Linkovi na kategorije, pretraživanje, glavni sadržaj

Rezultati pretrage za: knjige

  • U registraturi
    Evo kako izgleda jedan prosječan radni dan Booksinih vrijednih arhivara.

    Ogrnut crnom pelerinom Luka, zli blizanac dr. Ostojića, klizio je na segwayu niz Martićevu prema Booksi. Siječanjski povjetarac poigravao se njegovom pelerinom čineći da leprša za njim poput zlokobna barjaka i usput ćuška slučajne prolaznike.

    Jedna od Valkira s kroatistike odgurnula je redara Damjana i sama novoizabranom Nadstojniku širom otvorila vrata kombinata. Druga je sjedila na kauču kod gramofona, pričekala da ovaj kroči u prostoriju, pa spustila iglu na ploču. Iz zvučnika zatutnji The Imperial March Johna Williamsa u koncertnoj izvedbi Bečke filharmonije.

    Uzeo sam svoju šalicu čaja i šmugnuo na razinu -3. Ovi iz rukovodećeg kadra vrlo rijetko zalaze onamo. U arhivi ili, kako je moj pomoćnik Dumitru zove – registratura, tiho je kao u sarkofagu. Dumitru nije oku najugodniji stvor pod kapom nebeskom. Možda zbog poveza preko lijevog oka, prilično velike grbe, šaka nalik na kandže tasmanske nemani, te navade da nipošto ne izlazi na sunce.

    Za razliku od fensi-šmensi arhivarke Dunje, nas dvojica smo old school arhivari. Neskloni novim tehnologijama, posao obavljamo kao što se to činilo prije stotinjak godina – koristeći se golemom kartotekom. Možda smo sporiji od modernih računalnih baza podataka, ali smo zato nepogrešivi. Zbog svoje učinkovitosti faktički smo nezamjenjivi što se baš i ne bi moglo reći za Dunju.

    Taj bljedoliki curičak ima neusporedivo siromašniju arhivu od naše i svejedno se dogodi da ne može pronaći ono što traži. Neću lagati – u takvim prigodama Dumitru i ja znamo joj se pošteno narugati, a ona udri u nemoćan plač ili nas gađa klamericom i drugim predmetima.

    Kakav je život u registraturi? Zna se dogoditi da i po nekoliko dana za redom nitko ništa ne traži od nas. Kad nalegne takav period, ne žalimo se. Čitamo, igramo jamb ili uzmemo škare pa izrezujemo kutije od jaja. Najčešće ipak čitamo. Dumitru se uhvatio Čengićeve knjige S Krležom iz dana u dan, pa se sve nešto smješka, a ponekad i u glasan cerek padne: "Bogami je ovaj vaš Krleža baš duhovit bio, no, recite, Fabio, što vi mislite? Nije li, ipak, smijeh uistinu najbolja ljekarija?"

    "A kakvu to boljeticu liječi, molit ću?"

    "O, svi sveti, pobratime, pa najgoru od svih – liječi nas od crnih misli i lošeg raspoloženja. A što to čitate?"

    "Evo, Bijele vrane dovršavam", promrsih nevoljno, jer baš i ne volim kad me ovako prekidaju.

    "A tko je autor, molit ću lijepo?"

    "Tatjana Gromača…"

    "No, pa recite mi štogod o toj vrijednoj knjizi."

    Vidjevši da od daljnjeg čitanja ništa biti neće, sklopih libar, te pojasnih: "Pa evo, riječ je o bijelim vranama među nama, o ljudima koji žive nekakve svoje, drugačije živote i premda su svuda oko nas, mi ih uopće ne vidimo. To su vam sakupljači željeza, ophodari pruge, bivši boksački šampioni, prodavači mandarina, nogometaši iz najnižeg ranga natjecanja i slično."

    "Po svemu što čujem i nas dvojica bi onda spadali u te bijele vrane, ta nije li tako, recite sami."

    "Mogli bi biti, da, u neku ruku arhivari našeg kova sorta su u izumiranju. Prije ili kasnije zamijenit će nas računalni programi."

    Dumitru, kojega su, kako rekoše, zatekli u Booksinim katakombama i prije nego je Booksa postala ono što je danas, razmisli malo, pa uzvrati: "Ne vjerujem, baćuška, književnost je, ako dozvolite, satkana od materijala u koje bezdušni strojevi ne mogu proniknuti. Nego recite mi ovo, je li vam poznato da Krleža nije previše cijenio poeziju Tina Ujevića?"

    "Ma što to govorite?"

    "Evo, tu vam sve lijepo Čengić piše. Ta pogledajte sami…"

    U taj čas oglasi se telefon u našoj kontrolnoj sobi.

    "Fabio Büchersteiger pri aparatu, izvolijevajte", javih se.

    Ostatak dana, sve do poslijepodnevne pauze za čaj, prekopavali smo po kartoteci u potrazi za svim brojevima Ljubljanskog zvona tiskanim u periodu između dva rata. Pronašli smo ih ukupno šest, te pristupili kopiranju traženih članaka. Predvečer nazvala je još i Mika iz Moldavije. Neka, veli, uđemo u trag posljednjem broju časopisa za mladež Bosiljak koji je, po njezinim saznanjima, izašao koncem 1868., a kod nakladnika Filipovića u Zagrebu. Uspijemo li neka ju odmah i bez ženiranja zovemo na taj i taj broj. Pa taman bilo i tri ujutro.

    Iskreno, u devedeset i šest posto slučajeva pronađemo tražene materijale dok si rekao 'Hans Castorp betežnik', ali hinimo da nam treba i po nekoliko sati. Primjerice - za šest Ljubljanskih zvona i Bosiljak utrošili smo ne više od dvanaest minuta, a mi to onda rastegnemo. Ne radimo to iz pakosti, već da bi pridali važnost arhivarskom poslu koji je danas nepravedno podcijenjen. A i da nas ne bi zatrpavali poslom.

    Dumitru voli reći: "Langsam, brate, ta nije glava u pitanju."

    F.B., 30. siječnja 2015., Zagreb

    foto: Jinny
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 7 sati u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Nakon pariških napada Voltaireova "Rasprava o toleranciji" postala bestseller
    Nakon pariških napada Voltaireova "Rasprava o toleranciji" postala bestseller
    Izdavači su požurili tiskati nova izdanja Voltairove "Rasprave o toleranciji" (1763. godine) pošto su nakon ubojstva karikaturista satiričkog tjednika Charlie Hebdo razgrabljeni svi primjerci te knjige
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | ezadar.hr
    prije 22 sata u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Pisac 'Igre prijestolja' ukazao se obožavateljima u Zagrebu
    Pisac 'Igre prijestolja' ukazao se obožavateljima u Zagrebu
    Na predstavljanju nove knjige Georgea R. R. Martina 'Vitez sedam kraljevina', održanom u srijedu u formi pub kviza u zagrebačkoj kavani Retro, ljubitelje fantasyja iznenadio je sam autor uključivši se putem video-konferencije
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | tportal.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Prosperov Novak: Frljić će ostati zapamćen samo kao skandal–majstor
    Prosperov Novak: Frljić će ostati zapamćen samo kao skandal-majstor
    Autor koji ove godine slavi 40-tu godišnjicu od izlaska prve knjige - objavom nove, 62. po redu, izrekao je jasna mišljenja o problemima hrvatske kulture u interviewu za tjednik 'Globus'
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | direktno.hr
    prije 1 dan u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • FOTO: IZNENAĐENJE U ZAGREBU Došli na promociju nove knjige Georgea R. R. Martina, nisu ni slutili da će i njega ugledati!
    FOTO: IZNENAĐENJE U ZAGREBU Došli na promociju nove knjige Georgea R. R. Martina, nisu ni slutili da će i njega ugledati!
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | jutarnji.hr
    prije 1 dan u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Evokacija buke kao čiste fizičke sile
    Razgovarali smo s Lukom Bekavcem o neobičnim osobinama prostora i vremena u njegovim romanima 'Drenje' i 'Viljevo'.

