Linkovi na kategorije, pretraživanje, glavni sadržaj

Rezultati pretrage za: knjige

  • Još jedna laž iz Srbije o udžbenicima na hrvatskom jeziku
    Na poruku hrvatskog premijera Zorana Milanovića, izrečenu u srijedu u Saboru, da Srbija treba osigurati udžbenike za hrvatsku manjinu na hrvatskom jeziku, i Andreja Plenkovića koji je u Europskom parlementu istaknuo potrebu da Srbija zaštiti prava Hrvata u Srbiji, stigao je odgovor Ministarstva prosvjete Srbije u kojem se kaže da su udžbenici na hrvatskom jeziku za pripadnike hrvatske manjine u Srbiji - osigurani.

    “U sklopu programa ‘Besplatni udžbenici’ učenici hrvatske nacionalne manjine dobili su udžbenike za osnovne predmete (materinski, matematika i svijet oko nas). Svi učenici u Srbiji, bili manjina ili ne, dobivaju knjige za ova tri predmeta, od prvog do četvrtog razreda, na materinskom jeziku.

    Za ostale razrede i predmete koji nisu obuhvaćeni programom ‘Besplatni udžbenici’ učenici sami nabavljaju knjige. Učenici koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku uče iz udžbenika na hrvatskom iz kataloga odobrenih udžbenika. U njemu ima više od sto naslova”, tvrde u Ministarstvu prosvjete Srbije.

    Međutim, Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji, kaže za beogradski “Blic” da je Srbija odbila osigurati udžbenike na hrvatskom. Bačić podsjeća kako su i premijer Milanović i Plenković samo tražili da Srbija provede ono što je međunarodnim sporazumima obvezna.

    - Hrvatsko nacionalno vijeće je samostalno i uz pomoć RH osiguralo je udžbenike za niže i više razrede osnovne škole. Nedostaje literatura za 20 posto sadržaja u povijesti, zemljopisu, likovnom i glazbenom odgoju, na što manjine imaju pravo, kao i udžbenik iz hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture, koji je izborni predmet i pandan udžbeniku koji je predsjednik Nikolić poklonio Bunjevcima na ćirilici - kaže Bačić, što najavljuje novu buru oko knjiga za hrvatsku manjinu u Srbiji.
    J. PARIPOVIĆ
    Foto: Ilustracija CROPIX
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | slobodnadalmacija.hr
    prije 8 sati u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Promocija knjige Želimira Periša
    U sklopu prve večeri KaLibar bestivala zadarski autor Želimir Periš predstavio je svoju novu knjigu pod naslovom "Mima i kvadratura duga"
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | ezadar.hr
    prije 17 sati u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Zbogom, dragi pacijenti!
    Doktor Ostojić odlazi na dugotrajnu misiju u najugroženije predjele načitanog svijeta. Objavljujemo i imena nagrađenih pacijenata.

    Dragi pacijenti i pacijentice,

     

    Spakirao sam stetoskope, kardiograf je već u kovčegu, laringoskopi lete zračnom poštom, a perkusioni čekići čekaju u prtljažniku mog auta. Sve je spremno za odlazak u Ujedinjeno Kraljevstvo.

     

    Ma koliko bolna bila činjenica da sam postao dijelom hrvatskog književnog korpusa (zbog čega neminovno moram otići), utoliko ipak osjećam snažnu potrebu i dužnost za odlaskom u najugroženije predjele načitanog svijeta: u državu koja puca po šavovima zbog svoje književne tradicije.

     

    Prije nekoliko tjedana dobio sam poziv na čaj kod kraljice Elizabete i princa Philipa u Londonu. Na tom sastanku kraljica me zamolila da dođem osobno voditi stručni tim u misiji literarnog liječenja britanske populacije. Čaj s kraljicom i princom zaista nije bio ugodan, ne samo zbog brojnih prinčevih neumjesnih komentara, nego i zbog serijoznosti stanja o kojem mi je kraljica govorila.

     

    Zahvaljujući ogromnom publicističkom i beletrističkom kanonu, diljem Ujedinjenog Kraljevstva raširile su se ideje zamišljenih nacionalnih zajednica, državne slobode i ljubavi prema naciji (a ne i monarhiji). Opća upućenost škotske populacije u djela Scotta, Burnsa, Irvinea Welsha i Muriel Spark potaknula je osjećaj nacionalnog zajedništva te direktno dovela do referenduma o nezavisnosti. 

     

    Unatoč tome što Škotska ostaje u Kraljevstvu, istraživanja načitanosti upućuju da bi se slična inicijativa za referendumom mogla pojaviti i u drugim krajevima Kraljevstva. Naime, građani željni čitanja opustošili su police British Libraryja, djela Jamesa Joycea su razgrabljena i prodaju se na sjevernoirskom crnom tržištu za 10.000 funti, žitelji Walesa mahom prečitavaju nečitka djela Dafydda ap Gwilyma, keltskog pjesnika iz 14. stoljeća, a čak i stanovnici londonskog predjela Kensington čitaju Virginiu Woolf i na sastancima mjesne zajednice raspravljaju o odcjepljenju.

     

    U sljedećoj godini očekuje nas i objava dosad zataškane, ali antropološki provjerene informacije o porijeklu Williama Shakespearea, zapravo sina velške pralje i irskog mornara. (Proste komentare princa Philipa na račun poznatog pisca zadržat ćemo unutar četiri zida Buckinghamske palače.) Shakespeare bi tako mogao dokrajčiti jedinstvo Kraljevstva, pa čak i dovesti do rata između Walesa i Irske.

     

    Dakako, ostavio sam vlastite političke nazore po strani i koncentrirao se na zdravstveno stanje britanskih žitelja. Studiozna znanstvena istraživanja dokazala su da rasap državnog teritorija neizbježno dovodi do širenja knjiga, literarnih ideja i književnih bolesti. Stoga je dužnost svjetskih literoterapeuta otići u Ujedinjeno Kraljevstvo, smanjiti utjecaj književnosti na populaciju te održati zdravlje pojedinaca i stabilnost institucija.

