Linkovi na kategorije, pretraživanje, glavni sadržaj

Rezultati pretrage za: knjige

  • Najavljujemo predstavljanje zbornika "Kruno Krstić"
    Najavljujemo predstavljanje zbornika "Kruno Krstić"
    U Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice u Zadru, organizira se predstavljanje knjige studija, rasprava i članaka Krune Krstića
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | ezadar.hr
    prije 11 sati u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Pet novih naslova poznatih regionalnih pisaca
    Pet novih naslova poznatih regionalnih pisaca
    U knjižara diljem Hrvatske mogu se naći nove knjige poznatih imena iz regionalne književnosti, od dobitnika NIN-ove nagrade Filipa Davida do novih romana Ede Popovića i Roberta Perišića
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | tportal.hr
    prije 14 sati u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • FELJTON: BUDUĆNOST RATOVANJA: Slabi postaju jaki
    Nacional donosi ulomak iz knjige 'Megapromjena - Kako će izgledati svijet 2050.' u kojem urednik rubrike posvećene obrani i sigurnosti u časopisu 'The Economist' Matthew Symonds analizira kako će izgledati ratovi sutrašnjice.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | nacional.hr
    prije 17 sati u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Hrvoje Šalković: Ana je moj prvi supervizor za rukopise
    Hrvoje Šalković: Ana je moj prvi supervizor za rukopise
    Proputovao sam Čile, sreo tamo mnoge Hrvate i oni su upravo onakvi kako sam ih opisao u krimiću 'Nova Mis Čilea', kazao je Šalković na promociji nove knjige
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | 24sata.hr
    prije 1 dan u kategoriji Showbiz
    • 1
    • +
  • Vijesti − Večeras predstavljanje knjižnog opusa Tuđmanov arhiv
    Vijesti − Večeras predstavljanje knjižnog opusa Tuđmanov arhiv
    Promocija knjižnog opusa '' TUĐMANOV ARHIV '' , u organizaciji Županijskog odbora HDZ-a i Akadamske zajednice '' Ante Starčevića'' HDZ-a Dubrovačko-neretvanske županije, održat će se  u subotu, 23. svibnja 2015. godine u 19,30 sati u Samostanu Sv. Klare-Dvorana Pape Ivana Pavla II.
    Knjige će predstavljati prof. Dr. Sc. Miroslav Tuđman, prof. Dr. Sc. Zdravko Tomac i jedan od osnivača HDZ-a Dipl. Oecc. Tomislav Družak. dv 
    ...pročitaj cijeli tekst na portalu dubrovacki.hr!
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | dubrovacki.hr
    prije 1 dan u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Ohlsson na ZG Book Festivalu
    Kristina Ohlsson počela je pisati na savjet Stephena Kinga, a među renomirane književnike uskočila je iz odjela za protuterorizam.

    Kristina Ohlsson posjetila je Zagreb Book Festival i predstavila debitanski kriminalistički roman Pepeljuge. Objavljen je 2007., ali kod nas je preveden tek ove godine. Predstavljanje se odvilo u atriju MUO 21.5. 

     

    Književnica je razgovarala s koordinatoricom festivala Ivanom Simić Bodrožić, uz prijevod Sare Profete. Ivana S.B. je u uvodu predstavila književnicu i pohvalila roman rekavši da je vrlo osebujan, sjajnog zapleta i odličnih likova te specifične atmosfere švedskih krimića.

     

    Prije nego je postala književnica, Ohlsson je bila voditeljica odjela za protuterorističke aktivnosti u OSCE-u, a radila je i u švedskoj policiji i Ministarstvu vanjskih poslova. Iako je tek relativno nedavno započela s ovom karijerom, oduvijek je pisala za sebe. Kada se počela ozbiljnije baviti pisanjem, poslušala je savjet iz knjige Stephena Kinga da pisac treba pisati o onome što mu je poznato. S obzirom da se nalazila u takvom poslu, počela je s kriminalističkim žanrom.

     

    Napisala je niz vrlo uspješnih krimi romana te knjiga za djecu. "Pišem dosta brzo, pišem strastveno, treba mi nekih sedam tjedana da napišem jednu knjigu za odrasle. Znam da ima pisaca kojima za jednu knjigu trebaju godine i godine, doista ne znam što rade za to vrijeme. Ja pišem kojih 10 stranica dnevno. Volim to raditi i računam da, ako je meni zabavno, i vama kao čitateljima će biti zabavno", rekla je.

     

    Osim romana za odrasle piše i za djecu, što uspijeva zato što nikad nije prestala čitati dječju književnost. "Dok to činite, usput pokupite jezik, pokupite osjećaj za takvu literaturu i, na sreću, to ostaje u vama."

     

    Na uobičajeno i teško pitanje u čemu je čar skandinavskih krimića, rekla je da joj nije lako postaviti se izvan švedskih i skandinavskih okvira pa ne može uvidjeti sličnosti i razlike, ali pretpostavlja da bi stvar mogla biti u opisima svakodnevice kojima skandinavski romani obiluju, dok u njemačkim ili američkim krimićima neće biti scena u kojima otac odlazi pokupiti dijete nakon škole.

     

    Iako je kriminalistički žanr popularan u Skandinaviji, pisci krimića u Švedskoj nemaju prestižan status. U inozemstvu je cijenjenija nego u svojoj zemlji, gdje je dobila viši status tek otkada piše dječje knjige za koje je dobila i nagrade. Pošto je ovaj popularan žanr začuđujuće malo cijenjen u njezinoj zemlji, iz publike je postavljeno pitanje koji onda žanrovi tamo uspijevaju. Pitanje je dobilo zanimljiv odgovor: u Švedskoj se cijeni ono što malo ljudi pročita. Što se nešto više čita, ima gori status, a dobra i cijenjena knjiga je ona koju malo ljudi razumije. 