    Za početak, romani Drenje i Viljevo postižu značajan efekt već svojim nazivom, što je zanimljivo i u kontekstu samoga sadržaja, odnosno akustičnih efekata. Koliko su vam važna ta imena, i uopće imenovanje tekstova?

     

    Naslovi su, očito, presudni okviri čitanja i pisanja, ponekad u tolikoj mjeri da mogu pokrenuti cijeli tekst u pomalo neočekivanom smjeru. U slučaju Drenja i Viljeva, mislim da se u djelovanju naslova može pratiti proces kakav se zbiva i u drugim slojevima romana: to su imena koja zapravo ništa ne znače, preuzeta od zbiljskih lokaliteta, pa time sugeriraju relativno bezličnu 'dokumentarnost', faktografičnost itd.; međutim, ona – kao i niz drugih riječi ili sintagmi u tekstovima – s vremenom sve manje djeluju u svojoj izvornoj funkciji, a sve više počinju označavati nešto drugo, na prvi pogled zapravo nejasno: počinju djelovati poput 'prekidača' između nekih razina, ili evocirati stvari koje više nemaju nikakve veze s geografijom.

    Svidjela mi se mogućnost da se nešto sasvim stvarno, nimalo stilizirano, počne rasplitati u tim nedefiniranim smjerovima, kao da više nisu posrijedi imena mjesta u Slavoniji, nego dva procesa ('drenje' i 'viljevo') kojima nastaju zvukovi, motivi, ponegdje i tematski kompleksi ovih romana.

     

    Zbog nekih poveznica dosta je čitatelja Drenje i Viljevo prihvatilo kao neku vrstu cjeline, ili romanesknog diptiha. Smatrate li takvo čitanje opravdanim, ili je riječ o potpuno autonomnim tekstovima, gdje su takva učitavanja sasvim pogrešna i suvišna?

     

    Volio bih, naravno, da svaki tekst koji objavim bude čitljiv kao samostalna cjelina – u najmanju ruku, zbog obzira prema čitatelji(ca)ma. Međutim, već je po ponavljanju određenih likova, mjesta i tema jasno da su ovi romani zapravo dio nekakvoga šireg skupa, u kojemu – mimo spomenute 'autonomije' svake jedinice – postoji neizbježno ulančavanje. Stoga pokušavam pisati imajući na umu obje razine: svakim tekstom krenuti u drugačijem smjeru, pogotovo u smislu stila i kompozicije, ali razvijati i umrežavati slične tematske elemente.

    Iz toga proizlazi i fleksibilnost cijeloga 'skupa': sve što pišem je dio istoga 'plana', ali on nema konačan, unaprijed domišljen oblik. Mnogi su mi rekli, primjerice, da pretpostavljaju kako će moja sljedeća knjiga biti 'dovršetak trilogije', ali trilogija nikada nije bila u planu. Drenje i Viljevo, barem meni, doista bolje funkcioniraju kao diptih; treći roman, Policijski sat: slutnje, uspomene stoji u sličnoj paraleli prema ciklusu kraćih proza Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku: studije, ruševine. Sva četiri naslova, kao i neki koji, nadam se, tek slijede, mogli bi se međusobno povezivati i čitati raznim redoslijedima...

     

    Radnja romana, smještenih u Slavoniju, čini se dosta ukopanom, ili prikovanom uz konkretan prostor. Pa ipak, taj prostor je konkretno fantastičan, u pitanju su mjesta koja imaju gotovo postapokaliptičnu kvalitetu: i Drenje i Viljevo imaju atmosferu poput nekakvog ghost towna. Je li upravo taj prostorni element najvažniji u ovim tekstovima?

     

    Takav prostor je sigurno neodvojiv od priča sadržanih u ovim romanima. Pretpostavljam da to posebno vrijedi za Drenje, gdje se sve što izgleda kao progresija u fabuli zapravo dobrim dijelom svodi na progresiju u traženju odgovora na pitanje – što je zapravo ovo mjesto? Isprva me u pisanju najviše zanimala mogućnost iscrpnog opisa predmeta ili prostora, uz neke dezorijentirajuće momente u takvom opisu, mnogo više nego psihološko oblikovanje lika, razvijanje radnje itd. S vremenom su se stvari malo zakomplicirale; u svakom slučaju, sve više cijenim fabularne mehanizme kao organizacijske momente 'statičnijih' tekstualnih materijala...

    Postapokaliptičan pejzaž koji ste spomenuli oduvijek me privlačio kao ambijent, ali možda više zbog nekih starih, osobnih iskustava i afiniteta (jednim dijelom literarnih), nego zbog želje za 'futurološkim' kalkulacijama, implicitnim komentiranjem suvremene ili predstojeće krize itd. 

     

    Krajolik potpune devastacije ima izuzetno snažnu sugestivnu moć. U oba romana tekst kao da je provučen kroz taj pejsažni filter, što mi se čini posebno zanimljivim s obzirom na tradiciju hrvatske književnosti. Naime, pejsažna lirika, kao i korištenje pejzaža u okviru pripovjednog teksta, od druge polovice 19. stoljeća je ukotvljeno u književnost ovoga jezika. Pa ipak, posljednjih se desetljeća ta slika, da ne kažemo književni pejzaž, potpuno izmijenila, te imamo dominaciju ispovjednog. Ima li tradicija ikakvog značaja kada je riječ o vašim fikcionalnim tekstovima?  

     

    Svakako, ali tradicija je, srećom, puno heterogeniji pojam od ideje transmisije jednog te istog sadržaja niz generacije (uz pokušaje više-manje mehaničkih odbacivanja tog sadržaja u korist njegove inverzije itd.). U tom mi se smislu posebno teško projicirati u ideju nacionalne (književne) tradicije kao izolirajućeg faktora koji bitno determinira nečije pisanje (ponavljam, makar i u slučaju 'borbe' protiv te tradicije). Podrazumijeva se da će većina onoga što napišemo na hrvatskom jeziku biti čitano (možda i jedino) kao dio korpusa hrvatske književnosti, no pretpostavljam da se – s prolaskom godina sve intenzivnije – svi oslanjaju na bezbrojne utjecaje iz drugih kultura i, što je još važnije, drugih medija.