     

    "Hvala vam! Vi ste naš James Bond", rekao je princ, "Samo stariji, manje seksi i iz Rusije."


    Zahvalio sam na prijemu i krenuo kupiti povratnu kartu.

     



     

    Naravno, teška srca napuštam pacijente i kolege iz Hrvatske. Šest godina rada u Booksi prilično je kratak period i teško je govoriti o značajnom utjecaju na književno zdravlje naših građana. Ipak, zadovoljno mogu ustvrditi da je stanje mnogo bolje nego 2008. kada sam počeo liječiti: objavljuje se daleko manje knjiga, popularnost knjižnica drastično je pala, ljudi bitno manje čitaju, a čak i ako čitaju, dijagonalna metoda čitanja knjige češće se koristi nego opasna horizontalna metoda. 

     

    Prijeteće osobine hrvatskih književnih djela stručno se izoliraju i dezinficiraju u školskom sustavu lektire. Ako su Krležina djela i bila dijelom odgovorna za raspad bivše države, sada smo posve osigurani od destabilizirajućeg faktora kanonske ili, pak, suvremene književnosti.  

     

    Dakle, ponosno mogu zaključiti da su naši građani zauzeli zdrav i preventivan pristup knjigama. Uz takve (ne)čitatelje koji sami sprečavaju pojavu bolesti, liječnik je tek puka formalnost. 

     

    Ipak, u neugodnom slučaju pojave bolesti, upućujem pacijente na podsjećanje i ponovno iščitavanje mojih stručnih tekstova. Stoga sam organizirao nagradnu igru u kojoj su brojni prijavljeni pacijenti izvukli iz arhive najopasnije i najpoučnije slučajeve. Nagrađeni su sljedeći sretni pacijenti:

     

    Vedrana Janković za slučaj Itala Calvina. Vedranino obrazloženje: "Prošli put kad sam zapala u post-modernističku krizu, pomogli ste mi savjetima prvotno namijenjenima Luki, Calvinovom čitatelju. A kako sada dalje, ne znam. Čini se da je jedino što mi preostaje pokušati pronaći neki vid literarne skrbi u usputnim interakcijama s knjižničarima, koji su nažalost često i sami već nepovratno izgubljeni između figurativnih i doslovnih polica s knjigama."

     

    Daria Blažević za slučaj Kasan ćuk il' netopir. Darijino obrazloženje: "Ovaj tekst mi je osobno pomogao prebroditi ne jedan, već nekoliko literarno-inih problema. Koji jednostavan, a genijalan savjet, upravo valjda zato genijalan, što je jednostavan!"

     

    Božo Bojić koji je jednostavno, ali iskreno zatražio liječničku pomoć 'linkom' na popularnu pjesmu jugoslavenskog benda Buldožer (koju možete poslušati u sklopu ovog teksta).

     

    Martina Blažević za slučaj utjecaja Alberta Camusa na navijača Dinama. Obrazloženje: "Tekst mi se sviđa jer iznosi stajalište da je u redu fizički napasti osobu koja ne voli Shakespearea što je, po mom mišljenju, prvi korak u emancipiranju književnosti od opće gluposti prosječnih potrošača."

     

    Nagrađenim pacijentima javit ćemo se kako bi dogovorili podjelu nagrada i terapeutskih mjera.

     

    Zahvaljujem pacijentima i pacijenticama na povjerenju, kolegama na poučnim i hvale vrijednim komentarima, te vječnoj medicinskoj sestri Tajani na neumornom radu u ordinaciji i u malenoj čekaonici gdje se konstantno trebalo brinuti za tridesetak pacijenata. Kao što svaki put kažem svojim pacijentima na kraju terapije: nadam se da je ovo zbogom, a ne do skorog viđenja.


    dr.med. dr.med. Ostojić
    foto: Carfax2
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 18 sati u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Kreću Dani Mirka Kovača
    U spomen na nedavno preminulog velikog pisca, od 25. do 27. rujna u Rovinju će se prvi put održati Dani Mirka Kovača.

    U Rovinju je ove godine osnovana Udruga Mirko Kovač koja je osmislila novu kulturnu manifestaciju Dane Mirka Kovača.
     

    Dani Mirka Kovača prvi put će se održati od 25. do 27. rujna 2014. u Multimedijalnom centru grada Rovinja i zamišljeni su kao trodnevna manifestacija koja će okupiti domaće, regionalne te međunarodne književne, filmske i kazališne stručnjake, kritičare te predstavnike medija iz cijele regije. Intencija je da se manifestacija održava svake godine u posljednjem vikendu mjeseca rujna u Rovinju - gradu u kojem je zadnjih dvadesetak godina svoga života živio i stvarao Mirko Kovač. 
     

    Već u prvoj godini održavanja na Danima Mirka Kovača sudjelovat će istaknuti domaći i međunarodni stučnjaci, književnici i filmski djelatnici: Filip David, Davor Beganović, Ivan Lovrenović, Božidar Koprivica, Zdravko Zima, Vlaho Bogišić, Lordan Zafranović, Miljenko Jergović, Boris Dežulović, Predrag Lucić, Katarina Luketić, Enver Kazaz, Zvonko Kovač, Melita Jurkota, Bruno Kragić, Branislav Mićunović, Mile Stojić, Mića Vujičić, Borka Pavičević, Nada Gašić, Žarko Radić, i drugi. 


    Na Prvim Danima Mirka Kovača predstavit će se i Nagrada Mirko Kovač koja će se početi dodjeljivati od 2015. godine u trogodišnjem ritmu za najbolji roman, knjigu eseja i prozni prvijenac s područja Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine te Crne Gore. Nagrada koja će nositi ime Mirka Kovača poticat će i jačati suvremeno prozno pismo u Hrvatskoj i trima susjednim zemljama. Žiri Nagrade čine: Borka Pavičević, Vlaho Bogišić, Davor Beganović, Zdravko Zima, Pavle Goranović, Aleš Debeljak i Filip David. 
     

    Na prvom mjestu partnera manifestacije je Multimedijalni centar grada Rovinja, zatim nakladnička kuća Fraktura, čiji je direktor Seid Serdarević i programski direktor ovog projekta. Od partnera tu su još i Pučko otvoreno učilište grada Rovinja te Sa(n)jam knjige u Istri, koji pomažu u organizaciji i realizaciji programa.