     

    Ohlsson je i sama postavila pitanje publici, piše li netko priče i jesu li im radovi objavljeni. Dala je inspirativan savjet svima koji se bave pisanjem: "Moj prvi savjet je da uvijek pišete o onome što poznajete. Zatim, čitajte što više knjiga. jer iako je pisanje strast, ono je također vještina i može se naučiti. Ne možete naučiti biti talentirani – ili imate to u sebi ili nemate, ali i ako imate to u sebi, morate vježbati. Nemojte odustajati.  Nastavite pisati, jer jednog dana ćete i vi uspjeti", poručila je. 

     

    Doista je bilo osvježavajuće čuti iskustva i savjete strane književnice i vidjeti književni svijet iz nešto drukčije perspektive. Iako nije bilo puno pitanja iz publike, na tih nekoliko dobili smo neobične i pomalo neočekivane odgovore. Svakako se moglo naučiti nešto više o žanru na švedski način, a i sama Kristina čini se kao vrlo zanimljiva osoba. 

     

    Njezin sljedeći roman možemo očekivati iduće jeseni, a nakon toga ponovno u proljeće. Planira napisati i novu dječju knjigu, a već dvije dječje čekaju spremne na objavu.


    Valentina Botica
    foto: Facebook

    ***

    Ovaj tekst nastao je u sklopu Booksine prakse za mlade novinare.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 2 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Marić: zbog onih koji su dali život imamo obvezu graditi bolje društvo
    Marić: zbog onih koji su dali život imamo obvezu graditi bolje društvo
    Mislim da ljudi koji su bili na predstavljanju moje knjige prihvaćaju tezu da ne živimo u Hrvatskoj kakvu smo željeli, istaknuo je Marić
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | direktno.hr
    prije 2 dana u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Bruno Šimleša predstavlja 'Umjetnost života' u Rijeci
    Predstavljanje nove knjige Brune Šimleše 'Umjetnost života: Kako ovladati umijećem ljubavi' održat će se u ponedjeljak 25. svibnja Narodnoj čitaonici Gradske knjižnice Rijeka.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mvinfo.hr
    prije 2 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Predstavljanje knjige 'Knjižničarske kompetencije' Dijane Machale
    Predstavljanje knjige 'Knjižničarske kompetencije: Pogled na razvoj profesije' održat će se u ponedjeljak 25. svibnja u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. O knjizi će govoriti recenzentice Aleksandra Horvat i Jelka Petrak.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mvinfo.hr
    prije 2 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Alberto Manguel prvi gost novog programa u Booksi
    Alberto Manguel prvi gost novog programa u Booksi
    Zagrebački književni klub Booksa pokreće novi program književnih razgovora 'Piščev dnevnik' koji će voditi istaknuti srpski pisac David Albahari, a prvi gost programa bit će u srijedu, 3. lipnja, poznati kanadsko-argentinski književnik Alberto Manguel, autor knjige 'Povijest čitanja'
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | tportal.hr
    prije 2 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Predstavljanje nove knjige Brune Šimleše Umjetnost života: kako ovladati umijećem ljubavi
    Predstavljanje nove knjige Brune Šimleše Umjetnost života: kako ovladati umijećem ljubavi
    U ponedjeljak 25. svibnja u 17 sati u Narodnoj čitaonici Gradske knjižnice Rijeka, Korzo 24, bit će održano predstavljanje nove knjige Brune Šimleše Umjetnost života: kako ovladati umijećem ljubavi.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mojarijeka.hr
    prije 2 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Milanović bi za dobro Hrvatske umjesto Pikettya trebao čitati Marića
    Milanović bi za dobro Hrvatske umjesto Pikettya trebao čitati Marića
    Literatura Zorana Milanovića kao odrednica hrvatske stranputice: Prava je šteta što na promociju knjige Gorana Marića nije došao najveći ljubitelj ekonomskog sadržaja među političarima
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | direktno.hr
    prije 2 dana u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Novi gizdelinski pokret
    Razgovarali smo s predstavnicima novog književnog gizdelinsko-kaćiperskog pokreta koji uz pjenušac promišljaju pisanje i čitanje.

    Već neko vrijeme po sumnjivim zagrebačkim špelunkama gdje okuplja se dokon umjetnički živalj širi se priča o Neogizdelinskom književnom pokretu. Kao i sve druge priče, i ova je brzinom munje dospjela do Martićeve 14d.

    Prošlo je toliko vremena otkad u Domaji nismo imali novi književni pokret – možda i šest mjeseci, pa smo po Nadstojnikovu nalogu na nekoliko mjesta pustili glas da smo u Booksi umjereno zainteresirani doznati štogod o novim gizdelinima & kaćiperkama na domaćoj književnoj sceni. Tko su, što rade, za što se zalažu, kakve su im nakane? Eto, ako su uistinu među nama – nek se jave!

    U ponedjeljak listonoša Sebastijan donese brzoglas: sutra, točno u pet, dođite u Tri burmutice, ćao.

    Uz malo muke prek google street viewa pronašli smo ugostiteljski objekt Tri burmutice, a gdje drugdje, već na padinama Gornjeg grada. Zadatak je povjeren reporterki Ani i njezinoj pomoćnici Dunji Draguljče. Zbog pomanjkanja prostora prenosimo oko 75% reportaže:

    ***

    Točno u pet parkirali smo službeni Nissan Qashqai ispred Tri burmutice. Ekscentrično odjevene dame i gospoda, sve redom kicoška mladež u dobi između 20 i najviše 30 godina, šegačili su se oko stola za snooker. Po zidovima uočismo portrete odličnika kao što su primjerice: Gabriele D'Annunzio, Oscar Wilde, Roman Simić Bodrožić, Marcel Proust i još neki. Diplio je iritantan jazz. Pričekali smo da nas netko uoči kroz oblake duhanskog dima, ali nitko nije obraćao pozornost. Poučeni onom narodnom – kad neće Muhamed brdu, onda će brdo Muhamedu – pristupismo im. Predstavili smo se i predočili iskaznice.