    Stoga zapravo ne znam kako bih odgovorio na ovo pitanje. U Viljevu, a pogotovo Drenju, pejzaž definitivno igra veliku ulogu – ali u mjeri u kojoj postaje supstancija priče, ne ilustrativan element. Suprotno tomu, Policijski sat i Galerija likovnih umjetnosti igraju upravo na 'ispovjednu', kvaziautobiografsku kartu, no prije svega da bi je doveli u pitanje kao posljednju crtu obrane 'stvarnosnosti'.

     

    Iako ste se u ovim tekstovima odmaknuli od ispovjednog karaktera pripovjednog teksta, Viljevo počinje upravo nekom vrstom ispovijedi, odnosno transkripcijom monologa s oštećene snimke. U tom smislu, 'Kolovoz' se čini dvostruko odvojenim od direktne ispovijedi, s obzirom da ne dolazi izravno, već preko 'mašine'. Koje je značenje 'Kolovoza' u okviru romana? Je li to zapravo postavljanje čistog fikcionalnog okvira? 

     

    Viljevo se počelo razvijati upravo iz 'Kolovoza': iz slike dviju sestara koje žive u 'ladanjskom' (ne ruralnom) ambijentu, u potpunoj osami, u okolnostima koje naizgled podsjećaju na prijelaz iz 19. u 20. stoljeće (tehnologija, pokućstvo, umjetnine itd.), ali zapravo predstavljaju nešto potpuno drugačije. U najranijim verzijama, to je bio prilično linearan tekst u prvom licu, u kojemu je sve – od grupiranja tema do interpunkcije – bilo više-manje jasno i pregledno. Međutim, baš zbog toga što pripovjedna situacija nije bila zamišljena kao 'ispovijed' (nekome), nego kao vođenje svojevrsnog audio-dnevnika (za koji se pretpostavlja da ga nitko neće čuti), trebalo je potpuno drugačije osmisliti proces uvođenja informacija.

    Nema 'adresata', dakle, nema potrebe za obzirnim vođenjem slušatelja/čitatelja kroz priču, objašnjavanjem pozadinskih zbivanja, izricanjem onoga što se podrazumijeva, konstruiranjem uzročno-posljedične progresije... Tako je, uz prilične napore, u fazama nestajao taj prvi tekst, a izranjalo je ono što će završiti u knjizi. Kao dodatni faktor, pojavio se i surface noise samoga medija, magnetofona i oštećene magnetofonske vrpce, koji je pružio priliku za neke dodatne ritmove u tekstu, kao i za kalkulirana izostavljanja, brisanja itd.

     

    'Marković', posljednji dio Viljeva, postavljen je kao neka vrsta pronađenog teksta, "donedavno izgubljeni rad profesora Josipa Markovića" koji je objavljen u znanstvenom časopisu s popratnim bilješkama. Je li ova narativna ekskurzija, koliko se god na prvi pogled činila nekonvencionalnom, ujedno i svjesno vraćanje na sam početak modernog romana, kao početak i kraj metafikcionalnog u romanu, gdje je Marković nešto poput jeke Cervantesovog Benengelija?    

     

    Priznajem da taj stereotip 'pronađenog teksta' nije uveden da bi se započeo nekakav dijalog s tradicijom (on je neizbježan, ali u takvom me obliku uopće ne zanima). 'Marković' za mene ima drugačiju ulogu. To je poglavlje nastalo radi ponovnoga prilaska materijalu tada još nedovršenoga 'Kolovoza', ali iz potpuno drugačije stilske, pripovjedne, spoznajne perspektive. Htio sam uspostaviti maksimalan kontrast 'lirskim' tonovima uvodnih dijelova knjige: stoga je cijeli završetak do posljednjega detalja organiziran kao (pseudo)znanstveni članak koji se, pogotovo u fusnotama, postavlja u poziciju 'autoriteta', sjeda na mjesto 'logičnog objašnjenja' svega što je prethodilo, no po nizu detalja jasno je da se nalazi u priličnoj zabludi. Taj je oblik, međutim, otvorio prostor doista dokumentarističkom situiranju i razrađivanju fabule, pa je – unatoč naslovu romana – Osijek za Viljevo na kraju vjerojatno i važniji od samoga Viljeva.
     

    Osim toga, Marković (stariji ili mlađi) ne može imati poziciju kontrole ukupnog okvira romana. Drenje i Viljevo, pa i Policijski sat, svakako jesu metafikcijski tekstovi, ali je krovna razina toliko eliptična i nedefinirana da se rijetko i postavljala kao problem. Što je zapravo mjesto s kojega se, u Drenju, 'vide' i sekvence 'Novog Bezdana' i sve što se zbiva s Martom Vaszary? Što je, u Viljevu, okvir koji 'raspolaže' Markovićevim člankom iz časopisa Duh i rašlje, Elizabetinom bilježnicom ('Poslije ponoći') i Dorinim vrpcama ('Kolovoz')? Marković zavodi na zaključak da je njegova riječ posljednja, ili prva, ali okvir je u onome što je ostalo neispisano. 

     

    Spomenuti pronađeni tekst iz 1943. godine asocira na pronađeni tekst u arhivu u romanu Rat i rat Laszla Krasznahorkaija, također iz perioda Drugog svjetskog rata. Dosta smo govorili o prostoru, no koliko je vrijeme važno u vašim romana?

     

    Vrijeme mi se dugo činilo možda i najvažnijim pitanjem pri pisanju, ali ne u smislu ovog ili onog povijesnog trenutka. Nije svejedno to što se nešto zbiva baš u Osijeku 1943. ili u Baranji 1999., ali 'motor' rada na ovim tekstovima, barem u ranim danima, bilo je vrijeme kao načelni problem. Sažetak tog problema nužno zvuči trivijalno ili smiješno, a posljednjih godina i gotovo općepoznato: vrijeme kao statična ekstenzija prostora, nešto sukladno protežnosti samoga teksta, nešto što 'ne postoji'.

    Riječ je o prastaroj ideji, koju su različito artikulirale filozofijske i religijske tradicije, psihoanaliza, u drugačijem smislu i semiotika, a danas to čine i neka neurološka istraživanja: vrijeme kao iluzija, nusproizvod biološke uvjetovanosti naše (samo)spoznaje, dakle nešto što možda i nema veze sa 'stvarnim svijetom'. Nismo na dobrom mjestu za dublji ulazak u ovu temu, ali mislim da gotovo sva 'abnormalna' zbivanja u mojim tekstovima manje proizlaze iz žanrovskog arhiva 'fantastike', a više iz pokušaja pripovjednog projiciranja na tu akronijsku razinu, prostor u kojemu 'više nema vremena'.

     

    Akustična istraživanja, odnosno šumovi važni su u oba djela. Ali zanimljivo je i povezivanje elementa fantastičnog sa znanstvenim ili pseudoznanstvenim diskursom, koji stvara pomalo bizaran, čak i apsurdan učinak. Kako je došlo do takvih kombinacija?