    Pokrovitelji Dana Mirka Kovača su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije, Ministarstvo kulture Crne Gore, Federalno ministarstvo kulture i sporta Bosne i Hercegovine, Istarska županija i Grad Rovinj – Rovigno. Sponzori manifestacije su: Maistra Rovinj, Splitska banka, Fondacija za izdavaštvo Sarajevo, Thermotechnik d.o.o. te Karton-pak d.o.o. 


    Osim u Multimedijalnom centru grada Rovinja programi će se odvijati i u rovinjskom kazalištu Antonio Gandusio te u Kongresnoj dvorani Hotela Park. Cjelokupni program Prvih Dana Mirka Kovača možete pronaći na internet stranici Sa(n)jam knjige u istri  te na stranici nakladničke kuće Fraktura.


    info: Udruga Mirko Kovač
    foto: Saffron Blaze
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 23 sata u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Šiškin u Zagrebu
    Predstavljena je manifestacija 'Europea U Dvorištu' i najavljeno gostovanje ruskog pisca Mihaila Šiškina 23.9.

    Najavljen je početak književne manifestacije Europea U Dvorištu koja će se održavati u kafiću Café U Dvorištu. Europea je pokrenuta prošle godine, a cilj organizatora Naklade Ljevak je dovesti vrhunske europske autore u Zagreb i ostvariti namjeru da književne tribine postanu mjesto na kojem ljudi raspravljaju, misle, govore i žive literaturu. 

     

    Ove godine u sklopu Europee gostuju ruski pisac Mihail Šiškin, češki pisac Miloš Urban, rumunjski spisatelj Razvan Radulescu, irski autor Colm Toibin i nizozemski filozof Coen Simon.

     

    Prvi gostuje Šiškin, i to već u utorak 23. rujna u 19 sati. Na predstavljanju će uz Šiškina govoriti prevoditelji Igor Buljan, Ivo Alebić i Irena Lukšić, a tribinu će moderirati Ivana Simić Bodrožić.

     

    Mihail Šiškin rođen je u Moskvi 1961. godine. U književnosti se pojavio početkom 1990-ih godina i odmah je nagrađen kao najbolji debitant. Godine 1999. osvojio je 'ruskog Bookera' za roman Zauzimanje Izmaila, dok je za knjige Ruska Švicarska i Montreux – Missolunghi – Astapovo: Stazama Byrona i Tolstoja dobio ugledne švicarske i francuske nagrade za publicistiku. 

     

    Šiškin slovi kao 'neomodernist' koji se bavi dubinskim proučavanjem jezika zadržavajući pritom lucidan i jasan jezični izričaj. Zaokupljen je općim pitanjima ljubavi, smisla života i smrti. U Hrvatskoj je upravo objavljen njegov roman Pismovnik, lirski roman s elementima magijskog realizma za koji je 2011. osvojio rusku nagradu 'Velika knjiga'.


    info: Naklada Ljevak
    foto: Predstavljanje Europee
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 23 sata u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Joseph Anton Jedno sjećanje – Publicistika
    Memoarska knjiga, ali od posebne vrste, kao što je posebna i sudbina njenog autora, Salmana Rushdija,

    Rushdijev se život naglavce preokrenuo kad je jednoga prije gotovo 24 godine saznao da ga je iranski teokratski vođa ajatolah Homeini fetvom osudio na smrt zbog 'vrijeđanja islama' u romanu Sotonski stihovi.

    Bila je to najrazornija 'književna kritika' što je jedan pisac može doživjeti za svoje djelo, jer lov vjerskih fanatika na njega je mogao početi. Nakon objave fetve Rushdie je godinama vodio život s okusom smrti, i to je, najkraće rečeno tematika ove knjige. Opis je to brojnih događanja, slutnji, sukoba u tim godinama kad se skrivao i fizički i pod pseudonimom Joseph Anton.

    Knjiga je važno svjedočanstvo o jednoj od najvažnijih borbi našega vremena, a to je borba za slobodu govora/pisanja.

    Prevela: Lia Paić
    Izdavač/Distributer: IzvoriGodina izdanja: 2014Autor: Salman RushdieCijena: 220,00 knBroj stranica: 488Uvez: tvrdi
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 23 sata u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Zajednička patnja
    Razgovarali smo s talijanskom spisateljicom Francescom Melandri o romanu 'Viši od mora' i zatvorskom sustavu kojim se roman bavi.

    Na Festivalu svjetske književnosti gostovala je Francesca Melandri, autorica romana Viši od mora koji je upravo preveden na hrvatski. Radnja romana odvija se na neimenovanom prekrasnom Otoku koji služi kao zatvor, a na kojem su zatočeni i pripadnici talijanskih terorističkih organizacija. Za razliku od drugih romana koji se bave sudbinama zatvorenika, Viši od mora je prije svega priča o njihovim bližnjima, ljudima koje je indirektno zahvatila zastrašujuća sudbina.

    ***

     

    U romanu Viši od mora ocrtavate psihološke portrete i tragediju ljudi čiji su bližnji u zatvoru. Pritom dobivamo sliku protagonista, prije svega Paola i Luise, lišenu patosa a ipak izuzetno emotivno nabijenu. Koliko vam je takav fenomenološki pristup romanu bio problematičan?
     

    Jedna od privilegija romanopisca jest da imate dozvolu ulaziti u iskustva drugih, iskustva koja inače sami nikada ne biste doživjeli. Kada sam radila na ovom romanu činila sam ono što uvijek činim, razgovarala sam s ljudima koji imaju iskustvo. Riječ je o iskustvu zatvora, iskustvu otoka. Razgovarala sam s mnogim ljudima: zatvorenicima, njihovim obiteljima i prijateljima, kao i zatvorskim čuvarima, kako onima koji danas rade taj posao, tako i onima koji su bili čuvari 1970-ih godina, kada je zatvorski sustav bio posve drukčiji.