    "Hahahaha", zakikotala je najbliža namiguša, oduzela nam iskaznice, te ih pospremila u njedra.

    "Mišelinka", zagrmjelo je iza nas, "vrati im iskaznice."

    Nevoljko, namiguša posluša.

    "Dobro, pođimo za onaj tamo stol, jeste li za pjenušac?"

    Gospodin njegovana, ufitiljena brka, paunskih pokreta i držanja, besprijekorno odjeven po posljednjoj dendi modi, predstavio se kao Darius.

    Dariuse, gdje se nalazimo, je li ovo glavno okupljalište Novih gizdelina?

    Istina je, Tri burmutice jedina su oaza Novog književno-kicoškog pokreta u gradu podno Sljemena.

    Koje su osnovne značajke nove gizdelinske književnosti? Recite štogod i o vašim vodećim autorima, te njihovim djelima?

    Emh, trčite pred rudo, djevojko, polako. Za razliku od drugih književnih pokreta, mi se ne zamaramo pisanjem knjiga. U ovoj fazi, kažem ja, književnost tek promišljamo. Nismo sigurni želimo li pisati, no ako se odvažimo na takvo što, a možda i hoćemo jednog dana, bit će to po regulama koje smo si sami zacrtali.

    A to su…

    Što?

    Regule, ispričajte nam malo o tim regulama, što ste to dogovorili?

    Pa evo, mi recimo vjerujemo da pisanje uz pomoć računala čini veliku štetu književnosti. Povratak guščjem peru nameće se kao imperativ, draga moja, kužite kaj hoću reć – povratak korijenima, micika, to nam je potrebno. E sad, sigurno se pitate gdje naći dovoljne količine guščjih pera? Odgovor je – među guskama, u kokošinjcu…

    Guske ne žive u kokošinjcu, no pustimo to. Kad bi i ako bi uopće ikad, o čemu bi pisali?

    O tome kako je super biti kicoš ili kaćiperka, o našem životu, što radimo, o čemu razmišljamo i slično.

    I što radite?

    Na prvi pogled – ništa. Volimo se zbigecati i to oduzima dosta vremena. Okupljamo se i uz pjenušac pričamo o povijesti dendizma, posrnućima i usponima.

    Lijepo, ali takav stil iziskuje i određenu količinu novaca, kako se financirate?

    Najviše od staraca. Iz imućnih smo familija, pa smo faktički odrasli u svili i kadifi. Bilo je pritisaka da se školujemo i slično, ali na to nismo pristali. Glupo je, kužite i sami, zašto bi grbačili po školama kad oni već imaju masu novaca i svega. A, među nama rečeno, neće baš živjeti tisuću godina.

    Odakle onda književnost i zašto baš književnost, a ne recimo slikarstvo ili glazba?

    Odlično pitanje, baš mi je drago što ste ga postavili. Odabrali smo književnost jer to je najlakše od svega, nekako je, kužite kaj hoću reć, najdostupnija, sjedneš i pišeš. Za ovo drugo, slikanje i glazbu, treba bit nadaren.

    Pa zar ne treba i za književnost imati dara?  

    Hahahaha, ova vam je dobra, hihihihi… oh, bože, pjenušac mi ode u nos… hik, sorry, ma neee, kakav dar, književnost i jest super zato kaj ne trebaš niš specijalno. Svi znamo pisati, mišekica, nismo budale.

    Hmmm, da, dobro, po zidovima imate slike velikih pisaca, to su, predmnijevam, vaši omiljeni autori?

    Apsolutno jesu, svi oni jako lijepo su se odijevali, stopostotni dendizam, u neku ruku mi smo njihovi nasljednici. Mi smo Proustovi, Simići-Bodrožići, Wildeovi dvadeset prvog stoljeća!

    Uz to što su vam modni uzori, oni su to i na literarnom polju, čitali ste njihova djela?

    Čitali, čitali… što uopće znači čitati u današnje vrijeme? Ono, knjige su tu, bože, ako želimo možemo ih čitati. Neš ti posla… Stvar je u tome da mi ne moramo čitati Wildea ili Simića, mi ih i bez toga cijenimo, volimo i poštujemo. Kad bi ih išli iščitavati, to bi nekak izgledalo kao da mi sad njih tu neš provjeravamo i slično, kužite, malo bi to, onak, bilo i bezobrazno s naše strane. Tako isto i ja vas mogu pitati – jeste li ih čitali?

    Jesam, veliku većinu.

    E, pa… to je vaš problem. Ko ne vjeruje – taj čita. Jer je Nevjerni Toma i slično. Ima nas koji vjerujemo na riječ… malo više vjere ne bi vam preškodilo.

    F.B., 22. svibnja 2015., Zagreb
    foto: DPMS
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 2 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Sreća – Proza
    Izabrane novele i putopisi

    U ovoj knjizi sabrane su pripovijetke koje nikada nisu bile objavljivane u zasebnoj knjizi (osim Sreća, Vol, Zavjet), a objavljene su u recentnim časopisima. U izbor su također uvrštena i neka poglavlja iz autoričina nedovršenog romana Odrješenje, koja se mogu čitati kao zasebne novele. Pripovijetka Povratak u prošlost izabrana je iz autoričine ostavštine i ovdje se objavljuje prvi puta.

    Izboru naslova ove knjige pomogla su dva razloga.