     

    Možemo se nadovezati na prethodno pitanje: stara je stvar to da suvremena znanost, pogotovo fizika, otvara perspektive pred kojima se tradicija fantastike (izuzimajući hard SF) ponekad doima otužno skučenom. Meni je – kao apsolutnom laiku u tim područjima – bio sasvim razumljiv mentalni refleks kojim određene 'paraznanstvene' supkulture pokušavaju prilagoditi vlastitim potrebama nepredočivost ili nespoznatljivost fenomena kakve opisuje znanost. U proteklih stotinjak godina, nastale su cijele biblioteke tekstova koji 'pripitomljavaju' znanost regresivnim prijevodom u religiju, ili 'verificiraju' ezoterijske tradicije njihovim provlačenjem kroz suvremen, teorijski pojmovni filter. Posebno su, naravno, privlačni oni krajnje opskurni, zabludjeli, ekscentrični rubovi tih područja – oni koji se, koristeći najtvrđi pseudoznanstveni vokabular, ponajviše udaljavaju od znanosti. 

     

    Šum mi je, s druge strane, postao zanimljiv kao akustička reprezentacija 'beskonačnosti' (ili 'ne-vremena'): nešto što u svakom svojem fragmentu sadrži sve poruke koje bi se potencijalno mogle uobličiti pomoću nekog koda. Međutim, važno je bilo i nekadašnje intenzivnije bavljenje glazbom, pogotovo u spektru ekstremnije elektroakustike (slučajnim izborom: Pan Sonic, Autechre, Merzbow, Disinformation, Günter, Ikeda, Xenakis...).

    Mislim da ništa od toga nije ušlo u romane u smislu nekakvog intermedijalnog hibrida ili citata: radilo se jednostavno o sjećanju na moć zvučnog vala, o evokaciji buke kao čiste fizičke sile koja djeluje izvan teorijskih okvira. Materijalnost zvuka, u trenutku u kojemu počinje njezin destruktivan učinak, predstavljala je klicu ideje o 'zaustavljanju' vremena, prvi izlet u ambijente iz kojih će nastati Novi Bezdan.

     

    Razgovarao Neven Svilar
    foto: Benzen
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Bezbolan porođaj bez lijekova
    Bezbolan porođaj bez lijekova
    Iz knjige 'Prirodan porođaj' Ine May Gaskin donosimo vam priču o bezbolnom porođaju koji uistinu postoji, nije samo mit. Samo je nekako sve manje žena koje ga dožive... Zašto je to tako?
    Bezbolan porođaj bez lijekova je sadržaj prenesen sa Roditelji.hr.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | roditelji.hr
    prije 1 dan u kategoriji Lifestyle
    • 1
    • +
  • Deseta besplatna razmjena knjiga i časopisa u HDP–u
    Deseta besplatna razmjena knjiga i časopisa u HDP-u
    Deseta besplatna razmjena knjiga i časopisa, na hrvatskom i drugim jezicima održat će se u subotu 31. siječnja od 10 do 18 sat u Hrvatskom društvu pisaca u Zagrebu. Knjige i časopisi mogu se donijeti (i uzeti) na dan razmjene, ali se mogu donositi i u međuvremenu, svaki dan, do dana razmjene.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mvinfo.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Vijesti − “Kulturni most” u Saloči od zrcala
    Vijesti − “Kulturni most” u Saloči od zrcala
    Slovensko kulturno društvo "LIPA" iz Dubrovnika povodom Feste sv. Vlaha i slovenskog Kulturnog dana poziva sve zainteresirane na priredbu “Kulturni most”, u četvrtak, 29. siječnja, u 19:00 sati u Narodnu knjižnjicu Dubrovnik, u „Saloču od zrcala“
    Upriličit će se predstavljanje knjige Polone Jurinić – Slovenske boje u hrvatskoj likovnoj umjetnosti, dok će u glazbenom dijelu programa nastupiti violinistica Agata Miklavc, asistentica na Akedemiji u Sarajevu, te violinist Srednje muzičke škole Luke Sorkočevića Jakov Sekula uz klavirsku pratnju prof. Alberta Frke.
     
    ...pročitaj cijeli tekst na portalu dubrovacki.hr!
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | dubrovacki.hr
    prije 2 dana u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Knjige za Oscara
    Značajan dio filmova nominiranih ove godine za Oscara nastali su po književnim djelima.

    "E, moj Hollywoode, crni Hollywoode", Ana će.

    "Zašto kukumavčiš, Ane, što ti je jadni Hollywood nažao učinio?", javi se Dunja.

    "Ništa, osim kaj se kiti tuđim perjem. Da im nije književnosti, slabo bi se ti filmaši kruha najeli."

    "Griješiš, prijo, film i književnost od stoljeća sedmog žive u sretnom braku."

    "Ne znam, draga, tko koga u tom braku iskorištava. Evo gledam nominacije za Oscara i što vidim? Kad oduzmeš književnost ostane im – šaka jada! Evo na: The Theory of Everything ne bi bilo da se Jane Hawking nije latila pera, Wild je snimljen po memoarima Cheryl Strayed, Still Alice nastao je po knjizi autorice imena Lisa Genova, Nestala je djelo Gillian Flynn, The Imitation Game napisa Andrew Hodges, A Clintov American Sniper – Chris Kyle. Uvjeri se i sama, no."

    "Ne da mi se sad ići prek cijelog officea, šibni mi link mailom."

    "Odi samo na BookBubBlog. Imaju krasnu infografiku."

    foto: lincolnblues
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 2 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Adriano iz Šahtara u Romu
    Napadač ukrajinskog nogometnog prvaka Šahtara Brazilac Luiz Adriano (27) po svemu sudeći do konca sezone provest će na posudbi u redovima talijanskog velikana Rome.

    Talijani će posudbu platiti dva milijuna eura, a na koncu sezone moći će u potpunosti otkupiti njegov ugovor za još osam milijuna eura. Dogovoreni su i dodatni bonusi zavisno od rezultata talijanskog kluba.

    Trener ukrajinskog sastava Mircea Lucescu pristao je na ovaj posao, no još uvijek se čeka 'zeleno svjetlo' vlasnika kluba Rinata Ahmetova koji je službeno izvan Ukrajine.

    Adriano je član Šahtara od 2007. godine, a u 154 nastupa zabio je 72 gola. Ove sezone se upisao u knjige rekorda Lige prvaka postigavši pet pogodaka u susretu protiv BATE Borisova. To je uspjelo još jedino Lionel Messiju.