    Posebno mi je drago kada mi zatvorenici kažu da su iskustvo i patnja ocrtani u ovom romanu posve autentični, kao i krivnja koju osjećaju i prema žrtvama, ali i prema svojim bližnjima. Osjećaj krivnje jedan je strašan dio zatvoreničke patnje, često važniji od toga da su lišeni slobode.

     


    Što mislite o ideji zatvora? 
     

    U talijanskom ustavu stoji da zatvor postoji ne kao kazna, već kao mjesto rehabilitacije. Ideja da bi čovjek iz zatvora trebao izaći kao bolja osoba jest naravno samo ideja. Zatvor je kulturno uvjetovana ideja. To uopće ne bi trebalo biti tako, ali mi u našem društvu kao odgovor na nasilje imamo represiju i zatvor. I teško je očekivati da će se to konkretno promijeniti u budućnosti. No ono što se može promijeniti su upravo institucije poput profesije zatvorskog čuvara. Čuvari bi trebali biti obrazovani na posve drukčije način. To bi promijenilo sve, i zatvor ne bi bio potpuno odvojen od društva kao što je to sada.



    Osim dvoje protagonista, upravo je i lik zatvorskog čuvara značajan u romanu. U pitanju je zapravo strahovito mučna profesija, s obzirom da su čuvari istovremeno u zatvoru i na slobodi, neprijatelji i najbliži ljudi zatvorenika. Koliko vam je lik čuvara važan? 

     

    Točno, u pitanju je izuzetno teška pozicija, u biti nemogući posao. Moja prvotna ideja je bila zapravo posve klasična: protagonisti romana, otac mladog terorista koji je u zatvoru i supruga atentatora, kao potpuni stranci susreću se na otoku te se razvija odnos između njih dvoje. No dok sam istraživala i razgovarala s bivšim teroristima, svi su govorili o odnosu sa čuvarima kao najvažnijem odnosu u njihovim životima. 

    Zatvorski čuvari su zapravo ljudi koji posjeduju golemu moć, oni vam mogu život učiniti nemogućim, ali i podnošljivim. Shvatila sam da je odnos zatvorenika i čuvara od fundamentalnog značaja te sam se počela pitati tko su zapravo ti ljudi, kako oni žive u zatvoru i izvan njega. Počela sam proučavati živote čuvara i otkrila fascinantan svijet, koji je zapravo u svojoj srži potpuno paradoksalan. Nitko ne može shvatiti zatvorenike i razviti takvu razinu empatije kao što to mogu zatvorski čuvari, no istovremeno oni mogu biti njihovi najveći neprijatelji. 

    Upravo je taj paradoks ono što čini posao zatvorskog čuvara nemogućim. Oni su najbliži zatvorenicima, oni osjećaju njihovu patnju, njihov očaj, samoću i razvijanje nasilja. No, istovremeno oni lako mogu biti uvučeni u taj potpuno nehumani svijet zatvora, odakle nastaju veliki problemi i produbljuje se ciklus nasilja.

     

    Statistike suicida ukazuju na činjenicu da je upravo posao zatvorskih čuvara najstresniji od svih profesija. Vjerujete li da je pozicija zatvorskog čuvara nužno nepodnošljiva?

     

    Moj posao kao književnika je da govorim istinu, ili barem da pokušam izreći ono što smatram istinom ljudskog iskustva. Postoji ogroman broj 'zatvorske literature', kao i filmova i serija, jer je za pripovjedača taj zatvoreni svijet zaista idealno mjesto za pričanje priče. No, koliko znam, jako mali dio tih pripovijesti je usmjeren na zatvorskog čuvara kao protagonista, uz izuzetak recimo knjige Green Mile, kasnije ekranizirane. 


    Protagonisti su gotovo uvijek zatvorenici, a čuvari su uvijek portretirani kao negativci, opaki i zli sadisti, što je zapravo logično kada je riječ o narativnoj strukturi, a tu je i činjenica da su oni zapravo barijera između čovjeka i slobode. No stvarnost je, kako to često biva, posve suprotna.
     

    Nakon objavljivanja ovog romana posjetila sam dosta zatvora i često me zovu da u kaznionicama sudjelujem na raznim grupama za čitanje gdje raspravljamo o životu zatvorenika. U zatvorima rado razgovaram i sa zatvorenicima i čuvarima, i mnogi od njih su zaista fascinantni ljudi koji osjećaju da je njihova dužnost brinuti se za ljude kojima je oduzeta sloboda. 

    Paradoks njihova posla leži u tome što se on zapravo sastoji od dva posve suprotstavljena dijela. S jedne strane oni su ti koji su dobili zadatak direktno provoditi državnu represiju: moraju strogo nadzirati i po potrebi kažnjavati zatvorenike, imaju pištolje i palice kao i pravo na nasilje nad zatvorenicima koji se ne ponašaju u skladu s pravilima. S druge strane, oni se doslovno moraju brinuti za opstanak i preživljavanje tih ljudi, moraju ih hraniti, davati pisma od kuće, brinuti se za njih ako su bolesni…
     

    Samim time oni nose teško breme ljudi poput liječnika, medicinskih sestara i slično, kao i strašan teret profesionalne represije, koja uključuje i prebijanje ljudi, neprestanu bojazan za vlastitu sigurnost i slične strašne stvari. To smatram ključnim razlogom zašto je razina suicida među čuvarima tako visoka, zapravo na istoj razini kao i broj suicida među zatvorenicima.

     


    Je li realno očekivati promjenu zatvorskog sustava? Francuski filozof Bernard Stiegler, koji je proveo nekoliko godina u zatvoru, kaže da zatvor nije društvo, nego kaos, anti-društvo. U vašem romanu govorite o ljudima koji su zbog pokušaja da poboljšaju situaciju u društvu naposljetku završili u tom anti-društvu. Što zatvorenici s kojima ste razgovarali osjećaju prema činjenici da desetljećima moraju provesti u apsurdu uređenog kaosa unutar zidova? 

