovih zapažanja o kompleksnom odnosu između nacionalnih književnosti i jugoslavenskog književnog polja, te evoluciji ovoga odnosa od progresivnih pedesetih do konzervatorskih sedamdesetih godina (str. 296-299). Uz neizbježne ekskurse o jezičnoj problematici o Jugoslaviji, autor tu istražuje i Kišove stavove o jezičnim i književnim pitanjima u kontekstu višenacionalne jugoslavenske zajednice.

    Povremeno dolazi upravo do kratkog spoja između 'totalitarne' optike koju Thompson nekritički preuzima, te nijansiranog prikaza kulturne i političke klime u SFRJ koju paralelno s tim podastire. Recimo, on s odobravanjem navodi, a onda i ilustrira citat Kišova francuskog studenta Alaina Cappona, kako je za njega i njegove kolege Kiš bio 'savršeni Jugoslaven' – višejezičan, multikulturalan i višenacionalnog porijekla.

    Pisac bi tako istodobno bio i 'savršeni Jugoslaven' i savršeni disident, istodobno veliki zagovornik i branilac jugoslavenske (multi)kulture, ali i protivnik politike koja je takvu kulturnu situaciju činila mogućom. Ovakav zaključak nepomirljiv je s logikom binarnih opozicija: javlja se paradoks, ili u najmanju ruku tenzija, koju Thompson nažalost ne prepoznaje kao takvu.

    Izvod neporecivo sadrži puno zanimljivih i poticajnih refleksija, koje su nerijetko smještene u marginalne rukavce teksta. Kratka analiza utjecaja poetike mađarskog pjesnika Ferenca Juhásza (str. 229-231) na Kišovu poeziju, ali i na njegovo oblikovanje pjesničke i književne slike i prizora uopće, doista je hvalevrijedna. Završni dijelovi knjige, u kojima Thompson piše o recepciji i recentnom proučavanju Kiša u postjugoslavenskim okvirima mogu biti od posebnog interesa za naše čitateljstvo. Thompson navodi primjere nacionalističkog čerečenja Kiša, te kao protuprimjer razmatra brojne studije koje slave značaj ovoga pisca i vrijednost njegovog djelo.

    Pomalo neočekivano, on se dotiče i jedne studije koja se ne može olako ugurati niti u jednu od ovih kategorija: to je knjiga Tatjane Rosić Mit o savršenoj biografiji, feministička interpretacija Kiševa djela i njegova mjesta u nacionalnoj kulturi. Uz sve nedostatke koje možemo pripisati knjizi i autoričinim pozicijama u polemici koja je uslijedila, Mit o savršenoj biografiji predstavlja jedinu teorijski koncipiranu i argumentiranu studiju o Kišu koja njegovom statusu i opusu nalazi (i) ozbiljne kritičke zamjerke.

    Knjigu je po objavljivanju građanska javnost u Srbiji dočekala sa zgražanjem, a autorica nije bila pošteđena ni prizemnih seksističkih prozivanja. Zapleta s Rosić i Mitom Thompson se ipak ne dotiče: premda implicitno priznaje rasprostranjenost Kišova kulta, on staje na mjestu gdje bi ovaj bilo nužno kritički sagledati.

    Na drugoj strani, Thompsonova knjiga sadrži i niz omaški, materijalnih grešaka i previda. Milutinović ih u svom tekstu ekstenzivno pobraja, a ovom prilikom spomenut ću samo najznačajnije. Premda u tančine analizira polemike oko Grobnice za Borisa Davidoviča, istražujući političke motivacije njihovih sudionika, pa i spekulirajući o mogućoj antisemitskoj pozadini afere, Thompson ne obrazlaže njezin širi kulturni značaj, osobito onaj koji je imala po promjene u samome književnom polju. Općenito, on malo toga kaže o Kišovom književnom utjecaju, i cijeloj poetici koju je njegovo pisanje porodilo.

    Postoje i segmenti gdje se Thompson, naizgled, povlači iz analize i interpretacije. On uvrštava cjelokupne dionice Kišove proze bez da ih postavi i u kakav eksplanatorni okvir, nego ih pušta da govore za sebe. Premda je zasnovao knjigu na postupku minuciozne kreativne interpretacije jednog zapisa riječ po riječ, Thompson se mjestimice neobjašnjivo povlači kad treba upregnuti interpretativnu mašineriju. (I to kad su posrijedi tekstovi literarno, a vjerojatno i izvanliterarno, relevantniji od Izvoda).

    Izvod iz knjige rođenih djelo je koje u mnogočemu zaostaje za ambicijom vlastitog autora. Uz materijalne greške, javljaju se kompozicijski i strukturni, ali i politički problemi. U isto vrijeme, Thompsonova knjiga vrijedna je pažnje kao nesvakidašnji formalno-interpretativni eksperiment, ali i zbog nezanemarive količine 'klasične' biobibliografske i parabibiliografske građe koju okuplja. Čitatelj/ica zainteresiran/a za Kišovu pojavu i djelo ne bi trebao/la zaobići ovaj naslov, ali bi morao/la ostati na oprezu i kritičkom odmaku.

    Dinko Kreho
    foto: Erman Akdogan

    ***

    Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.), publicist, književni kritičar i kritičar medija. Diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Član je uredništva zagrebačkog dvotjednika za kulturu i društvena zbivanja Zarez. Živi u Sarajevu i Zagrebu.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 3 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Kiš i mi(t)
    Thompsonova netipična biografija 'Izvod iz knjige rođenih' nije kritički pristupila književnom i političkom mitu Danila Kiša.

    Mark Thompson: Izvod iz knjige rođenih - Priča o Danilu Kišu (Buybook, Sarajevo, 2014.; S engleskog preveo Muharem Bazdulj)

    Od devedesetih godina naovamo, Danilo Kiš postao je jednim od simbola građanske, liberalne postjugoslavenske inteligencije, koja sebe definira u opoziciji spram nacionalističke najezde. Liberalna inteligencija, koja bi htjela biti podjednako udaljena od svake političke 'krajnosti', ali i suprotstaviti se, zajedno s nacionalizmom, 'ideologizacijama' uopće, u Kišu pronalazi arhetipsku figuru 'antiideologa'.

    'Danilo Kiš' – ovdje pod navodnicima budući da ne mislim na empirijsku ličnost, nego na konstrukciju – postaje ime za ideal istinoljubivog pisca-disidenta, koji stoji u opoziciji spram komunizma, nacionalizma, ali i 'ideologije' sve i svuda. Preciznije, Kiš počinje simbolizirati navodno nadpolitičku i nadideološku suštinu književnosti, koja je po svojoj naravi nespojiva s političkim lažima i obmanama (naravno, ovakav ideal književnosti nije lokalni izum, nego je impliciran i npr. u kriterijima za dodjelu Nobelove nagrade).