    Godine 1946. tiskana je novela Sreća u časopisu Republika. Nakon njenog objavljivanja autorici je prijetilo isključenje iz Društva književnika Hrvatske, zbog, kako je prilikom glasanja o isključenju navedeno: 'dekadentnog i neprimjerenog prikazivanja ženskih likova, potpuno neadekvatnog današnjoj stvarnosti'. Vrlo pozitivno mišljenje pisca Ivana Dončevića, tada politički moćnog čovjeka, o toj noveli 'spasilo' je Mirjanu Matić-Halle od isključenja.Neovisno o tome, ili upravo zbog toga, Sreća je autorici bila jedna od njenih od najdražih novela.Uz tri knjige u izdanju Matice hrvatske (Kruh i Zvijezde, Divlji med, Luka, ali ne apostol), ovom knjigom zaokružen je tiskani književni opus hrvatske književnice Mirjane Matić-Halle. Knjiga je opremljena brojnim fotografijama i slikovnim materijalima.

    Mirjana Matić–Halle je spisateljica nesumnjivo bujnog ženskog temperamenta, ali ne poze, u njezinim izražajnim sredstvima nema ni traga sladunjavosti, ona je snažan pisac, bez sentimentalnih afektacija, iz njezine proze šiklja ženstvenost, možda više nego u Madame Bovary, ili Ani Karenjinoj, ili čak u Davida H. Lawrencea.'
    (Slobodan Novak)
    Izdavač/Distributer: Naklada LjevakGodina izdanja: 2015Autor: Mirjana Matić-HalleCijena: 159,00 knBroj stranica: 320Uvez: tvrdi
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 3 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Manguel u Zagrebu
    Alberto Manguel otvara novi ciklus 'Proširenog estetičkog odgoja', projekta Multimedijalnog instituta kojem se pridružio i Kulturtreger.

     

    Polazeći od estetike kao discipline o umjetnostima i formiranju čovjeka putem umjetnosti, prvi ciklus Proširenog estetičkog odgoja bavio se istraživanjem spoja kulturalne produkcije i političke prakse.

    U novom ciklusu bavimo se promišljanjem odnosa estetike i obrazovanja te ćemo kroz naredne dvije godine u Zagrebu ugostiti veliki broj književnika, filozofa, teoretičara i umjetnika s kojima ćemo iz različitih kutova sagledati prosvjetiteljsku ideju estetičkog odgoja. Započinjemo s trodnevnim gostovanjem pisca i prevoditelja Alberta Manguela.

     

    U ciklusu književnih razgovora pod nazivom Piščev dnevnik, književnik David Albahari će kroz razgovore s književnicima, teoretičarima i umjetnicima važnim za njegov rad pokušati oslikati svoj intelektualni i umjetnički svijet. Tako će svoju istoimenu kolumnu koju objavljuje na portalu Booksa.hr dovesti pred publiku, a njegov prvi gost upravo je Alberto Manguel.

     

    Osim u Booksi, autor Povijesti čitanja, poznat i po kućnoj biblioteci s preko 30.000 knjiga, održat će predavanje u Galeriji Nova pod nazivom Kraj knjige kojim će se osvrnuti na budućnost biblioteka u digitalnom dobu i najavljivani kraj tiskanih knjiga. 

     

    Konačno, u razgovoru s argentinskim kolegom Leopoldom Brizuelom, Alberto Manguel gostovat će na Festivalu europske kratke priče i time zatvoriti njegovo 14. izdanje.

    Manguel nam se već predstavio ne tako davne 2009. u razgovoru s Nevenom Svilarom.

     

    Prošireni estetički odgoj partnerski je projekt Multimedijalnog instituta i Kulturtregera iz Zagreba, Kuda.org iz Novog Sada, Berliner Gazette iz Berlina i Kontrapunkta iz Skopja koji se provodi u okviru programa Kreativna Europa Europske komisije. 

     

    Projekt podržavaju Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba te Ministarstvo kulture RH. Program kluba Booksa i Kulturtregera podržavaju Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Zaklada Kultura nova. 


    foto: Casa de América
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 3 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Autofikcija – Proza
    Oni s dna, izopćeni i izopačeni.

    Japanska autorica Hitomi Kanehara (1983.) roman Zmije i naušnice napisala je s dvadeset dvije godine i njime osvojila prestižnu japansku književnu nagradu Akutagawa. Kaneharin prvijenac eksplicitno prikazuje jednu novu generaciju japanskih tinejdžera, svijet besciljnosti, seksa, samoozljeđivanja. Roman je u Japanu prodan u više od milijun primjeraka, a posebno ga je promovirao Ryu Murakami, enfant terrible japanske književnosti, koji i sam u svojim djelima prikazuje one s dna, izopćene, izopačene. 

    Tri godine poslije, Kanehara, sada već prepoznata u svijetu, objavljuje Autofikciju. Ovaj roman svojevrstan je autobiografski zapis, no pitanje je koliko možemo vjerovati pripovjedačici Rin, uspješnoj spisateljici, tek udanoj i ludo zaljubljenoj mladoj ženi. Ubrzo uviđamo da Rin obuzimaju paranoične misli, a izraz 'ludo zaljubljena' poprima zlokobno značenje. U četiri poglavlja knjige vraćamo se u Rininu traumatičnu prošlost i otkrivamo detalje o šokantnom odrastanju i seksualnom buđenju ove emocionalno nestabilne žene.

    Autofikcija daje uvid u um hipertjeskobnog pojedinca, ali i u isprazan život, stavove i percepciju jedne tokijske supkulture opsjednute techno partyjima, automatima za igre na sreću i seksom. Na internetskim portalima objavljeni su brojni komentari o Kanehari i njezinu pisanju. Ona je doista kontroverzna spisateljica – jedni njezine romane proglašavaju psihotičnim piskaranjem i besmislicama, drugi je nazivaju novim, zapanjujućim glasom japanske književnosti. Autofikcija je uznemirujuća knjiga, neki bi rekli luda ili bizarna. Ali, definitivno, knjiga koja nam ne izlazi iz misli – sviđala nam se ili ne.