     

    Kako bih odgovorila na to pitanje morala bih vam dati stenogram razgovora sa svakim zatvorenikom ponaosob, s obzirom da je iskustvo svakog od tih zatvorenika drukčije, iako je riječ o ljudima koji su počinili teroristički čin. Susrela sam se s brojnim razlikama u načinu na koji se zatvorenici suočavaju ne samo sa situacijom života u zatvoru, već i djelima odnosno zločinima koje su počinili. Riječ je o dijapazonu koji ide od potpunog negiranja bilo kakve vlastite odgovornosti pa sve do kajanja i priznavanja vlastite pogreške, gdje se u nekim slučajevima moraju suočiti sa strahovitom krivnjom oduzimanja života drugih u ime neke ideje. 
     

    Da je to tako, mogu ilustrirati samo jednim primjerom. Provela sam jedan dan s parom terorista, muškarcem i ženom koji su sada oženjeni: ona je u zatvoru provela 20 godina, a on gotovo 30. U rijetkim trenucima kada su bili na slobodi dobili su dijete, djevojčicu koja je čak jedno vrijeme živjela s majkom u zatvoru. Njihov pristup životu u zatvoru je potpuno drukčiji, kao i način na koji se suočavaju s vlastitim djelima. Možda je ključna razlika u tome što je on ubijao ljude, a ona nije. To je osnovna razlika u njihovom iskustvu, granica ili čak zid koji ih odvaja. 

    Ona je mnogo manje ogorčena od njega, i uspjela se pomiriti s onime što je učinila. S druge strane, on se priključio terorističkoj organizaciji kad je imao 15 ili 16 godina, dakle kao dijete, i nije imao drugog životnog iskustva. To je sve što on poznaje. Ubijao je kada je bio izvan zatvora, ali i u zatvoru, i to sudruga koji je namjeravao napustiti njihovu terorističku organizaciju. On je i danas strahovito ogorčen, a razgovor s njim činio mi se kao slušanje ploče koja preskače, s neprestanim nabrajanjem istih razloga i opravdanja zašto je činio to što je činio. 

    Nakon toga njegova mi je supruga rekla da se to vjerojatno nikada neće promijeniti. Dakle, iskustva zatvorenika su posve drukčija. Iskustva njihovih bližnjih također, no patnja je ono što im je svima zajedničko.

    Razgovarao Neven Svilar
    foto: Bill Stevenson


     
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Kako se kalio roman
    Umjesto da napišu debelu knjigu, bend Cake je napravio kratku pjesmu 'Open Book' o mučnom procesu pisanju romana.

    Pisanje je samotnička djelatnost. Potpuno nespektakularna, često mučna i naporna, a za nekoga tko gleda izvana, i posve monotona, spora i dosadna. Unatoč tome, životi pisaca i njihove spisateljske navike iz nekog su razloga strašno zanimljivi. Golem je broj književnih i filmskih naslova u kojima su pisci glavni likovi. Prisjetimo se, čak su i u na površini ležernim komedijama Bolje ne može i Stranputice glavni likovi pisci, a još se nismo ni dotakli Allenove Ponoći u Parizu ili istinskog literarnog remek djela Johna Irvinga Svijet po Garpu (ovo nije vrh, nego tek vršak ledenog brijega svih naslova ove tematike). 

     

    Čini se da je sposobnost stavljanja riječi na papir toliko uzbudljiva, daleka i egzotična nekome tko se time ne bavi da publika stalno želi još i još, nikada dosta priča o piscima i tajnovitim načinima na koje dolaze do inspiracije, o njihovim ritualima te slojevitim i često barem blago poremećenim odnosima koje, ekscentrični kakvi jesu, ostvaruju s ljudima oko sebe i onda ih pretvaraju u literarno meso. 

     

    U stvarnosti među piscima ima prosječno jednaki broj zanimljivih likova kao i među pekarima, knjižničarima ili čistačima ulica, ali o njima se, eto, serije i filmovi snimaju nešto rjeđe. Istina je da je pisanje obavijeno nekom blago privlačnom mističnom maglicom pa čak i ona umjetnička djela koja tu maglicu nastoje raspršiti često postignu kontraefekt i ubace u nju nove čestice, slatko zamućuju sliku i samo produbljuju čaroliju tajnovitosti i nedokučivosti putova spisateljskih. 

     

    Isto tako je istina da samo spominjanje pisanja i pisaca budi popriličnu znatiželju - bit će da se zainteresirani konzumenti svaki put iznova ponadaju da će im se otkriti nešto što im je do tada bilo skriveno.

     

    Zato pjesma 'Open Book' benda Cake odmah ide u glavu. Oni su inače pristojno i dobroćudno spaljeni alternativaci iz Sacramenta koji s jednakom uvjerljivošću i šarmom pjevaju o tome da Japanci proizvode najbolje automobile i o starim ljudima koji skupljaju nepotrebne stvari, ili u ovom slučaju  - o pisanju.

     

    Nakon poluminutnog glazbenog uvoda koji zvuči labavo i rastreseno, ali u čijem se šušuru krije čista i ljepljiva melodijska linija, odmah dobijemo:

     

    She's writing, she's writing, she's writing a novel 

    She's writing, she's weaving, conceiving a plot 

    It quickens, it thickens, you can't put it down now 

    It takes you, it shakes you, it makes you lose your thought 



     

    Krasno je kako znatiželji zaista ne treba mnogo. Ovdje ju je već u prvom stihu probudila ženska osoba koja piše roman, a stihovi koji slijede itekako će je produbiti. Susrest ćemo se tu i s kreativnim procesima kod pisanja, ali i s nekim drugim momentima koji, naizgled, s pisanjem nemaju nikakve veze. Kažem 'naizgled' jer mnogi su pisci između života i pisanja skloni staviti znak jednakosti. 

     

    Iako je tekstopisac John McCrea fino i znalački ušao u neke nijanse i tipične situacije kod pisanja romana, ova pjesma ipak nije samo o tome. Raspjevani i pomalo izmaknuti refren otkriva nam da su pisanje i knjige ovdje i metafora za odnose među ljudima ili, točnije, za jedan konkretan odnos.