    Citiranje ovoga pisca postaje manir u razračunavanju s nacionalistima, provincijalcima i šovinistima svima i svuda (pitanje pravilne interpretacije Kišovih riječi može se uzdići u vrlo relevantno pitanje u dnevnopolitičkom kontekstu, kako nam svjedoči ova polemika).

    Percepcija Kiša kao figure koja stoji iznad svake političke i ideološke partikularnosti jezgrovito je izražena i u prvoj rečenici knjige Marka Thompsona: "Opsjednut pisanjem, politikom i slobodom umjetnosti od politike, strastveni antikomunista i antinacionalista, Danilo Kiš je bio čovjek liberalnih shvatanja i jakih emocija.” (str. 11)

    Thompsonova knjiga idiosinkratičan je autorski pothvat. Ona je u cjelosti organizirana oko istoimenog Kišovog zapisa, neke vrste pastiša na žanr 'bilješke o piscu' u kojem je Kiš u stiliziranom obliku sažeo velike dijelove osobne i obiteljske povijesti. Iz Izvoda Thompson izvodi fragment po fragment – u rasponu od nekoliko riječi do nekoliko rečenica – a fragmente onda koristi kao polazište za istraživanje, razmatranje i raspravu o pojedinim segmentima biobibliografske slike o piscu. Između ovih dionica smješteni su interludiji u kojima se Thompson bavi pojedinim Kišovim knjigama i kontekstom njihova nastanka i recepcije.

    Izvod tako ne samo da nije 'školska' biografija, nego je, kako i otkriva njezin podnaslov, prije svega priča – djelo na granici fikcije. Kako je u svom prikazu lucidno primjetio Zoran Milutinović, sama ova struktura – esejističko-evokativni pasaži organizirani oko jednog zapisa, kojem se pripisuje status dokumenta i iz kojeg se rekonstruiraju cijela razdoblja – i sama je poprilično kišovska.  

    Nesvakidašnja forma ne sprečava ovu knjigu da često funkcionira i kao vrlo dobro dokumentirana studija. Ona se čita s velikim zanimanjem, mjestimice kao dobra proza, a mjestimice kao književnopovijesni priručnik; Bazduljev prijevod, iako mu na nekim mjestima možemo naći zamjerke, uglavnom je uspio. U središtu Thompsonova zanimanja nalaze se iste teme koje su preokupirale i Kiša: veze i odnosi između života i književnosti, fakata i fikcije, laži, povijesne istine, književne istine...

    Međutim, pišući o Kišovom javnom djelovanju i polemičkom angažmanu autor često zapada u istu onu matricu koju je moguće naslutiti već iz prve rečenice njegove knjige. Radi se o ideološkoj predodžbi o 'totalitarizmu', snažno ukorijenjenoj u hladnoratovskoj 'kremljinologiji' i zasnovanoj na binarnim opozicijama – od kojih je glavna ona između režimske Laži i potisnute Istine. Thompson s jedne strane postavlja figuru pisca, liberalnog i istinoljubivog disidenta, a s druge Režim, Ideologiju i sveprisutnu Laž koju oni kreiraju; mjestimice uspijeva misliti jedino unutar ovih binarnih opozicija.

    Paradoksalno, Thompson također pokazuje da je dobro upoznat s različitim kompleksnostima i proturječjima jugoslavenskog socijalizma. To je očigledno npr. iz niza njegovih zapažanja o kompleksnom odnosu između nacionalnih književnosti i jugoslavenskog književnog polja, te evoluciji ovoga odnosa od progresivnih pedesetih do konzervatorskih sedamdesetih godina (str. 296-299). Uz neizbježne ekskurse o jezičnoj problematici o Jugoslaviji, autor tu istražuje i Kišove stavove o jezičnim i književnim pitanjima u kontekstu višenacionalne jugoslavenske zajednice.

    Povremeno dolazi upravo do kratkog spoja između 'totalitarne' optike koju Thompson nekritički preuzima, te nijansiranog prikaza kulturne i političke klime u SFRJ koju paralelno s tim podastire. Recimo, on s odobravanjem navodi, a onda i ilustrira citat Kišova francuskog studenta Alaina Cappona, kako je za njega i njegove kolege Kiš bio 'savršeni Jugoslaven' – višejezičan, multikulturalan i višenacionalnog porijekla.

    Pisac bi tako istodobno bio i 'savršeni Jugoslaven' i savršeni disident, istodobno veliki zagovornik i branilac jugoslavenske (multi)kulture, ali i protivnik politike koja je takvu kulturnu situaciju činila mogućom. Ovakav zaključak nepomirljiv je s logikom binarnih opozicija: javlja se paradoks, ili u najmanju ruku tenzija, koju Thompson nažalost ne prepoznaje kao takvu.

    Izvod neporecivo sadrži puno zanimljivih i poticajnih refleksija, koje su nerijetko smještene u marginalne rukavce teksta. Kratka analiza utjecaja poetike mađarskog pjesnika Ferenca Juhásza (str. 229-231) na Kišovu poeziju, ali i na njegovo oblikovanje pjesničke i književne slike i prizora uopće, doista je hvalevrijedna. Završni dijelovi knjige, u kojima Thompson piše o recepciji i recentnom proučavanju Kiša u postjugoslavenskim okvirima mogu biti od posebnog interesa za naše čitateljstvo. Thompson navodi primjere nacionalističkog čerečenja Kiša, te kao protuprimjer razmatra brojne studije koje slave značaj ovoga pisca i vrijednost njegovog djelo.

    Pomalo neočekivano, on se dotiče i jedne studije koja se ne može olako ugurati niti u jednu od ovih kategorija: to je knjiga Tatjane Rosić Mit o savršenoj biografiji, feministička interpretacija Kiševa djela i njegova mjesta u nacionalnoj kulturi. Uz sve nedostatke koje možemo pripisati knjizi i autoričinim pozicijama u polemici koja je uslijedila, Mit o savršenoj biografiji predstavlja jedinu teorijski koncipiranu i argumentiranu studiju o Kišu koja njegovom statusu i opusu nalazi (i) ozbiljne kritičke zamjerke.

    Knjigu je po objavljivanju građanska javnost u Srbiji dočekala sa zgražanjem, a autorica nije bila pošteđena ni prizemnih seksističkih prozivanja. Zapleta s Rosić i Mitom Thompson se ipak ne dotiče: premda implicitno priznaje rasprostranjenost Kišova kulta, on staje na mjestu gdje bi ovaj bilo nužno kritički sagledati.

    Na drugoj strani, Thompsonova knjiga sadrži i niz omaški, materijalnih grešaka i previda. Milutinović ih u svom tekstu ekstenzivno pobraja, a ovom prilikom spomenut ću samo najznačajnije. Premda u tančine analizira polemike oko Grobnice za Borisa Davidoviča, istražujući političke motivacije njihovih sudionika, pa i spekulirajući o mogućoj antisemitskoj pozadini afere, Thompson ne obrazlaže njezin širi kulturni značaj, osobito onaj koji je imala po promjene u samome književnom polju. Općenito, on malo toga kaže o Kišovom književnom utjecaju, i cijeloj poetici koju je njegovo pisanje porodilo.