    Prevela: Marina Horkić
    Izdavač/Distributer: V.B.Z.Godina izdanja: 2015Autor: Hitomi KaneharaCijena: 119,00 knBroj stranica: 194Uvez: meki
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 3 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Kultura − Nove prilike za slavistička istraživanja
    Kultura − Nove prilike za slavistička istraživanja
    Predstavljanje knjige Renate Lachmann „Od ljubavi do nostalgije: Ogledi o hrvatskoj književnosti“ 21. svibnja u Čitaonici Narodne knjižnice Grad još je jedan značajan doprinos u istraživanju hrvatske književne baštine. Autorica je njemačka slavistica čija se znanstvena djelatnost fokusira na ruski i hrvatski jezik.
    Organizatori promocije bili su Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku, Matica hrvatska Zagreb i Dubrovačke knjižnice. Valja napomenuti da su u sklopu predstavljanja nastupili vrijedni i uspješni učenici UŠ Luke Sorkočevića: Vesna Palčok, Toma Širok i Nina Zvone.
    Lachmann nije
    ...pročitaj cijeli tekst na portalu dubrovacki.hr!
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | dubrovacki.hr
    prije 3 dana u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Samsung predstavio novi tablet – Galaxy Tab A
    Samsung predstavio novi tablet - Galaxy Tab A
    Samsung je predstavio nov, lagan i tanak tablet Galaxy Tab A

    Modernog dizajna, Tab A je spoj funkcionalnosti i vrhunskih performansi uz pristupačnu cijenu, naglasili su predstavnici Samsunga. Galaxy Tab A opremljen je 9,7-inčnim zaslonom omjera stranica 4:3, donoseći korisnicima najbolje moguće iskustvo gledanja. Novi omjer zaslona prilagođen je formatu internetskih stranica kao i elektroničkih knjiga i časopisa, za prirodnije i proporcionalnije iskustvo gledanja. Uz unaprijeđeni zaslon, novi Galay Tab A dolazi s predinstaliranom aplikacijom Galaxy Gifts, pa će korisnici moći čitati elektronička izdanja New York Timesa, Economista ili čitati knjige korištenjem aplikacije Kindle za Samsung.
    Opširnije...
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | cropc.net
    prije 3 dana postalo popularno prije 1 dan u kategoriji Tehnologija
    • 1
    • +
  • Kako knjige za djecu utječu na rodnu ravnopravnost
    Kako knjige za djecu utječu na rodnu ravnopravnost
    Rodna ravnopravnost temeljno je pravo i zajednička vrijednost zemalja razvijenog svijeta, a za jačanje svijesti o važnosti politike spolne jednakosti u stvaranju demokratski i gospodarski razvijenog društva ključno je odgajati nove generacije osviještenih muškaraca i žena, u čemu jednu od odlučujućih uloga igra književnost, poruka je tribine 'Rodna ravnopravnost u dječjoj književnosti'
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | tportal.hr
    prije 3 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Predstavljanje knjige Kristine Posilović 'Kuga i njezine kćeri'
    Predstavljanje knjige Kristine Posilović 'Kuga i njezine kćeri' održat će se u utorak 26.svibnja u Cafeu u dvorištu. O knjizi će uz autoricu govoriti Miroslav Mićanović i Branko Čegec.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mvinfo.hr
    prije 3 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • 10 razloga zašto je dobro biti u vezi sa ženom koja čita knjige
    10 razloga zašto je dobro biti u vezi sa ženom koja čita knjige
    One su vrlo osjećajne, odgovorne i pamtit će što volite, a što ne, s njima vam nikada neće biti dosadno jer su vrlo znatiželjne i prepune su zanimljivih priča
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | 24sata.hr
    prije 3 dana u kategoriji Lifestyle
    • 1
    • +
  • Opaka magija kratke priče
    U povodu skorog 14. Festivala europske kratke priče, razgovaramo s kreativnim direktorom i urednikom Romanom Simićem Bodrožićem.

    Pred nama je 14. izdanje Festivala europske kratke priče. Možete li ukratko opisati ovogodišnje izdanje i njegove posebnosti?

     

    Posebno je ove godine sve, od teme do autora. To nam pomalo prelazi u naviku i, iskreno, mene bi iznenadilo kad svake godine taj naš prvotni okvir napravljen od 'europskog' i 'kratkopričaškog' ne bismo razvukli i izazvali, nanovo promislili i nešto mu dodali, sami sebe iznenadili. 

     

    Ove godine taj novi sastojak su Amerike, ne jedna, nego obje, ili bolje: ne obje, nego barem tridesetak njih. Zašto Amerike, ako govorimo o priči, europskoj i kratkoj? Zato što je ona, otpočetka, u oba smjera letjela preko oceana, jer su Amerike oduvijek bile i san i java, dakle, najbolje gorivo pisanju, te naposljetku – jer je europsku kratku priču danas nemoguće zamisliti bez Hemingwayja i Borgesa, Carvera i Cortázara, Cheevera i G.G. Marqueza, Salingera i Juana Rulfa, da spomenem samo neke. I danas - želimo pokazati 14. FEKP-om - veze su snažne, granice fluidne, pisci takvi da ih se mora čitati, a naše Amerike govore o nama… I što je najvažnije: kratka priča sve će to sažeti, obogatiti, objediniti – za zagrebačku i riječku publiku. 

     

    Jedno od svojstava FEKP-a, kojeg se možda odviše rijetko ističe, jest konstantno promoviranje hrvatskih pripovjedača koji na festivalu imaju status jednak onom najvećih svjetskih književnih zvijezda. Koje autore će publika imati prilike poslušati ove godine?