     

    You think she's an open book 

    But you don't know which page to turn to 

    Do you 

     

    Jasno da se 'otvorena knjiga' ovdje odnosi na djevojku i njezinu otvorenost, ali ona se ovdje može čitati na još nekoliko načina. Slušajući ostatak pjesme, nije ludo pomisliti da ta 'otvorena knjiga' ima i suptilnu seksualnu implikaciju, a ne bih do kraja isključio niti autoreferencijalnost – McRea nas upućuje na pjesmu koju slušamo, sugerira nam da je ona jednostavna i razumljiva, da je ona otvorena knjiga u punom smislu te riječi, ali nas i upozorava da ne znamo koju stranicu okrenuti, da je sve ono što možemo pomisliti o pjesmi vjerojatno pogrešno. Bez interpretacije, i najjasniji tekst ostaje tek – zatvorena knjiga. 

     

    Uz ovu divnu povratnu spregu koja u istoj mjeri zbunjuje i oduševljava, velika vrlina ove pjesme je što se zaista može slušati s nekoliko različitih slojeva interpretacije (ma što McRea mislio o tome), što se svaki njezin dio može (barem) dvojako tumačiti - može imati izravno i preneseno značenje, i u oba će funkcionirati gotovo besprijekorno.

     

    Ovo je dakle pjesma o pisanju, ali i pjesma o odnosu dvoje ljudi, o odnosu koji je daleko od idealnog, ali takvi ionako nisu zanimljivi. Unatoč djelomičnoj kriptičnosti, McRea ima čiste i razumljive metafore i jednom kada s njih krenete ljuštiti slojeve značenja i kada se othrvate njihovoj prividnoj banalnosti, lako je moguće da ćete biti obasuti novim spoznajama. 

     

    Još je jedna nježna linija koja se gotovo stidljivo provlači cijelom ovom pjesmom, a važna je meni isto kao što će biti važna svima onima koji vole knjige o piscima i pisanju. To je ideja o demistificiranju pisanja, blago izrečena činjenica da su i pisci tek ljudi, isti ljudi kao što smo to vi ili ja, ni po čemu posebni ili posebno zanimljivi. Pisci su ljudi koji se znoje nad jednom riječju i to čine jednako nespektakularno u pravom životu i u pop pjesmi.

     

    Pisci su ljudi koji ne žive uzbudljive živote. Žive iste živote kao i svi drugi ljudi. Samo što su ih oni sposobni opisati.


    Andrija Škare
    foto: Oliver Hammond
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Kiklop se mijenja
    Ove godine nagrada Kiklop dodjeljuje se i u novim kategorijama, dok su neke stare kategorije ukinute.

    Ovogodišnja nagrada Kiklop dodjeljivat će se u dvanaest kategorija. Jednoglasno su donesene odluke Upravnog odbora za ukidanje kategorije inozemnog autora godine i za ukidanje kategorije slikovnica godine. U kategoriji knjiga godine za djecu i mladež nakladnici će moći nominirati i slikovnicu.

    Ponovno se uvodi kategorija za oblikovanje knjige godine i po prvi puta se uvodi kategorija za nakladnika godine. O nagradi za nakladnika godine, isto kao i o nagradi za životno djelo, neće odlučivati široko biračko tijelo, već Upravni odbor.

    Nagrada za oblikovanje knjige godine uručivat će se grafičkom dizajneru/dizajnerici iz Hrvatske za zapaženo oblikovanje knjige objavljene u Republici Hrvatskoj. Zbog ove kategorije proširilo se i glasačko tijelo Kiklopa na članove Hrvatskog dizajnerskog društva i na članove Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, sekcije za grafički dizajn i vizualne komunikacije. 

     

    Objava nominacija nagrada Kiklop održat će se 14. studenog 2014., a svečana dodjela nagrada 14. prosinca 2014. u sklopu 20. Sa(n)jam knjige u Istri.

    izvor i foto: Kiklop
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Od ove godine bez Kiklopa za inozemnog autora i slikovnicu
    Od ove godine bez Kiklopa za inozemnog autora i slikovnicu
    Upravni odbor knjižne nagrade Kiklop, koja će se ove godine u sklopu 20. Sajma knjige u Istri dodijeliti jedanaesti put, izglasao je promjene u Pravilniku nagrade po kojima se ukidaju kategorije inozemnog autora godine i slikovnice godine
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | tportal.hr
    prije 2 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • 4 znaka prošlog života
    4 znaka prošlog života
    Jeste li se ikada zapitali zašto se panično bojite visine? Je li vam se dogodilo da nekog pogledate u oči prvi put, ali imate osjećaj da ga znate otprije? Zanimljive odgovore o prošlim životima daje američki psihijatar Brian Weiss, autor knjige "Čuda se događaju", koji je imao mnogo problema sa strukom zbog regresoterapije koju primjenjuje
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | sensaklub.hr
    prije 2 dana postalo popularno prije 1 dan u kategoriji Lifestyle
    • 1
    • +
  • Židovski kongres: Nikad više "Mein Kampf"!
    Židovski kongres: Nikad više "Mein Kampf"!
    Svjetski židovski kongres ubuduće ne želi vidjeti "Mein Kampf" Adolfa Hitlera u knjižarama. Pa ni kritička izdanja u kojima su znanstveni komentari sadržaja te knjige. Neonacističkim skupinama ona je još uvijek poticaj.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | dw.de
    prije 2 dana u kategoriji Svijet
    • 1
    • +
  • Slovenski pisac piše roman u interakciji s čitateljima na Facebooku
    Nastajanje djela na Facebooku prati više od dvije tisuće čitatelja koji objavljuju svoje komentare.Najčitaniji slovenski suvremeni pisac Feri Lainšček svoj najnoviji roman "Strah za leptire u oluji" objavljuje na Facebooku tako da se na toj društvenoj mreži poglavlja u knjizi mogu čitati odmah nakon što su napisana.

    Trenutno je za čitanje dostupno 35 poglavlja. Lainšček kaže da su se on i njegov urednik za tu modernu formu popularizacije knjige odlučili na temelju iskustava objave književnih djela u nastavcima u obliku podlistka (feljtona) u novinama, što je bila uhodana praksa u 20. stoljeću.