    Postoje i segmenti gdje se Thompson, naizgled, povlači iz analize i interpretacije. On uvrštava cjelokupne dionice Kišove proze bez da ih postavi i u kakav eksplanatorni okvir, nego ih pušta da govore za sebe. Premda je zasnovao knjigu na postupku minuciozne kreativne interpretacije jednog zapisa riječ po riječ, Thompson se mjestimice neobjašnjivo povlači kad treba upregnuti interpretativnu mašineriju. (I to kad su posrijedi tekstovi literarno, a vjerojatno i izvanliterarno, relevantniji od Izvoda).

    Izvod iz knjige rođenih djelo je koje u mnogočemu zaostaje za ambicijom vlastitog autora. Uz materijalne greške, javljaju se kompozicijski i strukturni, ali i politički problemi. U isto vrijeme, Thompsonova knjiga vrijedna je pažnje kao nesvakidašnji formalno-interpretativni eksperiment, ali i zbog nezanemarive količine 'klasične' biobibliografske i parabibiliografske građe koju okuplja. Čitatelj/ica zainteresiran/a za Kišovu pojavu i djelo ne bi trebao/la zaobići ovaj naslov, ali bi morao/la ostati na oprezu i kritičkom odmaku.

    Dinko Kreho
    foto: Erman Akdogan

    ***

    Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.), publicist, književni kritičar i kritičar medija. Diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Član je uredništva zagrebačkog dvotjednika za kulturu i društvena zbivanja Zarez. Živi u Sarajevu i Zagrebu.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 3 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Mattel na udaru kupaca i konkurencije
    Nakon što je prodaja lutaka Barbie u trećem tromjesečju pala za više od petine, kompanija Mattel prošlog se tjedna suočila s dvostrukim problemom. Nakon što je prodaja lutaka Barbie u trećem tromjesečju pala za više od petine, kompanija Mattel prošlog se tjedna suočila s dvostrukim problemom. Knjiga “Mogu biti računalna inženjerka” koja je trebala popularnu Barbiku prikazati u novom, modernom svjetlu od kupaca je na društvenim mrežama dočekana na nož zbog seksističke poruke naslova knjige ...Cijeli tekst je dostupan pretplatnicima Poslovnog dnevnika
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | poslovni.hr
    prije 3 dana u kategoriji Gospodarstvo
    • 1
    • +
  • Kultura − Izložba Lene Kramarić na otvorenju
    Kultura − Izložba Lene Kramarić na otvorenju
    U povodu prvog službenog otvorenja vrata novog dubrovačkog luksuznog boutique hotela Prijeko Palace građanima i široj javnosti, u tom izuzetno atraktivno uređenom prostoru svečano je otvorena izložba umjetničkih slika dubrovačke akademske slikarice Lene Kramarić. Tom su se prilikom brojnim okupljenim ljubiteljima slikarstva te Dubrovčanima koji su zaželjeli pogledati izložbu ali i interijer novog hotela, obratili vlasnica hotela Florien van Wijk te povjesničar umjetnosti Ivan Viđen.
    -Naziv izložbe u sklopu Art Weeka je ‘Through the looking glass’ i preuzet je iz naslova knjige Lewisa
    ...pročitaj cijeli tekst na portalu dubrovacki.hr!
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | dubrovacki.hr
    prije 3 dana u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Rasknjižje, 24. – 30.11.2014.
    Ovotjedno vam ‘Rasknjižje’ donosi puno novih proznih naslova. Odaberite neku od priča po svom guštu.

    Noviteti:

    Proza:
    1. Istina o slučaju Harry Quebert, Joël Dicker (Fraktura)
    Godine 2008. nova zvijezda newyorške književne scene Marcus Goldman boluje od bolesti pisaca. Ali kad, stisnut rokovima i očajan, lijek za kreativnu blokadu odluči potražiti u društvu svojega nekadašnjeg mentora, slavnoga američkog pisca Harryja Queberta, i ne sluti da ulazi u središte oluje koja će grad Auroru i njezina najpoznatijeg stanovnika dovesti na naslovnice svih američkih novina.

    2. Dublin Noir, ur. Ken Bruen (Durieux)
    Nećete ovdje naći mnogo irskih vilenjaka ili tradicijskih bubnjeva, bodhrana — i nitko neće podići uvis svoj zeleni šešir u znak pozdrava. 'Miran čovjek' je postao mračan, i još kako. Ako ništa drugo, ova će zbirka zabiti zadnji čavao u lijes irske karikature prodavača verbalne magle i slatkorječivih baljezgarija. U danima britanske okupacije biti izvan Dublina značilo je biti izvan civilizacijskog kruga. Ova je zbirka toliko daleko od toga perimetra da granicu ne možete ni vidjeti.

    3. Poštar uvijek zvoni dvaput, James M. Cain (Šareni dućan)
    Ovo je potresna ljubavna priča, smještena u kriminalistički žanrovski kontekst, čiji su glavni protagonisti ljubavnici s donjeg dijela društvene hijerarhije: Frank, nepopravljivi lutalica, koji ne razmišlja previše o budućnosti i Cora, kuharica-konobarica -domaćica, supruga Nicka, vlasnika zalogajnice-motela-benzinske pumpe. Već na prvi pogled upravo animalno privučeni, njih dvoje, na njezin poticaj, odluče ubiti Nicka. Nakon neuspješnog pokušaja Frank odlazi, ali tek nakratko, jer ne može, a i ne želi, boriti se protiv žudnje za Corom.

    4. Vrata, Magda Szabó (Disput)
    Nakon što se sa suprugom preseli u veći stan i odluči aktivirati nekoliko godina zamrznutu profesionalnu spisateljsku karijeru, mlada žena traži pomoć u kućanskim poslovima. Na preporuku prijatelja stupa u kontakt s Emerenc, neobičnom staricom koja će bitno obilježiti njezin život: radno izrazito učinkovita, ali svojeglava i ćudljiva Emerenc djeluje isključivo po vlastitom, često teško razlučivom poretku, namećući nov režim književnici i njezinu suprugu. Ako je spriječena preko dana, doći će po noći i obaviti svoja zaduženja; ponekad svojim poslodavcima ostavlja male darove.

    5. Ocean na kraju staze, Neil Gaiman (Algoritam)
    Ova knjiga tanak je svezak, ali dubok poput oceana. Ona priča o povratku u rodni kraj, o vožnji cestom koja je nekoć bila puka seoska staza… i o dosezanju mjesta gdje uspomene ostaju žive. Ovo nije dječja knjiga, ali razlaže načine na koje ono određuje i uvjetuje odrasle godine, no uvijek ostaje skriveno, nikad posve dokučivo, nikad posve spremno za oblikovanje u sjećanju. Možda zato što se u njemu kriju spoznaje o grozotama koje odrasli nipošto ne bi smjeli znati.