    (H)
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | slobodnadalmacija.hr
    prije 2 dana u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Recepti iz hrvatske kuhinje u finalu gastronomskih Oscara
    Recepti iz hrvatske kuhinje u finalu gastronomskih Oscara
    'Bistro Apetit' masterchefa Christiana Cabaliera, u izdanju Profil Knjige (2014), najbolja je hrvatska kuharica u kategoriji profesionalnih kuharica prema ocjeni stručnog suda za dodjelu prestižne svjetske nagrade Gourmand World Cookbooks, a dodjeljuje se od 1995. Time je ova zbirka vrhunskih recepata, popraćena fotografijama Biljane Gaurine, ušla u svjetski finale za Gourmand World Cookbooks Awards, u gastronomskom svijetu ono što je Oscar u filmskom
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | tportal.hr
    prije 2 dana u kategoriji Lifestyle
    • 1
    • +
  • Predstavljena nakladnička djelatnost HAZU u 2014.
    Predstavljena nakladnička djelatnost HAZU u 2014.
    Nakladnička djelatnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u 2014. godini, publikacije koje su objavljene zahvaljujući potpori Zaklade HAZU te knjige koje su akademici objavili izvan Akademije, predstavljena je u utorak
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | ezadar.hr
    prije 2 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Tri autorice objavile knjigu o zadarskoj rivi kao prostoru urbanosti
    Tri autorice objavile knjigu o zadarskoj rivi kao prostoru urbanosti
    Najavljujemo ppredstavljanje knjige Zadarska riva kao prostor urbanosti autorica Inge Tomić-Koludrović, Željke Tonković i Željke Zdravković
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | ezadar.hr
    prije 2 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Tomislav Meštrić predstavlja knjigu u Matici Hrvatskoj
    Tomislav Meštrić predstavlja knjigu u Matici Hrvatskoj
    U Matici Zadrana 29. siječnja održat će se prezentacija knjige Tomislava Meštrića ''Vavik na orac''
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | ezadar.hr
    prije 2 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Iznenada preminuo profesor sociologije Zoran Malenica
    Noćas je iznenada u 65. godini života umro je mr.sc. Zoran Malenica, dugogodišnji profesor sociologije na splitskom Pravnom fakultetu, te jedan od rijetkih splitskih intelektualaca i predstavnika akademske zajednice
    koji se nije libio javno iznositi svoje stavove, čak i onda kada su bili dijametralno suprotni od većine njegovih sugrađana.

    Lani je, u povodu 40. rođendana Sveučilištu u Splitu, dobio i priznanje za svoj dugogodišnji nastavni rad. Na Pravnom fakultetu su šokirani iznenadnom smrću dugogodišnjeg kolege, koji je od 1. listopada u mirovini,
    a uskoro će obavijestiti javnost o datumu komemoracije.

    Zoran Malenica je rođen 18. kolovoza 1949. godine u Splitu. Na Fakultetu političkih znanosti diplomirao 1973., a magistrirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1979. godine na temu "Teorija i praksa diktature proletarijata u
    Jugoslaviji".

    U travnju 1975. godine izabran za asistenta na predmetu Sociologija na Pravnom fakultetu u Splitu, a u prosincu 2002. Godine izabran za višeg predavača na istom predmetu. Gostujući je nastavnik na Kemijsko- tehnološkom fakultetu u Splitu od 1999. godine.

    Bio predsjednik Savjeta Pravnog fakulteta ( 1987. ), član uredništva časopisa Pogledi ( 1983. – 1990.) i Mogućnosti ( 1987. – 1988. ), te član predsjedništva Hrvatskog sociološkog društva ( 1983. – 1985.). u razdoblju od 1998. – 2002. godine bio član Povjerenstva za civilno društvo Instituta Otvoreno društvo Hrvatska te član koordinacionog odbora nevladine udruge Dalmatinski odbor solidarnosti ( od 1999. godine ).

    Član je Hrvatskog sociološkog društva i hrvatskog politološkog društva. Do sada objavio preko 50 znanstvenih i stručnih radova, te sljedeće knjige: Samoupravljanje i diktatura proletarijata ( Zagreb, 1979. ), Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj ( Zagreb, 2001., koautor ), Sociologija ( Zagreb, 2003., koautor ).

    Diana Barbarić
    FOTO: CROPIX
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | slobodnadalmacija.hr
    prije 2 dana u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Kako razviti emocionalnu inteligenciju djeteta
    Kako razviti emocionalnu inteligenciju djeteta
    Povodom reprinta knjige 'Kako razviti emocionalnu inteligenciju', donosimo vam izvadke iz knjige koji već i sami sadrže vrijedne savjete i uvid koliko je emocionalna inteligencija presudna za zdravo odrastanje i lakše suočavanje sa svim izazovima modernog društva u kojem živimo
    Kako razviti emocionalnu inteligenciju djeteta je sadržaj prenesen sa Roditelji.hr.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | roditelji.hr
    prije 2 dana u kategoriji Lifestyle
    • 1
    • +
  • ’Užitak života’ Manfreda Lütza: Dosta je terora dijeta!
    Uživajte u životu, umjesto da stalno brinete. Jer, kako bi rekao Platon, i neprestana briga o zdravlju je bolest - podsjeća
    Manfred Lütz, autor knjige “Užitak života” koju je objavila nakladna kuća Verbum iz Splita, a javnosti su je predstavili glavni urednik mr. sc. Petar Balta i direktor Miro Radalj.Knjiga ima sve pretpostavke da postane bestseller, to više što Lütz, kao ugledni njemački
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | slobodnadalmacija.hr
    prije 3 dana u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Predstavljanje nove knjige Predraga Matvejevića Granice i sudbine
    Predstavljanje nove knjige Predraga Matvejevića Granice i sudbine
    Predstavljanje nove knjige Predraga Matvejevića Granice i sudbine : O jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije održat će se u srijedu 28. siječnja u Knjižarsko-galerijskom centru Fadil Hadžić u Zagrebu. Knjigu će predstaviti Predrag Matvejević, Zdravko Zima, Branimir Pofuk, Tvrtko Klarić i Drago Glamuzina.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mvinfo.hr
    prije 3 dana postalo popularno prije 23 sata u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Poklonite knjige dječjim vrtićima
    Poklonite knjige dječjim vrtićima
    U sklopu akcije Čitaj mi, kojoj je cilj ukazati na važnost čitanja djeci od najranije dobi, sisačka knjižnica poziva građane na prikupljanje knjiga za djecu
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | sensaklub.hr
    prije 3 dana u kategoriji Lifestyle
    • 1
    • +
  • Domenico Quaranta gostovao u Rijeci
    Domenico Quaranta gostovao u Rijeci
    Prošlog tjedna održano je predavanje i predstavljanje knjige Domenica Quarante "Onkraj novomedijske umjetnosti" u Filodrammatici te razgovor na temu odnosa novomedijske i suvremene umjetnosti.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mojarijeka.hr
    prije 3 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Gradonačelnik Burić predškolcima čitao priču, a oni ga ispitivali: Ima li brada veze s Brajevim pismom?
    Jesu li pudlice dobri skrivači? Koje kućne ljubimce ima gradonačelnik? Ima li brada veze s Brajevim pismom? Zašto netko nosi naočale? To je samo djelić pitanja iz svakodnevnog života koja su šibenskom gradonačelniku Željku Buriću, njegovom zamjeniku Nikici Pendžeru i pročelnici gradskog Upravnog odjela za društvene djelatnosti Mirjani Žurić postavili mališani dječjeg vrtića "Varoš" na zajedničkom druženju u Gradskoj knjižnici Jurja Šižgorića.
    Gradski su se čelnici, naime, pridružili manifestaciji "Poznati čitaju djeci" koju je u prosincu inicirala knjižničarka Marina Šimić, a Gradski vrtići je, u dogovoru sa upravom i pedagozima po predškolskim ustanovama, svesrdno prigrlili. U ležernom ozračju predškolci su sa zanimanjem slušali sadržaj priča "Super je biti različit" i "Ljubav" povremeno prekidajući čitače zgodnim dosjetkama, asocijacima i pitanjima. Upitani koja im se priča više svidjela, odlučili su se za "Ljubav" i Mirjanu Žurić kao najboljeg čitača.
    Prema riječima Maje Gulin, vršiteljice dužnosti ravnateljice Gradskih vrtića, ustanova se na taj način, svojevrsnom pričaonicom, uključila i u UNICEF-ovu kampanju "Čitajmo naglas" držeći da je to pravi način da se djeci približi svijet knjige.
    - U prosincu je organizirana prva čitaonica, a glumci HNK u Šibeniku Franka Klarić i Jakov Bilić bili su izvrsni pripovjedači. Takvima su se pokazali i gradonačelnik i njegovi suradnici, a koga planiramo pozvati u veljači, neka ostane tajna, kazala je Gulin.
    Marina Jurković
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | slobodnadalmacija.hr
    prije 3 dana u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Promocija knjige Dodir Orijenta Jurja Bubala
    Promocija knjige Dodir Orijenta Jurja Bubala
    U utorak 27. siječnja u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, održat će se promocija knjige Dodir Orijenta Jurja Bubala (Libricon, 2014). Na magično putovanje do Grčke do Vijetnama vode vas autor i njegovi kolege putopisci Boris Veličan i Hrvoje Ivančić. Vrata Orijenta otvaraju se u 19 sati.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mvinfo.hr
    prije 3 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Bez sigurnog mjesta
    Odlična 'Crvena planeta' Gorana Korunovića iz beogradske pjesničke grupe Caché je snolika, hermetična i umjetnički provokativna knjiga.