     

    Da, to je oduvijek bila ideja – staviti našu scenu, našu kratku priču u europski i svjetski kontekst. Ove godine na FEKP-u nastupa dvadesetak domaćih autora, od onih poznatih i prevođenih, poput Daše Drndić, Zorana Ferića, Senka Karuze, Gordana Nuhanovića, Roberta Mlinarca, Miroslava Mićanovića, Nikice Petkovića, Maše Kolanović… do cijelog niza mlađih autora koji su tijekom prošle i ove godine stupili na književnu scenu: Ivana Rogar, Korana Serdarević, Tea Tulić, Jelena Zlatar, Ksenija Kušec, Enver Krivac, Marko Gregur, Sven Popović, Davor Mandić, Andrija Škare i Zrinka Pavlić napisali su odlične knjige priča.

     

    Gledajući roster proteklih godina očito je da se baš i ne ponavljaju nastupi hrvatskih autora, što bi trebalo ukazivati na stalnu mijenu kad je riječ o ovoj formi i konstantnu pojavu novih imena. Što mislite o sadašnjoj poziciji kratke priče u hrvatskoj književnosti, odnosno o kvaliteti produkcije?

     

    Evo, već i niz imena koja sam nabrojao neka je vrsta odgovora na tvoje pitanje: ovdje kod nas stalno nešto vrije. S tim da ni uz najbolju volju ne uspijevamo predstaviti sve, barem ne na istom izdanju. Volio bih da ovu formu ne zaborave i što prije joj se vrate i Zoran Malkoč, i Maja Hrgović, i Robert Perišić… a da Zoran Pilić napokon izađe iz samonametnute si izolacije te posvemašnje festivalske apstinencije.

     

    Bukowski je rekao kako je "najgora stvar za pisca biti u društvu drugog pisca, iako postoji još nešto gore od toga – biti u društvu više pisaca". Međutim, na FEKP-u taj citat ne zvoni kao istina. Naime, na Festivalu se ruše privatni zaštitni bedemi pisaca te se ide s čitanja na čitanje i vrlo se pažljivo slušaju priče kolega. S obzirom da radite Festival 14 godina, svjedočili ste evoluciji te jedinstvene atmosfere. Je li to nešto što je FEKP posjedovao otpočetka ili se to stvarno jedinstveno ozračje Festivala stvaralo godinama?

     

    Imao sam tu sreću da sam sudjelovao u onim herojskim danima kada se kalio FAK (Festival A književnosti), da sam vidio kakva se kemija može stvoriti između pisaca i publike, a s druge strane, vidio sam i način na koji se FAK ugasio, premda nisam siguran da je gašenje pravi izraz da se opiše taj proces. Koliko sam mogao shvatiti post festum – jer u ono doba toga nisam bio svjestan – cijela ta dobra priča (a bila je dobra!) pala je na ljudima, natjecanju, zavisti, taštini… i ako sam u išta bio siguran, bilo je to da se takvo što neće dogoditi FEKP-u. 

     

    Možda dva ili tri puta u tih 14 godina osjetio sam da je netko zabrinut za broj svojih nastupa, količinu posvećene mu pažnje, redoslijed nastupa ili štogod slično – a volim razmišljati da je to zato što se na tim pozornicama i oko njih, zbog sjajne publike i zbilja krasnog tima ljudi koji stvaraju FEKP, svi pisci doista osjećaju kao zvijezde.

     

    Festival je bez sumnje u proteklih 13 izdanja odgojio svoju publiku, a niz velikih autora koji su gostovali na Festivalu je zaista bez presedana, svakako u odnosu na budžet. Tako ove godine gostuje jedan od najboljih svjetskih esejista i veliki književni majstor Alberto Manguel, čija veličina, čini mi se, još uvijek nije na pravi način prepoznata u Hrvatskoj. Kako vam uspijeva dovoditi najveća imena svjetske književnosti?

     

    Dva su načina, i na oba sam iznimno ponosan. Postoje, kao što kažeš, veliki pisci, književne zvijezde u pravom smislu te riječi koji na FEKP dolaze zato što im je kratka priča na srcu (a festivali poput ovoga su rijetki), ili jer nas je preporučio neki drugi naš gost, a budi siguran da nas (nažalost) ne preporučuju zbog honorara, luksuza i gomile knjiga koju će prodati u Hrvatskoj. Baš je nedavno kolegica Kate to lijepo sažela: mi smo kao Berlin – siromašni, ali seksi (i volimo biti Berlin!) 

     

    Drugi način je ono po čemu smo uistinu posebni: FEKP se u svom izboru pisaca ne vodi samo time da nam uzvanici budu velika imena, nego obrćemo stvar - pokušavamo ih dovesti prije nego velika imena postanu velika. Kod nas su tako, prije velikih priznanja i hrvatskih izdanja, gostovali László Krasznahokai, Anne Enright, Ali Smith, Ingo Schulze, sjajni Iračanin Hasan Blassim koji je u međuvremenu dobio nagradu The Independenta, za kojega će se još itekako čuti.

     

    Poznati citat o Velvet Undergroundu "da je na njihovim koncertima bilo jedva 50 ljudi, no da se njihova važnost ogleda u činjenici da su svi nakon povratka s koncerta osnovali svoj bend" izlizana je poput kakve floskule nogometnih komentatora, no FEKP je u više navrata imao upravo takve kultne nastupe koji su publici svakako promijenili pogled na mogućnost kratke priče, a mnoge i potaknuli na pisanje. Mislite li da čitanja pred publikom u današnje vrijeme mogu imati snagu i utjecaj koji se inače veže uz muziku?