    6. Okrutno ljeto, Bernard Jan (Dvostruka duga)
    U društvu u kojem pojedinci ne prežu ni od čega kako bi se domogli moći i utjecaja, dok drugi poduzimaju apsolutno sve kako bi preživjeli, skupina skejtera s New Manhattana nastoji živjeti normalno. Ne obazirući se na klimatske promjene koje im pušu za vratom i hvatajući se odvažno ukoštac s brutalnim, krvavim zločinom koji im se neočekivano upleo u život, dvojica od njih – Alien i Victor – kreću u potjeru za istinom kako bi dokazali Michaelovu nedužnost, skrivajući tajnu koja bi mogla zapečatiti njihovo doba nevinosti.

    7. Izborna šutnja, Drago Hedl (Naklada Ljevak)
    ’Pisac sjajno gradi zloslutnu atmosferu koja vodi do zločina u jednom malom gradu, tempo pripovijedanja i suzdržan stil odaju ozbiljnog majstora, a ambijent je novinarski precizno definiran. Mjesto događaja nije neki bezimeni grad u Panoniji, već Osijek, a postupak policije i pravosuđa točno, znalački opisan. Sve je tu stvarno, osim likova, koje stvarnost kontaminira pa postaju realni junaci jedne političke drame.’ (Denis Kuljiš)

    Publicistika:
    1. Subjekt kao Gost, Vjeran Zuppa (Durieux)
    Dva pojma zauzimaju središnje mjesto u ovoj knjizi Vjerana Zuppe, uglednog pisca, esejiste, dramatologa i, nadasve, 'teatarskog čovjeka'. To su pojmovi subjekta i lika, koji tvore tematsku i problematsku okosnicu njegovih razmatranja ili, možda je bolje reći, njegovih diskurzivnih majstorija. Izbor baš tih pojmova nije nimalo arbitraran već je određen njihovim bitno konstitutivnim statusom u cjelini i pojedinostima teatarskog imaginarija. Iako su ti pojmovi od ključne važnosti i u drugim područjima racionalnog umovanja i estetskog stvaranja, od filozofske i znanstvene refleksije do raznovrsnih svjetova umjetnosti.

    Književna događanja:

    Prvog radnog dana u tjednu nude vam se dva književna događanja u Ogrizoviću – događanje Hrvatskog P.E.N. centra ‘Susjedstvo riječi: Zagrebačko tršćanski razgovori’ i tribina ‘Književnost i prisjećanje’ na kojoj gostuje Lovro Škopljanac.

    Dan poslije navratite u Kino Europa na promociju nove knjige Drage Hedla ‘Izborna šutnja’.

    Srijeda je dan promocije romana prvijenca Tanje Tolić ‘Zovem se nebo’ u Velvetu.

    Ostala književna događanja potražite ovdje.
     
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 4 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Rasknjižje, 24. – 30.11.2014.
    Ovotjedno vam ‘Rasknjižje’ donosi puno novih proznih naslova. Odaberite neku od priča po svom guštu.

    Noviteti:

    Proza:
    1. Istina o slučaju Harry Quebert, Joël Dicker (Fraktura)
    Godine 2008. nova zvijezda newyorške književne scene Marcus Goldman boluje od bolesti pisaca. Ali kad, stisnut rokovima i očajan, lijek za kreativnu blokadu odluči potražiti u društvu svojega nekadašnjeg mentora, slavnoga američkog pisca Harryja Queberta, i ne sluti da ulazi u središte oluje koja će grad Auroru i njezina najpoznatijeg stanovnika dovesti na naslovnice svih američkih novina.

    2. Dublin Noir, ur. Ken Bruen (Durieux)
    Nećete ovdje naći mnogo irskih vilenjaka ili tradicijskih bubnjeva, bodhrana — i nitko neće podići uvis svoj zeleni šešir u znak pozdrava. 'Miran čovjek' je postao mračan, i još kako. Ako ništa drugo, ova će zbirka zabiti zadnji čavao u lijes irske karikature prodavača verbalne magle i slatkorječivih baljezgarija. U danima britanske okupacije biti izvan Dublina značilo je biti izvan civilizacijskog kruga. Ova je zbirka toliko daleko od toga perimetra da granicu ne možete ni vidjeti.

    3. Poštar uvijek zvoni dvaput, James M. Cain (Šareni dućan)
    Ovo je potresna ljubavna priča, smještena u kriminalistički žanrovski kontekst, čiji su glavni protagonisti ljubavnici s donjeg dijela društvene hijerarhije: Frank, nepopravljivi lutalica, koji ne razmišlja previše o budućnosti i Cora, kuharica-konobarica -domaćica, supruga Nicka, vlasnika zalogajnice-motela-benzinske pumpe. Već na prvi pogled upravo animalno privučeni, njih dvoje, na njezin poticaj, odluče ubiti Nicka. Nakon neuspješnog pokušaja Frank odlazi, ali tek nakratko, jer ne može, a i ne želi, boriti se protiv žudnje za Corom.

    4. Vrata, Magda Szabó (Disput)
    Nakon što se sa suprugom preseli u veći stan i odluči aktivirati nekoliko godina zamrznutu profesionalnu spisateljsku karijeru, mlada žena traži pomoć u kućanskim poslovima. Na preporuku prijatelja stupa u kontakt s Emerenc, neobičnom staricom koja će bitno obilježiti njezin život: radno izrazito učinkovita, ali svojeglava i ćudljiva Emerenc djeluje isključivo po vlastitom, često teško razlučivom poretku, namećući nov režim književnici i njezinu suprugu. Ako je spriječena preko dana, doći će po noći i obaviti svoja zaduženja; ponekad svojim poslodavcima ostavlja male darove.

    5. Ocean na kraju staze, Neil Gaiman (Algoritam)
    Ova knjiga tanak je svezak, ali dubok poput oceana. Ona priča o povratku u rodni kraj, o vožnji cestom koja je nekoć bila puka seoska staza… i o dosezanju mjesta gdje uspomene ostaju žive. Ovo nije dječja knjiga, ali razlaže načine na koje ono određuje i uvjetuje odrasle godine, no uvijek ostaje skriveno, nikad posve dokučivo, nikad posve spremno za oblikovanje u sjećanju. Možda zato što se u njemu kriju spoznaje o grozotama koje odrasli nipošto ne bi smjeli znati.