    Goran Korunović: Crvena planeta (samizdat edicija Caché, Beograd, 2014.)

     

    Govoriti o Crvenoj planeti Gorana Korunovića moralo bi u prvom redu da podrazumeva iscrtavanje kontekstualnog okvira u kojem se ova pesnička knjiga pojavljuje, što zapravo, nešto preciznije rečeno, znači opis (guste) mreže intertekstualnih i paratekstualnih znakova čiji složeni međuodnosi umnogome oblikuju njenu tekstualnu dinamiku.

    Još konkretnije rečeno, sama edicija pesničke grupe Caché u okviru koje knjiga izlazi kao deseti ili jedanaesti naslov, u ovom trenutku unapred podrazumeva određenu pesničkopolitičku i poetičku koncepciju kojoj se Crvena planeta jednim delom priklanja, dok je drugim, i značajnijim delom preoblikuje. 
     

    Grupa Caché, naime, pojavljuje se na sceni (nove) srpske poezije krajem 2011. godine i to kao poetičko-politički i izdavačko-performativni projekat Tamare Šuškić, Uroša Kotlajića, Gorana Korunovića, Bojana Vasića i Vladimira Tabaševića. Reč je o autorima i autorki koji su u času formiranja Grupe već bili, u manjoj ili većoj meri, afirmisani unutar nove pesničke scene.

    Ipak, zajednički nastup koji je uključivao nekoliko pesničkih večeri, na kojima su članovi Grupe u ubrzanom ritmu smenjivanja čitali svoje pesničke tekstove, bez ikakvih dodatnih komentara ili prisustva kritičara, a potom i samizdat edicija u najboljoj tradiciji avangardnih i andergraund pokreta, dakle, klasična piratska nekatalogizovana izdanja koja je bilo moguće dobiti isključivo na samim književnim večerima, a potom i Bilten Grupe sa jednim programskim i nekolicinom pesničkih, redom nepotpisanih tekstova – sve to zajedno imalo je snagu jednog pesničko-političkog stava i manifesta i na uzbudljiv način dinamizovalo inače vrlo živu novu beogradsku pesničku scenu.

    Nastup Grupe je bio i još uvek je neka vrsta pobune protiv zatečenog stanja u izdavaštvu, gde za poeziju praktično nema mesta i gde novi pesnici, kod onih dveju-triju izdavačkih kuća koje poeziju uopšte nešto učestalije objavljuju, čekaju po malu večnost da im izađe knjiga, tek kad se svi 'živi klasici' izređaju. Međutim, polje delovanja Grupe nikako se ne isrpljuje sa samizdat edicijom, odnosno ono se tek tom edicijom otvara: mogućnost da se do knjiga dođe isključivo na pesničkim večerima afirmiše aktivniji, a u izvesnom smislu i buntovniji odnos prema poeziji, a time valjda i prema učestvovanju u javnom prostoru odveć anesteziranom onim životom koji se živi na društvenim mrežama, ali i, ne manje, afirmiše samo prisustvo živog pesnika, odnosno glasa koji uživo izgovara poeziju. 
     

    Sve to zajedno, što se može odrediti kao paratekstualni nivo značenja pesničkih tekstova, na umetnički provokativan način reaktivira nasleđe kako istorijske tako i neovangarde. Međutim, nesumnjivo važnije je da je avangardno nasleđe, u prvom redu nadrealističko, oživljeno i u samim pesničkim praksama. A kada ovo kažem, mislim na sve najreprezentativnije stilske odlike ove formacije: široko postavljeno polje asocijativnosti, zaumna i podsvesna metaforika, leva pesničkopolitička ideologija, koja pak, i to je vrlo važno, nije okvir u koji se ugurava poezija, već koja proizlazi kako iz formalnih, tako i iz sadržinskih slojeva samih pesničkih tekstova; i na kraju, kao finiji i nešto neupadljiviji, ali nikako najmanje važan dodatak – melanholični ton pesničkog govora na tragu Matića i Dedinca, koji, recimo, postoji kod Vasića i Korunovića, nasuprot nešto 'oštrijem', davičovskom tonu Tabaševića i Kotlajića.   
     

    Navedene stilsko-formalne osobine moguće je, razume se, u specifičnom vidu, pronaći i u Korunovićevoj Crvenoj planeti. Ali time još uvek ništa suštinski nije rečeno o toj poemi. Referentno polje ovog teksta već je samim odlomcima navedenim kao mota postavljeno šire i nepredvidljivije, i to u smislu da citati iz Novalisove magistralne pesme 'Astralis', potom iz dela kultnog autora horora Tomasa Ligotija i konačno iz Dragojevićevih Izmišljotina – usled svoje stilsko-poetičke raznolikosti ne mogu da grade nikakav koherentni poetički ili ideološki horizont, već to čine isključivo na tematskoj ravni.

    Reč je, dakle, u ovom slučaju o motivima udvajanja bića i psihotropnog lutanja kroz unutrašnje prostore subjekta ove poezije, o bačenosti u svet, o strahu, nelagodi i traumatičnom iskustvu radikalne usamljenosti, ali i o vitalizmu, o životnom nagonu uz pomoć kojeg se ova iskustva prevazilaze i život biva moguć. 