     

    Ja sam taj isti citat čuo za Sex Pistolse, očito da nas ima još. Nastup Krasznahorkaija i meni je bio jedan od onih trenutaka koji te promijene, kad ti književnost pokaže svu svoju snagu – ako je ono uopće bila književnost. Ja sam to doživio kao ritual, stvaranje svijeta: onaj Lászlóv šamanski glas i onaj tekst koji u mraku crta konja (Sever bi rekao: tu pustu Mađarsku bez jahača), a prije toga priču od osam stranica i samo jedne rečenice, o tijelu i misli... To je bila neka opaka magija, i zbilja te mogla natjerati da propišeš.

     

    Ali meni su i neki drugi i drugačiji nastupi imali tu moć: Keretove priče i priča Anne Enright, nastupi Tiziana Scarpe, Denisa Johnsona – Carverovog frenda i autora meni super-važnog Isusovog sina… Pa nastup Adama Bodora, još jednog kultnog Mađara… da, bilo je tu muzike, i hitova, na soundtrack naših 14 godina dalo bi se pošteno zaljuljati.

     

    Izaziva li frustraciju što ste usprkos fantastičnoj reputaciji i već vrlo značajnoj tradiciji konstantno u poziciji nekakvog rostruma što mora jurišati na zapravo već odavno osvojene položaje? Ili je činjenica da ste uvijek ledolomci u vječnom ledu nerazumijevanja i nedostatka financijske potpore jedan od razloga zašto FEKP do sada nije nimalo izgubio na svježini?

     

    Ta muka s novcem i neizvjesnošću stara je boljka, zapravo slaba točka cijeloga sustava, kojoj se vi (mi, organizatori manifestacija) onda morate prilagođavati, čak i nehotice razmišljati u okvirima 'onoga što je dostupno' umjesto 'onoga što želimo', samo da bi sve išlo dalje. U šahu se to, ako se ne varam, zove iznudica, a te vas iznudice, već nakon par poteza, vode u nimalo ugodnu poziciju. 

     

    S obzirom na ono što radimo i kako to radimo, mi nismo u ugodnoj, možda čak ni dobroj poziciji. Ali što znači reći da bi realni troškovi ovakvog festivala, u Austriji ili Italiji, bili barem pet puta viši, ili da svake godine planiramo Festival ne znajući do zadnjega časa hoćemo li ga moći održati. Tu smo gdje smo. Ono na čemu skidam kapu cijeloj ekipi FEKP-a sposobnost je da traje i radi s ljubavlju, da čak i u iznudici stvaramo nešto što je zdravo, kreativno i živo.

    Razgovarao Neven Svilar
    foto: Roman S.B. s ostatkom organizacijske ekipe
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 3 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Od politike stvoriti poeziju
    U pjesmi 'Filigranski pločnici' susreću se dva odmetnika i pjesnika: Branimir Štulić i pisac 'Grobnice za Borisa Davidoviča' Danilo Kiš.

    Mnogi glazbenici pokušavaju istovremeno biti i pjesnici. Nema u tome baš ništa neobično, poezija i glazba su jako blizu, gotovo sestre, nema baš previše razlike u tome stvara li se muzika riječima ili notama. Zato nije čudno da oni koji gaje sklonost prema jednome često pokušavaju i drugo, ali rezultati nisu uvijek baš reprezentativni. Izvrstan glazbenik može biti tragično loš pjesnik. Vrijedi i obrnuto, dakako. Nema pravila.

     

    Nekima ipak uspije pa postignu rezultat na oba polja, pođe im za rukom da riječi koje pišu za svoju glazbu nisu tek puka pratnja, popunjavanje prostora ili dosjetke koje zgodno zvuče, da stihovi koje su napisali funkcioniraju i na papiru, da se u njima otkrivaju novi svjetovi; uspije im, da skratim, biti pjesnicima.

     

    Jedan od najvećih glazbenika, kako se to popularno kaže, 's ovih prostora' neprijeporno je Johnny Štulić. Ili Branimir Štulić, čak više volim Branimir. Nije važno što mislite o njemu, ako mislite išta. Možete ga voljeti, možete ga mrziti, a možete i prema njemu biti sasvim ravnodušni, kao prema kiši koja je jučer pala na Madagaskaru, ali njegov utjecaj, veličina i trag koji je ostavio nepobitne su činjenice. 

     

    Uz to što je bio sjajan glazbenik, naš Branimir uopće nije bio loš pjesnik, a njegova se poezija podmuklo uvukla u sve pore društva, odredila je u jednakoj mjeri šljakere i sveučilišne profesore i ona je možda jedina stvar oko koje se oni mogu razumjeti. Zavukla se i na najneočekivanija mjesta pa sada raste i širi se kao korov, svijetli i prenosi ideju, iskače iza uglova i dočekuje vas nepripremljene.

     

    Evo bizarnog istinitog događaja koji će bolje opisati o čemu je tu točno riječ. Danas sam bio u knjižnici i baš se za vrijeme mog posjeta tamo odvijalo neko predavanje o Hare Krišni. Reinkarnacija, ponovni život, svijest o trenutku, takve stvari. Momak obrijane glave u narančastoj halji i s onom bijelom crtom povučenom od korijena nosa prema dolje govorio je grupici okupljenih. Nije loš govornik, red je priznati, mada mene ta tematika uopće ne zanima. Slušao sam ga jednim uhom, tražio sam knjige po koje sam došao, pravio sam se da se ništa ne događa, trudio sam ga se ignorirati, ali nisam mogao spriječiti da ipak čujem. I onda, niotkuda i bez najave, da bi potkrijepio neku svoju tezu o reinkarnaciji on kaže – "To vam je kao u onom stihu od Azre – Strah od smrti / Loše sjećanje"

     

    Katalog Azre zaista je nevjerojatno bogat i vrijedan proučavanja, a meni je danas posebno zanimljiva eponimna pjesma Filigranski pločnici s istoimenog, krasnog, uzornog dvostrukog albuma o kojemu je već toliko izgovoreno i napisano da za mojim dodatnim doprinosom nema prijeke potrebe. 