    6. Okrutno ljeto, Bernard Jan (Dvostruka duga)
    U društvu u kojem pojedinci ne prežu ni od čega kako bi se domogli moći i utjecaja, dok drugi poduzimaju apsolutno sve kako bi preživjeli, skupina skejtera s New Manhattana nastoji živjeti normalno. Ne obazirući se na klimatske promjene koje im pušu za vratom i hvatajući se odvažno ukoštac s brutalnim, krvavim zločinom koji im se neočekivano upleo u život, dvojica od njih – Alien i Victor – kreću u potjeru za istinom kako bi dokazali Michaelovu nedužnost, skrivajući tajnu koja bi mogla zapečatiti njihovo doba nevinosti.

    7. Izborna šutnja, Drago Hedl (Naklada Ljevak)
    ’Pisac sjajno gradi zloslutnu atmosferu koja vodi do zločina u jednom malom gradu, tempo pripovijedanja i suzdržan stil odaju ozbiljnog majstora, a ambijent je novinarski precizno definiran. Mjesto događaja nije neki bezimeni grad u Panoniji, već Osijek, a postupak policije i pravosuđa točno, znalački opisan. Sve je tu stvarno, osim likova, koje stvarnost kontaminira pa postaju realni junaci jedne političke drame.’ (Denis Kuljiš)

    Publicistika:
    1. Subjekt kao Gost, Vjeran Zuppa (Durieux)
    Dva pojma zauzimaju središnje mjesto u ovoj knjizi Vjerana Zuppe, uglednog pisca, esejiste, dramatologa i, nadasve, 'teatarskog čovjeka'. To su pojmovi subjekta i lika, koji tvore tematsku i problematsku okosnicu njegovih razmatranja ili, možda je bolje reći, njegovih diskurzivnih majstorija. Izbor baš tih pojmova nije nimalo arbitraran već je određen njihovim bitno konstitutivnim statusom u cjelini i pojedinostima teatarskog imaginarija. Iako su ti pojmovi od ključne važnosti i u drugim područjima racionalnog umovanja i estetskog stvaranja, od filozofske i znanstvene refleksije do raznovrsnih svjetova umjetnosti.

    Književna događanja:

    Prvog radnog dana u tjednu nude vam se dva književna događanja u Ogrizoviću – događanje Hrvatskog P.E.N. centra ‘Susjedstvo riječi: Zagrebačko tršćanski razgovori’ i tribina ‘Književnost i prisjećanje’ na kojoj gostuje Lovro Škopljanac.

    Dan poslije navratite u Kino Europa na promociju nove knjige Drage Hedla ‘Izborna šutnja’.

    Srijeda je dan promocije romana prvijenca Tanje Tolić ‘Zovem se nebo’ u Velvetu.

    Ostala književna događanja potražite ovdje.
     