    Već same uvodne rečenice početnog fragmenta: "na crvenoj planeti postoji prazna koliba. prozori gledaju na mesečastu šumu. lokvanji zrače gojaznim žabama" – uobličavaju svet za koji je jasno da se nalazi izvan onoga što se uobičajeno imenuje kao stvarnosno polje. I ovde, naravno, kao i u svakom drugom slučaju kada se radi o tekstovima koje je moguće podvesti pod odrednicu fantastike, značenja treba tražiti u međuprostoru koji omeđuju polje teksta s jedne i stvarnosno polje sa druge strane. Ta napetost između stvarnog i mogućeg, ili stvarnog i 'stvarnijeg' ključna je za razumevanje Crvene planete.

    Prostor poeme kao polje slobodnog duhovnog i duševnog istraživanja i lutanja izgrađuje se postepeno, u kratkim sintaksičkim celinama od kojih svaka podrazumeva bar po jednu pesničku sliku i istovremeno jednu novu 'informaciju' o svetu crvene planete i njenom jedinom stanovniku. Međutim, sve te slike ostaju autoreferencijalne, one ne izlaze izvan sopstvenog okvira, odnosno, ne postoji gotovo nikakva mogućnost da se svet crvene planete razume i doživi izvan njega samog: taj svet, dakle, nije moguće sameravati sa našim svetom, nije moguće uređivati ga i doživljavati po pravilima koja važe u našoj zajedničkoj stvarnosti. Ovaj konstrukcioni princip tako podrazumeva korak dalje u odnosu na prethodnu Korunovićevu poemu Gostoprimstva, u kojoj je tema bio svet mrtvih kao neka vrsta ogledala našeg sveta, a time zapravo i korak dalje u potcrtavanju osećanja usamljenosti i otuđenja. 
     

    Za razliku od Tabaševića, ili u manjoj meri Kotlajića, Korunović ne podriva sintaksičku strukturu, on dakle ne dovodi u pitanje samo ustrojstvo jezika, i to se lepo može videti iz gore navedenih primera. Ali pesnikove 'intervencije' i subverzivno delovanje događaju se u polju značenja. Upravo u tom polju se i najpreciznije artikulišu teme radikalne usamljenosti i velike emocionalno-psihološke krhkosti pojedinca.

    Naime, pesničke slike su proizvod neočekivanih susreta jezičkih jedinica, nalik na susrete Hajnriha i Matilde u Novalisovom 'Astralisu', a plodovi tih susreta su eterično-onirička 'jezička bića' čije prisustvo samo na tren zatreperi u čitalačkoj svesti da bi već u sledećoj slici i rečenici bilo potisnuto novim srodnim 'bićem'. Ove celine su osnovne poetske jedinice Crvene planete, a labave ili često nikakve veze među njima i na mikroplanu potcrtavaju osnovnu temu. Melanholično-vitalistički ton koji po pravilu boji ove jezičke celine zapravo je svedočanstvo nemoći i istovremeno želje da se bude i živi u svetu.

    Reč je, dakle, o odbacivanju i begu iz sveta, ali ne iz razloga, kao u klasičnoj fantastici, da bi se svet bolje sagledao, već da bi pojedinac, lirski subjekat sebe bliže osmatrao i dublje spoznavao. Jedina veza subjekta sa svetom jeste sam jezik, ali ne jezik kao celina, već samo struktura, tj. kostur jezika, jer izlazak iz sveta nužno podrazumeva i izlazak iz polja jezika. Od značenja su tek ostale krhotine, ostalo je sećanje na značenja, kao posle velikog reza i preloma, posle nekog traumatičnog događaja, kao da postoji otpor od 'uobičajenih' značenja, jer takva značenja podrazumevaju i prisustvo sveta u kojem postoje a iz kojeg subjekat želi da pobegne.

    Otuda se u čitalačkoj svesti javlja osećaj o neprestanom izneveravanju očekivanja: značenje svake reči ponaosob je savršeno poznato, odnosi između rečeničnih delova su uobičajeni, ali značenje celine, susreta tih poznatih reči, iako izgleda da je 'tu negde', uvek bar za dlaku izmiče. Ovakva poetska struktura, koja podrazumeva stalno izmicanje značenja i liriku metamorfoze dovodi Crvenu planetu u blizinu poetsko-proznih istraživanja Beogradske manufakture snova sa početka osamdesetih godina, na primer sa knjigom Rase Nemanje Mitrovića, dok sa druge strane robinzonska tematika može prizvati u sećanje roman Zid Marlen Haushofer.
     

    Najduža poetska celina 'gap', koja zaokružuje knjigu pre odjavnog fragmenta, posvećena je članu Grupe Urošu Kotlajiću. Ona se stilski razlikuje od ostatka knjige utoliko što se u polju značenja pomera od 'čiste' lirske fantastike ka neonadrealizmu Kotlajićevih Soneta o rupama. To konkretno znači da ovde nema osetnih pauza između rečenica, između slika i jezičkih celina, što je i naglašeno odsustvom interpunkcije, već je govor tečniji, sliveniji, a ispovedni ton naglašeniji.

    To se posebno može videti u evokaciji preminulog, odsutnog oca iz uvodnih fragmenata, koji se javlja i u prethodnim Korunovićevim knjigama i to kao jedan od najupečatljivijih motiva. Procep, ili rupa iz naslova ovog odeljka tako postaju metonimija za podsvest, za ono potisnuto i (od sebe) skriveno, ali takođe i za prekid, lom u svesti koji ima funkciju katarze i oslobađanja: "(...) koža u tišini prokopava sopstveni prolaz// popodne nestaje i ostajem potpuno sam// jedna ruka pružena treperi/ jedna ruka je probila// jedna ruka je ispuštena iz procepa// i/ ja/ je/ konačno/ neću prihvatiti."       

    Sam kraj poeme, međutim, ostaje ambivalentno katarzičan: "(...) nema mira u vodi. nema mira u vatri. nema spokoja na crvenoj planeti. iskoračiću iz kolibe da još jednom, iznad sebe, ugledam zvezde." Kraj je, dakle, otvoren: nigde nema mira. Ipak, poslednji pogled upućen zvezdama može podrazumevati konačni raskid sa prošlošću, može značiti i skorašnji silazak sa crvene planete, odnosno, povratak iz oniričko-fantastičnih prostora sopstvene duše u polje realnosti. Iako je sve to u sferi nagađanja, sledeći korak je nedvosmisleno nagovešten, i to upravo kao korak koji podrazumeva načinjeni rez, to jest korak u nešto novo.
     

    Ukupno uzev, Crvena planeta je bez ikakve sumnje odlična knjiga i još jedna potvrda velike vitalnosti i raznovrsnosti nove srpske poezije. Snolika i hermetična na umetnički provokativan način, ova knjiga na svojoj najdubljoj ravni preispituje odnos prema jeziku, prema podrazumevanim zna(če)njima, a time zapravo i odnos prema sebi, i sebi u svetu. A u tom procesu samospoznaje nema lakih i nedvosmislenih odgovora i nema sigurnog mesta, staklenog zvona. Nema spokoja.