    Radnja romana događa ...
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | poslovni.hr
    prije 2 dana u kategoriji Dionice
    • 2
    • +
  • Kerouac, to može biti svak!
    Tomislav Perko napustio je rodni grad i krenuo na neizvjesno putovanje. O tome govori putopis '1000 dana proljeća' koji će oživjeti i najtromije čitatelje.

    Tomislav Perko: 1000 dana proljeća (Zagreb, vlastita naklada)


    Bez imalo pretjerivanja, priznajem: već jako dugo vremena nisam pokušavala dozirati čitanje neke knjige. A to mi se dogodilo upravo s ovom, minimalno stotinjak stranica - prekratkom. Silno sam se trudila, no bezuspješno. Knjigu sam, nažalost, pročitala prebrzo. I to je zasigurno jedna od rijetkih zamjerki koju imam prema knjizi 1000 dana proljeća. Koliko god bezosjećajno zvučalo, drago mi je što je Tomislav Perko doživio financijski fijasko zbog kojeg je odlučio pobjeći iz grada u kojem je živio i od posla koji je radio. I o tome pisati. 

     

    Tomislava Perka virtualno sam upoznala preko projekta Thomas Love's Adventure gdje se dotični natjecao za 'Najbolji posao na svijetu' (za one koji ne znaju, tvrtka Jauntaroo nudila je plaću od 100.000 dolara osobi koja će godinu dana putovati, otkrivati lokalnu kulturu i objavljivati to na društvenim mrežama). Na kraju posao nije dobio, no to ga nije spriječilo da radi upravo to – putuje i piše, s ponešto skromnijim budžetom.  

     

    Perkov način putovanja podrazumijeva 'couchsurfing' (besplatno ugošćivanje stranaca u vlastitom domu i obrnuto, spavanje kod nepoznatih domaćina) i minimalne troškove vezane uz hranu i ostale neophodne stvari. Upravo zbog toga, ne čudi što je svaka stranica knjige ispunjena tucetom dogodovština s kojima se susreo tijekom svojih putovanja (prisustvovanje tradicionalnom vjenčanju u Bangladešu, sudjelovanje u raznim vrstama afričkih inicijacijskih obreda, vožnja sa švercerima i bivšim zločincima,..)

     

    Osim upoznavanja s brojnim kulturama i tradicijama, Perko se tijekom svojih putovanja upoznao i s nekim vrlo neobičnim - samim sobom: "...svašta se nauči na putu. Jebeš školu, jebeš faks, život je najbolji učitelj...'' Perko tako, bez imalo uljepšavanja i s izostankom uobičajenih pretjerivanja kojem su nerijetko skloni svi koji pišu nešto iznimno osobno, čitateljima i samome sebi svakom novom rečenicom ogoljava jednu novu osobu, Tomislava Perka kao Putnika. 

     

    Ni u jednom se trenutku ne ustručava govoriti o pogreškama koje je (možda) učinio u životu (uglavnom se tiču nekih naglih i nepromišljenih poslovnih odluka koje su i dovele do njegova financijskog kraha), ne krije i neke ilegalne supstance koje je probao tijekom putovanja, ne srami se govoriti o kolopletu osjećaja koje je proživljavao dok je boravio u zemljama udaljenim i nekoliko tisuća kilometara. Iskreno i jednostavno, Perko čitatelju približava sve ono sa čime se jedan putnik može susresti na nekom putovanju, ukoliko je posve otvoren, ali i spreman proživjeti neka posve nova iskustva. 

     

    Perkov vodič tijekom cijelog putovanja je Cesta: njoj se obraća velikim početnim slovom, ona mu predstavlja ono što su nekim starijim piscima bili religijski junaci, vile, čežnja, ljubav. Cesta je ta koja uvijek pruža prave odgovore na prešućena pitanja, ona koja ga muči, ali i nagrađuje, koja ga uči strpljenju, pažnji i odgovornosti. Perko Njoj vjeruje i ljubavnički joj se prepušta. 

     

    Knjiga je podijeljena na 'dane' koji se ne nižu kronološkim slijedom već autorovim izborom, čime samo čitanje dobiva na dinamičnosti, a čitateljska znatiželja ni u jednom trenutku ne jenjava već neprestano nagoni na daljnje čitanje. Zbog Perkova opuštenog stila pisanja koji se na trenutke čini posve živim i glasnim, čitatelja ne napušta osjećaj i vlastite prisutnosti u nekima od priča (a to potpiruje i sama posveta na početku knjige: Tebi). 

     

    Osim brojnih iznenađenja s kojima se Perko susreo na putovanju, autor je i svojim čitateljima pripremio nekoliko iznenađenja tijekom čitanja, a koja su odlično zaokružila sve o čemu je pisao. Upravo zbog pregršta ugodnih iznenađenja i rečenica koje će i najtromije potaknuti na avanturizam i želju za promjenom, s nestrpljenjem očekujem nastavak koji Perko namjerava početi pisati najesen, negdje na jugu. A tada se nadam većem broju stranica ili samokontroli.

     

    Zvjezdana Balić
    foto: Tomislav Perko (Oko svijeta)
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 2 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Koje nas knjige mijenjaju kao osobe?
    Nakon nedavnog “Ice Bucket Challengea”, Facebook je ovih dana preplavio novi izazov – “Book Challenge”. Iako nema humanitarni karakter, i on može poslužiti u dobre svrhe – ako ništa drugo, a ono kao inspiracija za sastavljanje liste romana koje bi se moglo pročitati u tmurnim jesensko-zimskim danima koji su pred nama. U izazovu je valjalo navesti 10 naslova koji su na čitatelja
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | slobodnadalmacija.hr
    prije 3 dana u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Predstavljanje knjige Viktora Žmegača Europa x 10
    Predstavljanje knjige Viktora Žmegača Europa x 10
    Predstavljanje nove knjige Viktora Žmegača Europa x 10 koja sadržava deset eseja o deset pojmova koji su ključni za razumijevanje novovjeke Europe, održat će se u četvrtak 18. rujna u knjižari APM Megastore u Zagrebu. O knjizi će, uz autora, govoriti Velimir Visković, Marko Grčić i Dubravka Matković.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mvinfo.hr
    prije 3 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Utopija, anarhija i mediji – angažirane knjige u besplatnom elektroničkom izdanju
    Utopija, anarhija i mediji - angažirane knjige u besplatnom elektroničkom izdanju
    U okviru projekta "Besplatne elektroničke knjige" objavljen je 'angažirani' paket s tri nova reizdanja
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | ezadar.hr
    prije 3 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Besplatne novice
    Društvo za promicanje književnosti na novim medijima izdalo je tri nova besplatna naslova.