     

    Pjesma se sakrila i gotovo skutrila na samom kraju druge ploče, ali to njezinu snagu možda još i povećava. U isto vrijeme stavlja točku na album, ali jasno je da to nije kraj, očito je da će se pretvoriti u nešto drugo, da će ponovno živjeti, da će se, jebiga, reinkarnirati. 

     

    Ja sam kralj

    Sudbina je metresa

    Sa zastakljenim očima

    Upravo prelazi ulicu.

    Ponekad je osjetim

    Na vrhovima prstiju

    Grobnica za Borisa

    Čovječe

     

    Ova je pjesma iznimno rijetka prilika u kojoj se Štulić, inače vrlo načitan, referira na nekog pisca. Izbor, razumije se, nije slučajan. Riječ je tu o Danilu Kišu i njegovoj genijalnoj Grobnici za Borisa Davidoviča. Kiš je bio srpski pisac, po nekima (recimo po britanskom povjesničaru Marku Thompsonu) i posljednji jugoslavenski pisac, a famozna Grobnica sastoji se od sedam povezanih priča, i to, prvi put kod ovog autora, s jasno vidljivom političkom svrhom: ideja je bila prikazati sovjetski totalitarizam kao monstruozan, izopačen i jednostavno zao.

     

    No, da ne biste pomislili da je riječ o nekom bijednom političkom pamfletu, to je zaista izvanredna knjiga, pravo literarno remek djelo u kojem je Kiš u kotao ubacio mnogo toga, od Borgesovih utjecaja do gotovo dokumentarnih svjedočenja ljudi koji su preživjeli sibirske logore. pa je od svega toga, kako je samo on znao, napravio savršeno, besprijekorno jelo; ispisao knjigu koja je uvijek jednako aktualna. 

     

    Uostalom, ako ne vjerujete meni, možda ćete povjerovati Kunderi koji je za Kiša izjavio: "Među piscima moje generacije koji su živjeli u Parizu tokom osamdesetih, bio je možda najveći. Najveći i najnevidljiviji. Kiš je bio jedini koji je znao pretvoriti ovu dramu u veliku poeziju; opsjednut politikom, nije nikad žrtvovao općim mjestima politike nijednu rečenicu svojih romana."

     

    Drama koju spominje Kundera je progon Židova budući da je Kišev otac, kao i veliki dio njegove rodbine, 1944. odveden u Auschwitz koji nije preživio. No, nije holokaust jedino što ga je mučilo, o čemu je mnogo razmišljao i pisao. Kopao je čitavo vrijeme po nepreglednoj gomili živih i vrućih političkih tema, ali, kao što smo već čuli, ma koliko su ga opsjedale i opterećivale, nije im dopuštao da ugroze njegovu umjetnost. Utkane su u nju, to je istina, ali je ne preplavljuju i ne smetaju joj. To je još jedna poveznica sa Štulićem koji je svojoj glazbi pristupao slično, politika je bila važna, ali je glazba bila važnija, uvijek najvažnija.

     

    U Kiša se zaklinje veliki broj pisaca, književnih sladokusaca i šmekera, a meni se čini da je i Štulićevo odavanje počasti bilo sasvim iskreno i proživljeno, a ne rezultat nekakvog trenda ili mode. Kiš je bio pjesnik iako je pisao prozu i vjerujem da je naš Branimir to prepoznao, možda zato što je i on sam pjesnik iako je prije svega glazbenik.

     

    Ključni stih pjesme je legendarno i često citirano "Ako želiš da mijenjaš ljude / Ne odmeći se", a meni je to posebno intrigantno, pa čak i dirljivo jer su se i Kiš i Štulić odmetnuli, u punom i doslovnom smislu te riječi: jedan je otišao u Francusku gdje je i završio ovozemaljski život, a drugi srećom još uvijek igra nogomet po nizozemskim ledinama. Unatoč tome što su se odmetnuli, i jedan i drugi itekako mijenjanju ljude. To vjerojatno znači da i pjesnici mogu pogriješiti.

     

    Andrija Škare
    foto: Filigranski pločnici (Jugoton, Zagreb, 1982.)
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 3 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Knjige
    Knjige se definiraju kao ukoričene tiskane publikacije od najmanje 49 stranica. Prve knjige se u povijesti javljaju oko 5 000 godina prije Krista i bile pisane na pergamentima. S vremenom njihov izgled evoluira te se u današnje vrijeme definicija djelomično mijenja zbog pojave elektroničkih knjiga koje ne spadaju u originalnu definiciju knjiga zbog svoje neopipljivosti.
    Tagovi: knjige, publikacije, znanje | 20.11.2009. u kategoriji Lifestyle
  • Zemljišne knjige
    Zemljišne knjige (gruntovnica) javne su knjige (registar u koji svatko može imati uvid) u koje se upisuju nekretnine, vlasništvo i druga stvarna prava i neka obvezna prava na nekretnine, te određeni drugi odnosi relevantni za pravni promet nekretninama.
    Tagovi: zemljišne knjige, gruntovnica, upis nekretnina, zakon o zemljišnim knjigama, | 20.11.2009. u kategoriji Gospodarstvo
  • Katastar
    Katastar (grč. Popis) službena evidencija zemljišta za tehnološke, ekonomske i statističke svrhe, izradu zemljišnih knjiga, podloge za oporezivanje prihoda od zemljišta; izrađuje se na temelju geodetskog premjera zemljišta i njegove klasifikacije po vrijednosti i kulturi.
    Tagovi: katastar, zemljišta, zemljišne knjige | 20.11.2009. u kategoriji Gospodarstvo
Linkovi na kategorije, pretraživanje, glavni sadržaj