    Marjan Čakarević
    foto: El Coleccionista de Instantes

    ***

    Marjan Čakarević (1978) diplomirao je i završio master studije na katedri za srpsku i svetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Poeziju objavlјuje u srpskim i regionalnim časopisima, a kritiku, esejistiku i publicističke tekstove u Polјima, Beogradskom književnom časopisu, Quorumu, E-novinama, Ulaznici i dr. Pored mladalačkih poetskih publikacija, objavio je pesničke knjige Paragrad (1999) i Sistem (2011).
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 4 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Nenad Polimac o ‘FILMoteci’ Marka Njegića: Više od knjige za filmoljupce
    Čitatelja koji nije upoznat s načinom pisanja filmskog kritičara Marka Njegića očekuje poprilično iznenađenje već u prvom odjeljku knjige “FILMoteka” (Vedis, Zagreb), posvećenom hrvatskim filmovima. Većina mojih kolega - pa i ja sâm - na sličnom zadatku znatno smo suzdržaniji, stisnuti smo prostorom koji nam daju u medijima, opterećeni estetičkim pravilima koja smo si najčešće sami postavili,
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | slobodnadalmacija.hr
    prije 4 dana u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • [Video] Pomoću brzog čitanja položila ispit na medicini nakon samo tjedan dana učenja
    Studentica medicine naučila je 'brzo čitati', pa umjesto da uči po cijele dane, s kvalitetnim fokusom već nakon dva sata prođe veću količinu gradiva, ali i umori se kao da se od knjige nije odvaja
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | srednja.hr
    prije 4 dana u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Rasknjižje, 26.1. – 1.2.2015.
    Svi novi naslovi u ovotjednom ‘Rasknjižju’ donose duh prohujalih vremena i nostalgije.

    Noviteti:

    Proza:
    1. Propali kongres, Goran Tribuson (Mozaik knjiga)
    U siječnju 1990. teku pripreme za kongres na kojem će se jugoslavenska komunistička partija raspasti i zauvijek nestati. Medijski i politički ratovi penju se prema vrhuncu i u ljude se uvlači strah pred onim što će se dogoditi. Vinko Dogan je inspektor SUP-a, bahat, neugodan i autoritativan, ali jedan od najboljih. Tijekom tog siječnja u Zagrebu se pojavljuje čudna, tajnovita spodoba, koja prijeti da će uz pomoć cijanida uštrcanog u prehrambene artikle, što ih građani kupuju po robnim kućama i dućanima, potrovati velik broj ljudi.

    2. YU puzzle, Rade Jarak (Profil Knjiga)
    Sklopljen je kao svojevrsna pripovjedna slagalica zasnovana na motivima tragedije, rata i ljubavi u burnom vremenu; roman priča o uglednoj srpsko-hrvatskoj obitelji  iz Dubrovnika koja nije samo svjedok historije – već i njezina žrtva. Obiteljsko stablo ima mnogo izdanaka i svatko će od njezinih pripadnika ostaviti svoj pečat i ostvariti svoj usud, netko kao španjolski borac, netko kao partizan, a netko kao ustaša... Čak ni azijska krv Ai, supruge generala Zorana Romića, neće biti dovoljno jaka da izbriše zlu kob.

    3. Bidon, Nataša Skazlić (Hena com)
    Protagonistica romana je djevojčica koja se nakon smrti 'vraća' u zavičaj, u Istru, da osvijesti ključne trenutke djetinjstva koje joj je bilo naprasno, grubo prekinuto. To romanu daje jaku dozu napetosti, a čitanju karakter detekcije – jer, što se to tako strašnoga zbilo kad sve teče tako mirno, tako vedro, tako normalno? Važna odlika knjige dojmljivo je stapanje atmosfere prostora, psihologije likova i njihovih postupaka, koji od dočaranog emocionalnog stanja često odudaraju, pri čemu je motiv prešutna prihvaćanja sudbine i odluke drugoga, čak i kad je to na vlastitu štetu, vrlo bitan za dramaturgiju romana.

    4. Čuvar vremena, Mitch Albom (V.B.Z.)
    U najnovijem romanu Mitcha Alboma izumitelj prvoga sata na svijetu kažnjen je zato što je pokušavao izmjeriti najveći Božji dar. Protjeran je u špilju, gdje boravi stoljećima. Postao je Otac Vrijeme te biva prisiljen slušati glasove svih ljudi koji su živjeli poslije njega kako traže još nekoliko dana ili nekoliko godina vremena. Na kraju, već gotovo slomljene duše, Otac Vrijeme dobiva slobodu, zajedno s čarobnim staklenim pješčanim satom i misijom: prilikom da se iskupi tako što će dvoje ljudi poučiti istinskom značenju vremena.

    Poezija:
    1. Ovo što nas je ostalo, Mile Stojić (V.B.Z.)
    'Jedan od najsnažnijih glasova suvremene hrvatske poezije, Stojić skladno spaja pjesničku baštinu s vlastitim doživljajem svijeta i povijesti što se okrutno, bezobzirno igra našim ljudima i krajevima.' (Mirjana Jurišić, Večernji list)

    Književna događanja:

    U utorak navratite do Bookse gdje će na prvoj ovogodišnjoj tribini iz serijala ‘Strip-tease Matka Vladanovića’ Tatjana Jambrišak i Marko Šunjić s voditeljem tribine Matkom Vladanovićem razgovarati o hrvatskom izdanju čuvenog Sandmana.

    U petak ponovo navratite do Bookse i saznajte što je to LARP ‘Astra’ koji se vrlo uspješno lansirao koncem prošle godine, a za polazište je imao lik i djelo Zagorke, A.B. Šimića i Ivane Brlić Mažuranić.

    Ostala književna događanja potražite ovdje.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    prije 5 dana u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Knjige
    Knjige se definiraju kao ukoričene tiskane publikacije od najmanje 49 stranica. Prve knjige se u povijesti javljaju oko 5 000 godina prije Krista i bile pisane na pergamentima. S vremenom njihov izgled evoluira te se u današnje vrijeme definicija djelomično mijenja zbog pojave elektroničkih knjiga koje ne spadaju u originalnu definiciju knjiga zbog svoje neopipljivosti.
    Tagovi: knjige, publikacije, znanje | 20.11.2009. u kategoriji Lifestyle
  • Zemljišne knjige
    Zemljišne knjige (gruntovnica) javne su knjige (registar u koji svatko može imati uvid) u koje se upisuju nekretnine, vlasništvo i druga stvarna prava i neka obvezna prava na nekretnine, te određeni drugi odnosi relevantni za pravni promet nekretninama.
    Tagovi: zemljišne knjige, gruntovnica, upis nekretnina, zakon o zemljišnim knjigama, | 20.11.2009. u kategoriji Gospodarstvo
  • Katastar
    Katastar (grč. Popis) službena evidencija zemljišta za tehnološke, ekonomske i statističke svrhe, izradu zemljišnih knjiga, podloge za oporezivanje prihoda od zemljišta; izrađuje se na temelju geodetskog premjera zemljišta i njegove klasifikacije po vrijednosti i kulturi.
    Tagovi: katastar, zemljišta, zemljišne knjige | 20.11.2009. u kategoriji Gospodarstvo
Linkovi na kategorije, pretraživanje, glavni sadržaj