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 4 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Čudesni Messi srušio rekord, Rakitić je zabio 'svojoj' Sevilli
    Čudesni Messi srušio rekord, Rakitić je zabio 'svojoj' Sevilli
    Barcelona je protiv Seville slavila 5-1 u utakmici 12. kola Primere, a treći je gol postigao hrvatski reprezentativac Ivan Rakitić. U povijesne se knjige upisao Lionel Messi...
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | 24sata.hr
    prije 4 dana postalo popularno prije 4 dana u kategoriji Sport
    • 1
    • +
  • Goran Bogdan: Mama mi uvijek postavlja isto pitanje
    Goran Bogdan (34) trenutno je jedan od naših najzaposlenijih glumaca: upravo je završio snimanje filma Bit ćemo prvaci svijeta, a filmovi Broj 55 i Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa upravo se počinju prikazivati u domaćim kinima.
    Uzbuđenje i strast su ono što ga uvijek privlači novim ulogama, no u privatnom životu sve češće traži – mir. Svako jutro ustaje u 7.15, a dane provodi gledajući filmove i čitajući knjige.
    - Obožavam čitati. Nije mi teško potrošiti novac za kupnju novih knjiga, problem je samo što mi u stanu za njih nedostaje prostora – kaže Goran Bogdan koji je sa svojim zanimanjem zapravo crna ovca u obitelji matematičara.
    Otac Šimun profesor je na Strojarskom fakultetu u Mostaru, a mama Milka je profesorica matematika u srednjoj školi, a i braća i sestre odabrali su tehnička i prirodnjačka zanimanja.
    Svaki put kada dođe kući u Široki Brijeg dočekaju ga s istim pitanjem – kad će unuci?
    - Sasvim je normalno da me mama to pita – smije se glumac – ali i to da ja zasad zaobilazim odgovor.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | slobodnadalmacija.hr
    prije 4 dana u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • 'Duhovna abeceda' don Vinka Sanadera predstavljena Trogiranima: I dalje ću raditi na promicanju pisane riječi
    U prepunoj dvorani Kneževa dvora u Trogiru predstavljena je četvrta knjiga novog župnika trogirske katedrale don Vinka Sanadera pod nazivom "Duhovna abeceda".
    Kolumne koje je ispisivao u "Solinskoj kronici" te razgovori objavljeni u raznim tiskovinama ukoričeni su 2000. godine u knjizi "Čovjek – biće za vječnost", a šest godina poslije izdaje drugu knjigu pod nazivom "S Gospina otoka – iz svećenikova pera". U knjizi "Duhovna abeceda", izdanoj 2010. godine, objedinjuje kolumne objavljene od listopada 2006. do lipnja 2010. godine, a ovo njezino drugo izdanje dopunio je kolumnama objavljenim od kolovoza 2010. do srpnja 2014. godine. U njima don Vinko tumači svakodnevne pojmove kršćanskim rječnikom.
    Svoje promišljanje o knjizi iznio je katolički novinar i publicist Ivica Ursić kazavši kako se u don Vinkovoj knjizi nalaze stvari koje nam uistinu nedostaju.
    – To je iskrena nepatvorena duhovnost koja nije poput literature koja nudi laka rješenja preko noći, već su to rješenja uz duboko duhovno promišljanje. Ona je pisana na jednostavan, pristupačan i pitak način koji može pomoći svakome ne da mu dade konačno rješenje, nego snage u svakodnevnoj borbi s problemima. Dakle, pisana je jasno, razumljivo, s optimizmom – istaknuo je Ursić.
    Dr. fra Željko Tolić podsjetio je kako svatko u knjizi može pronaći nešto za svoju dušu, ne samo prigodničarsko, već za svaki dan, jer autor obrađuje teme koje se, primjerice, odnose na dobro, plemenitost, mir, dušu, anđele, prijatelje… Drži da knjiga ima budućnost, te da će u njoj mnogi naći mir u svome srcu i životu.
    Solinski gradonačelnik Blaženko Boban, koji je nazočio predstavljanju, rekao je kako je "ispratio" sve četiri don Vinkove knjige.
    – Sretan sam da se ova promovira u Trogiru, s čijim gradonačelnikom Antom Stipčićem sam i prije dolaska don Vinka uspostavio odličnu suradnju koja je rezultirala radu na nekoliko zajedničkih projekata – ustvrdio je Boban.
    Zahvalivši svima koji su nazočili predstavljanju, te onima koji su pomogli u tiskanju knjige, posebice pohvalivši Anu Kljaković-Gašpić, mladu solinsku dizajnericu koja je osmislila naslovnicu knjige, don Vinko je poručio kako će i dalje raditi na promicanju pisane riječi, posebno među mladima, te najavio da će se dogodine u ovo vrijeme najvjerojatnije tiskati prvi časopis katoličke mladeži grada Trogira.
    U prigodnom programu sudjelovao je Papa band iz Solina, gdje je don Vinko dvadeset godina službovao i gdje će za tjedan dana "Duhovna abeceda" biti predstavljena tamošnjim građanima.
    Gordana Dragan
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | slobodnadalmacija.hr
    prije 4 dana u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Knjiga bivše prve dame mogla bi zaraditi više od milijun eura
    Knjiga bivše prve dame mogla bi zaraditi više od milijun eura
    'Thank you', 'Spasiba', 'Grazie', naslovi su knjige 'Merci pour ce moment' ('Hvala za ovaj trenutak') bivše prve dame Francuske, Valerie Trierweiler, koja je osim engleskog prevedena na 11 drugih jezika, a među njima na kineski i albanski, objavio je izdavač koji procjenjuje da će uspješnica zaraditi između 1,3 i 1,7 milijuna eura
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | tportal.hr
    prije 5 dana u kategoriji Showbiz
    • 1
    • +
  • Knjiga bivše prve dame prevedena na 12 jezika
    Knjiga bivše prve dame prevedena na 12 jezika
    'Thank you', 'Spasiba', 'Grazie', naslovi su knjige 'Merci pour ce moment' ('Hvala za ovaj trenutak') bivše prve dame Francuske, Valerie Trierweiler, koja je osim engleskog prevedena na 11 drugih jezika, a među njima na kineski i albanski, objavio je izdavač koji procjenjuje da će uspješnica zaraditi između 1,3 i 1,7 milijuna eura
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | tportal.hr
    prije 5 dana u kategoriji Showbiz
    • 1
    • +
  • Supermozak
    Supermozak
    Autori knjige, liječnik i pisac Deepak Chopra i profesor s Harvard Medical School Rudolph E. Tanzi, jedan od najvećih svjetskih stručnjaka na području otkrivanja uzroka Alzheimerove bolesti, udružili su svoju mudrost i stručnost kako bi ponudili novo razumijevanje svemira u malom i njegovog neiskorištenog potencijala.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mvinfo.hr
    prije 5 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Predstavljanje knjige Drage Hedla Izborna šutnja
    Predstavljanje knjige Drage Hedla Izborna šutnja
    Predstavljanje nove knjige Drage Hedla Izborna šutnja održat će se utorak 25. studenog u Dvorani Müller Kina Europa u Zagrebu.
    Riječ je o njegovom prvom kriminalističkom romanu koji će uz autora, predstaviti Vladimir Faber, Denis Kuljiš i Nenad Rizvanović.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mvinfo.hr
    prije 5 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Odjel za kroatistiku i slavistiku predstavlja knjigu prof. dr. sc. Stipe Botice
    Odjel za kroatistiku i slavistiku predstavlja knjigu prof. dr. sc. Stipe Botice
    Odjel za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru poziva na predstavljanje knjige "Povijest hrvatske usmene književnosti" prof. dr. sc. Stipe Botice
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | ezadar.hr
    prije 5 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Povijest pulskog festivala knjige i autora
    Povijest pulskog festivala knjige i autora
    Ususret 20. izdanju Sa(n)jam knjige u Istri, koji će se ove godine održati od 4. do 14. prosinca na pulskom trgu Portarata, u samome središtu grada, postavljeni su veliki šesterokutni paneli s čijih se ploha čita povijest pulskog festivala knjige i autora
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | tportal.hr
    prije 5 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Promocija zbirke priča Tamno ogledalo Ivane Rogar
    Promocija zbirke priča Tamno ogledalo Ivane Rogar
    Promocija zbirke priča Tamno ogledalo spisateljice, urednice i prevoditeljice Ivane Rogar, u izdanju Durieuxa, održat će se u ponedjeljak 24. studenoga u zagrebačkom cafeu U dvorištu. O knjizi će govoriti urednik knjige, Boris Beck, urednica i prevoditeljica Vivijana Radman i autorica.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mvinfo.hr
    prije 5 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Povratak ovisnika o Interliberu (3. dio)
    U završnom dijelu trilogije naše reportere trag vodi na Velesajam. No hoće li pronaći onoga kog traže i ako da - što će im reći?

    Peti je studenog. Šest dana prije početka Interlibera nalazimo se ispred paviljona 6 na Zagrebačkom velesajmu. Kiša i dalje nesmiljeno pada.

    Ana isprobava svoj superkul diktafon marke Olympus vrijedan 600 eura.

    "Jen-dva, jen-dva, tk-tk-tk… jen-dva, jen-dva, šest, šest, dvjesto trideset pet, tk-tk-tk… mislim da će bit u redu, ha? Autorica tonskog zapisa – Ana iz menadžmenta, nalazimo se ispred Volkswagenove kućice na kotačima pretvorene u štand s debrecinkama gdje ćemo poslije tri pune godine razgovarati s teškim ovisnikom o Interliberu."

    Pa što to radite ovdje nekoliko dana prije početka sajma?

    (dodaje nam svakom po debrecinku u pecivu i salvete)

    Meh, znate kak se veli – ko rano rani, dvije sreće grabi.

    Godine 2011., otprilike u isto ovo vrijeme, razgovarali ste s mojim kolegom. Stekli smo dojam da kanite krenuti putem oporavka. Čak ste i roditeljima dali neke korisne savjete, kako dječicu držati podalje od Interlibera. Što je krenulo po zlu?

    Istina. Želio sam na rehabilitaciju, prijavio se u lječilište i tako… Odmah po dolasku oduzmu vam knjige. Potom vas ubace u program odvikavanja, morali smo čitati žutu štampu i gledati razne banalne sadržaje na televiziji. Jedna djevojka prošvercala je bunt papira i olovke. Mi najteži slučajevi krišom smo pisali prozu, no ubrzo su nas razotkrili i preselili na najstroži odjel…

    Gdje, predmnijevam, ne bijaše lako?

    Ma kakvi lako, po dvanaest sati na dan morali smo gledati Ljubav je na selu, izbor za pjesmu Eurovizije i takve stvari. Uče vas ispraznoj konverzaciji tipa: 'Izgleda da će kišiti, zar ne, Dobroslave?' ili 'Gdje si kupila tu vestu, je li to pamuk?'. Sve to u svrhu da vas otupe i skrenu misli od književnih manifestacija.