    Društvo za promicanje književnosti na novim medijima, u narodu znano i kao DPKM, već godinama nas zasipa besplatnim elektroničkim knjigama.

    I nisu to bezvezni naslovi, a ne, ne, ne – riječ je o štivu vrijednom pažnje. Neke od tih knjiga slobodno možete zvati kultnima i nećete pogriješiti.

    Evo i dokaza! DPKM je izašao s tri nova naslova:

    Vijesti iz Nigdine, William Morris

    Direktna akcija, Voltairine de Cleyre

    Mediji i kultura: ideologija medija nakon decentralizacije, Katarina Peović Vuković

    Ove i brojne druge knjige čekaju vas na stranicama DPKM-a. Cijena – nevjerojatnih nula kuna!

    foto: DPKM
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 3 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Putanje – Proza
    Novi roman kreativnog ližnjanskog dvojca!

    Novi roman Putanje Natalije Grgorinić i Ognjena Rađena vrlo je ambiciozan tekst koji doslovce nudi grupni portret suvremenog društva što se prepliće s otvorenim, izravnim uvidom u intimnu dinamiku međuljudskih odnosa i veza. Roman istražuje i raščlanjuje u kojoj je mjeri manjak osnovnog međuljudskog povjerenja i osobne odgovornosti koji obilježava suvremeno hrvatsko društvo prodro u najsitnje pore naše zajednice zrcaleći se u izazovima i problemima na koje nailazimo svi: pojedinci, parovi, obitelji.

    To je prikaz auto-ceste s portretima različitih osobnosti čije se svijesti međusobno mimoilaze, zaobilaze, nadmeću, bježe jedna od druge, hrle jedna prema drugoj, ponekad se i sudare, užgu, eskplodiraju da bi se ponovno ohladile, udaljile, pa opet približile, sve u ritmu punih i praznih crta na kolniku. Zapravo više nego roman ceste, ovo je roman-cesta kojeg čitatelj ispisuje vlastitim spajanjem dijelova u cjelinu i cijepanjem cjeline u dijelove; roman kolektiva gdje nema podjele na glavne i sporedne likove i gdje čitatelj preuzima odgovornost svih podjela i spajanja.

    Pogledajte video najavu romana te poslušajte Nataliju i Ognjena kako čitaju dijelove iz Putanja.

    Knjigu možete nabaviti na stranici organizacije Komoč koruna ili na predstavljanjima knjige.

    Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen životni su i književnički par koji je sav svoj trud posvetio razvijanju jedinstvenog kreativnog zajedništva. Trenutno Natalija i Ognjen zajedno sa svojim sinom vode Knjižnicu i književno svratište ZVONA i NARI u Ližnjanu, u Istri, gdje tijekom godine borave umjetnici i profesionalci koji se na inovativan način bave knjigom i književnim radom. Prije toga, Natalija i Ognjen završili su magistarski studij kreativnog pisanja u Los Angelesu te doktorski studij književnosti u Clevelandu. Autori su niza romana i zbirki proze na hrvatskom i engleskom jeziku.

    Putanje su prvi tekst na hrvatskom koji su Natalija i Ognjen napisali još od 2003. godine. Ipak, u međuvremenu su (2009. i 2011.) objavili dvije zbirke priča: Utjeha južnih mora (u nakladi Istarskog ogranka DHK iz Pule) i Poljubac žene-vješalice (pri Nakladi Zoro iz Zagreba). Obje ove zbirke, zajedno s njihovim prvim romanom Raj (Pučko otvoreno učilište Poreč, 2001.), mogu se pronaći u posebnoj ponudi Komoč korune. Za vrijeme svog boravka u SAD-u Natalija i Ognjen objavili su i dva romana izvorno pisana na engleskom: Mr. & Mrs. Hide (Spineless Books, Urbana, 2009.) i 69, 70 (Brown Paper Publishing/Kuboa, Las Vegas, 2010.) .
    Izdavač/Distributer: Komoč i korunaGodina izdanja: 2014Autor: Natalija Grgorinić Ognjen RađenCijena: 87,00 knBroj stranica: 580Uvez: meki
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 3 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Knjige
    Knjige se definiraju kao ukoričene tiskane publikacije od najmanje 49 stranica. Prve knjige se u povijesti javljaju oko 5 000 godina prije Krista i bile pisane na pergamentima. S vremenom njihov izgled evoluira te se u današnje vrijeme definicija djelomično mijenja zbog pojave elektroničkih knjiga koje ne spadaju u originalnu definiciju knjiga zbog svoje neopipljivosti.
    Tagovi: knjige, publikacije, znanje | 20.11.2009. u kategoriji Lifestyle
  • Zemljišne knjige
    Zemljišne knjige (gruntovnica) javne su knjige (registar u koji svatko može imati uvid) u koje se upisuju nekretnine, vlasništvo i druga stvarna prava i neka obvezna prava na nekretnine, te određeni drugi odnosi relevantni za pravni promet nekretninama.
    Tagovi: zemljišne knjige, gruntovnica, upis nekretnina, zakon o zemljišnim knjigama, | 20.11.2009. u kategoriji Gospodarstvo
  • Katastar
    Katastar (grč. Popis) službena evidencija zemljišta za tehnološke, ekonomske i statističke svrhe, izradu zemljišnih knjiga, podloge za oporezivanje prihoda od zemljišta; izrađuje se na temelju geodetskog premjera zemljišta i njegove klasifikacije po vrijednosti i kulturi.
    Tagovi: katastar, zemljišta, zemljišne knjige | 20.11.2009. u kategoriji Gospodarstvo
Linkovi na kategorije, pretraživanje, glavni sadržaj