    U to vrijeme, dok ste u programu odvikavanja, imate podršku supruge i bližnjih?

    Tako je, imam podršku, no posjeti su zabranjeni. Izdržavam svih šest mjeseci, osjećam se oporavljeno, ali pomalo se i pribojavam povratka u stvarni svijet.

    Jer knjige su posvuda?

    Točno tako, knjige su posvuda, nisu nestale. Mračni svijet književnosti privlači vas natrag u svoj vrtlog. U početku sve to dobro podnosim, družim se s ljudima, sa suprugom i prijateljima vodim površne razgovore, gledamo nogomet i druga sportska natjecanja što prije nikad nisam radio. I onda, sredinom listopada naglo mi se pogoršava…  

    Bliži se Interliber?

    Da, Interliber kuca na vrata, a moje ovisničko srce to zna. Supruga je osjetila da nešto nije u redu i valjda me pratila. Tako se dogodilo da me uhvati… u knjižnici Bogdan Ogrizović. Mislio sam, zavaravao se, kao, mah, zakaj ne bi ušao u knjižnicu. Dovoljno sam jak… ali ne, bijah slab, nisam se ni snašao, a već sam sjedio u čitaonici s cijelom gomilom knjiga poput vepra u kanzaškom blatu, eto, i takvog me zatekla. Ne razumiješ, rekoh, nije onako kako se čini… Tog istog dana se iselila i poslala zahtjev za razvod.

    Takav rasplet zasigurno nije pomogao vašem oporavku?

    Upravo suprotno, odlaskom supruge nestala je i posljednja slamčica spasa. Vraćam se na stare staze i odlazim na Beogradski sajam knjiga. Umjesto debrecinki sa senfom, obrušavam se na đevreke, leskovačku mućkalicu i ostale delicije, a knjige su tamo još jeftinije… također upoznajem mnoge srpske ovisnike.

    Pa onda, kak bi rekel Dražen Zečić – Ima li nade za nas?

    Za mene nema, rekoh sebi: ako ih ne možeš pobijediti – pridruži im se. Kupio sam ovu ragu i sad sam, evo, tu, prodajem pikantne hrenovčice, pljeskavice i krumpiriće. Dogodine namjeravam otvoriti i malu izdavačku kuću.

    Ipak, savjet onima koji će možda već ove jeseni postati ovisnici?

    Po meni, najbolje je nikad i ne početi, jednom kad počneš, teško je zvleći se vun z dreka… hoćete još po jednu debrecinku, senf dobavljam od jednog trgovca iz Dijona, prva liga.

     

    Vozeći se preko mosta nismo puno pričali. Tek negdje blizu Džamije, Martina promrsi, više onako za sebe: "Winter is coming…"

    F.B., 21. studenog, Zagreb

    foto: Snugg LePup
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 6 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Istina o Slučaju Harry Quebert – Proza
    Već dugo nije bilo knjige koja je u tolikoj mjeri ujedinila ljubitelje vrhunskog trilera i vrhunske književnosti.

    Aurora, New Hampshire Dana 30. kolovoza 1975. petnaestogodišnja Nola Kellergan viđena je kako kroz šumu bježi pred nepoznatim muškarcem i pune trideset tri godine bit će to posljednje što će se čuti o njoj. A onda su u vrtu kuće na osami iskopani jedan leš i jedna knjiga, a duh davnoga ljeta koje je gradiću Aurori ukralo nevinost zauvijek je oslobođen iz boce.

    Godine 2008. nova zvijezda newyorške književne scene Marcus Goldman boluje od bolesti pisaca. Ali kad, stisnut rokovima i očajan, lijek za kreativnu blokadu odluči potražiti u društvu svojega nekadašnjeg mentora, slavnoga američkog pisca Harryja Queberta, i ne sluti da ulazi u središte oluje koja će Auroru i njezina najpoznatijeg stanovnika dovesti na naslovnice svih američkih novina.

    Jer i vrt i u njemu pronađeni rukopis pripadaju Harryju Quebertu, a tijelo davno nestaloj Noli, s kojom je bio u vezi. U istrazi koja naizgled vodi samo jednom ishodu Quebert će priznati ljubav, ali ne i zločin, a Marcus je jedini koji mu je spreman povjerovati.  No sve je jasnije da bilješke koje grozničavo vodi o Slučaju Harry Quebert donose više pitanja nego odgovora – da kod Nole, u životu baš kao i u smrti, ništa nije onakvo kakvim se čini.

    Već dugo nije bilo knjige koja je u tolikoj mjeri ujedinila ljubitelje vrhunskog trilera i vrhunske književnosti. Možda i zato što Dickerova Istina o Slučaju Harry Quebert nije samo roman o ubojstvu – ona je i knjiga o cijeni slave i zavodljivosti uspjeha, roman koji razotkriva kako funkcioniraju suvremeni mediji, djelo koje proniče u tajnu ljubavi u svim njezinim oblicima. I uza sve to: priča o tome što znači biti istinski veliki pisac.

    'Svjetski književni fenomen.'
    (Le Monde)

    'Vrhunski literarni triler... Prije ćete izludjeti nego pogoditi istinu.'
    (The Times)

    'Najdovitljivija, najjezovitija knjiga koju ćete čitati ove godine.'
    (The Telegraph)

    'Moćna priča o strasti, ljubomori, obitelji, iskupljenju, prijateljstvu i ljubavi, Istina o  Slučaju Harry Quebert veliki je američki roman - koji je napisao Europljanin.'
    (The Bookseller)

    'Oduševit će svakoga tko je pročitao Nestalu ili Larssonovu trilogiju Millennium — i želio još.'
    (Metro)

    'Dicker maestralno izmjenjuje vremena radnje i žanrove (policijski izvještaj, intervju i ulomak romana) istražujući Ameriku u svim njezinim pretjeranostima — medijskim, književnim, vjerskim — i neprestano propitujući ulogu književnika.'
    (L’Express)

    'Iznova i iznova bit ćete iznenađeni, hvatajući se kako čitate sve brže. Dicker je majstorski ovladao umijećem stvaranja napetosti.'
    (CounterPunch)

    'Nakon Istine o Slučaju Harry Quebert suvremeni roman više neće biti isti. Ocjena: summa cum laude... Prekrasna knjiga.'
    (Corriere della Sera)

    'Knjiga unutar knjige, kriminalistički i ljubavni roman u jednome. Izvanredno.'
    (Cosmopolitan)

    'Budući pisci ovu će knjigu slaviti i proučavati. Triler u koji se treba ugledati.'
    (El Periódico)

    Prevela: Željka Somun
    Izdavač/Distributer: FrakturaGodina izdanja: 2014Autor: Joël DickerCijena: 149,00 knBroj stranica: 672Uvez: meki
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 6 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Dublin Noir – Proza
    Isprva je stvar bila jednostavna — dublinski su pisci trebali pisati o svojem gradu… 

    Ali onda smo okrenuli koncept naglavce, kako noiru i priliči. Naime, Irci su opčinjeni time kako ih svijet doživljava pa smo pomislili da bi bilo zanimljivo vidjeti kako se ovaj grad doimlje izvana. Osim nas šačice domaćih, pozovimo, dak­le, i ponajbolje među današnjim piscima kriminalističke književnosti u Americi, Velikoj Britaniji, Europi i Kanadi — pozovimo uspješne, pozovimo novajlije, kao i one koji nisu ni jedno ni drugo. Znali smo da ćemo dobiti mnogo Yeatsa i Uliksa, ali što još…?

    Izazov koji smo postavili pred pozvane pisce bio je jednostavan: pokažite nam svoj Dublin i neka bude noir.

    Turisti koji dolaze na odmor u Irsku u pravilu krenu od Dublina i u konačnici uvijek nekako završe u Temp­le Baru, irskoj inačici Times Squarea — na kojem ne manjka ni bijede, ni droge, ni beskućnika ni psihotičnih lutalica. Prije dvije godine legendarni direktor Dublinskoga umjetničkog festivala Pat Boran pozvao me je na književnu večer u Temple Bar. Tijekom mojeg nastupa neka žena iznenada umre. Moj već postojeći noir status time je bio dodatno učvršćen, ali ja sam poslije morao dvaput razmisliti hoću li se onamo ikad vratiti. Naravno, Temple Bar se pojavljuje u mnogim pričama, i jasno je da pisci osjećaju te noir vibracije. Turistička zajednica grada Dublina, kojoj nisam drag ni u najboljim okolnostima, odgovorila je raspisivanjem nagrade za moju glavu. Doživljavam to, barem tako mislim, kao kompliment.

    Navodno irsko gospodarsko čudo — 'Keltski tigar' — katapultirao je Dublin na svjetsku pozornicu iako se ovdje grad ne promatra baš kroz ružičaste naočale. Crni irski humor zrači iz svih priča, kao da su pisci nagonski znali: ako želiš nešto učiniti na dublinski način, onda želiš da to bude smiješno kao grijeh i mračno kao osmijeh na Joyceovu licu kad je saznao da je na popisu zabranjenih knjiga. Biti Irac znači plesati na Titanicu; smijeh uistinu jest najbolja osveta, to je naš način da poravnamo račune.

    Nećete ovdje naći mnogo irskih vilenjaka ili tradicijskih bubnjeva, bodhrana — i nitko neće podići uvis svoj zeleni šešir u znak pozdrava. 'Miran čovjek' je postao mračan, i još kako. Ako ništa drugo, ova će zbirka zabiti zadnji čavao u lijes irske karikature prodavača verbalne magle i slatkorječivih baljezgarija. U danima britanske okupacije biti izvan Dublina značilo je biti izvan civilizacijskog kruga. Ova je zbirka toliko daleko od toga perimetra da granicu ne možete ni vidjeti.

    Slično irskoj logici u njezinu najuvrnutijem obliku, u ovoj knjižici naći ćete priču koja se seli iz Budimpeš­te u Dublin, a napisao ju je Teksašanin. U drugoj priči Ray Banks iz Manchestera u Engleskoj predstavlja viziju Dubl­ina podjednako strastveno kao i bilo koji Kelt. Jedan od najslasnijih trenutaka u cijeloj zbirci nastupa kada fatalna žena u priči Petera Spiegelmana svojem sugovorniku kaže: — Ponašaš se vrlo irski za jednoga newyorškog Židova, Jimmy — lijepo ćeš se uklopiti u Dublin. — Jedino na što možete računati u svakoj priči u ovoj knjizi jest iskrivljeni pogled na to nestabilno i nepredvidljivo mjesto.

    U Dublinu smo dali odriješene ruke Johnu Rickard­su, nemoguće mladom piscu britanskog mentaliteta i američkog stila — da bismo vidjeli što će se dogoditi. James O. Born, detektiv iz odjela za ubojstva u Miamiju, dao nam je radikalan (blago rečeno) pogled na irsku turističku industriju. Laura Lippman i Sarah Weinman majstorski su nam izbile iz glave svaku pomisao na isključivo mušku postavu.
    I zar bismo uopće mogli uspjeti bez perspektive seljačića iz pasivnih krajeva Irske? Pa tako imamo galwayski pogled na Dublin, koji će uvijek biti proturječan. Ako ništa drugo, znali smo da bi nasmijao Noru Barnacle.

    Sam diktum, Only Connect, pao mi je na um u Las Vegasu. Poznati pisac krimića James Crumley upitao je ne bi li bila dobra ideja povezati sve te različite države i ujediniti ih u zločinu. Kao ishodište tolikih književnih legendi, Dublin nam se učinio sjajnim mjestom da povežemo nekoliko točaka. Uživajte.
    (Ken Bruen, iz Uvoda knjige)

    Knjiga Dublin Noir izvorno je objavljena za Akashic Books, New York, a koncepciju biblioteke osmislili su Tim McLoughlin i Johnny Temple.

    Knjigu je s engleskoga prevela Davorka Ćurković.
    Izdavač/Distributer: DurieuxGodina izdanja: 2014Autor: ur. Ken BruenCijena: 94,50 knBroj stranica: 277Uvez: meki
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 6 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Knjige
    Knjige se definiraju kao ukoričene tiskane publikacije od najmanje 49 stranica. Prve knjige se u povijesti javljaju oko 5 000 godina prije Krista i bile pisane na pergamentima. S vremenom njihov izgled evoluira te se u današnje vrijeme definicija djelomično mijenja zbog pojave elektroničkih knjiga koje ne spadaju u originalnu definiciju knjiga zbog svoje neopipljivosti.
    Tagovi: knjige, publikacije, znanje | 20.11.2009. u kategoriji Lifestyle
  • Zemljišne knjige
    Zemljišne knjige (gruntovnica) javne su knjige (registar u koji svatko može imati uvid) u koje se upisuju nekretnine, vlasništvo i druga stvarna prava i neka obvezna prava na nekretnine, te određeni drugi odnosi relevantni za pravni promet nekretninama.
    Tagovi: zemljišne knjige, gruntovnica, upis nekretnina, zakon o zemljišnim knjigama, | 20.11.2009. u kategoriji Gospodarstvo
  • Katastar
    Katastar (grč. Popis) službena evidencija zemljišta za tehnološke, ekonomske i statističke svrhe, izradu zemljišnih knjiga, podloge za oporezivanje prihoda od zemljišta; izrađuje se na temelju geodetskog premjera zemljišta i njegove klasifikacije po vrijednosti i kulturi.
    Tagovi: katastar, zemljišta, zemljišne knjige | 20.11.2009. u kategoriji Gospodarstvo
Linkovi na kategorije, pretraživanje, glavni sadržaj