Linkovi na kategorije, pretraživanje, glavni sadržaj

Rezultati pretrage za: komedije

  • Vikend zove na jazz u Splitu, dubrovačke delicije i komediju
    Vikend zove na jazz u Splitu, dubrovačke delicije i komediju
    Vikend je idealan za uživanje delicijama s dubrovačke trpeze, slušanje odlične jazz glazbe u Splitu i dozu komedije na Bobijevim danima smijeha na Opatovini
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | 24sata.hr
    24.10.2014. u kategoriji Lifestyle
    • 1
    • +
  • Najavljena premijera komedije riječke Talijanske drame po tekstovima Plauta
    Najavljena premijera komedije riječke Talijanske drame po tekstovima Plauta
    Time se, kazala je ravnateljica Talijanske drame Leonora Surian, ovaj ansambl vraća najvećem komediografu starorimske književnosti Titu Makciju Plautu, ali i svojoj publici
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | ezadar.hr
    21.10.2014. postalo popularno 23.02.2015. u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • "Marley i ja" dobiva nastavak
    "Marley i ja" dobiva nastavak
    Nastavak vrlo uspješne komedije sa Jennifer Aniston i Owenom Wilsonom dobiva nastavak u obliku televizijske serije
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mojtv.hr
    20.10.2014. postalo popularno 13.11.2014. u kategoriji Film i TV
    • 1
    • +
  • Vijesti − Velolučki kupus nasmijao Korčulu
    Vijesti − Velolučki kupus nasmijao Korčulu
    Sinoć je prepuna dvorana Centra za kulturu u Korčuli pljeskom dočekala i ispratila dramske amatere „Velolučkog pučkog teatra“ koji su izveli komediju „Samo nas kupus može spasit“,koja na smiješan način,unatoč teškom življenju u malom mjestu na otoku govori o pokušajima jedne obitelji da preživi među velikim brojem nezaposlenih, mjestu u kojem ljudi preživljavaju uz pomoć kupusa na kojemu su odgojene generacije otočana.
    Autor i redatelj komedije Tonči Surjan je na velolučkom dijalektu opisao događaje,i na kraju poruku da se zajedništvom može preživjeti,jer su članovi siromašne obitelji svoj
    ...pročitaj cijeli tekst na portalu dubrovacki.hr!
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | dubrovacki.hr
    19.10.2014. u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Imenovani vršitelji dužnosti ravnatelja drame i opere splitskoga HNK
    Vršiteljica dužnosti intendanta HNK Split Vesna Ćotić potvrdila je danas da su ravnatelj Drame Žarko Radić i ravnatelj Opere te kazališne kuće nedavno podnijeli ostavke te je izvjestila da je umjesto njih na te dužnosti u prijelaznom razdoblju imenovala Jasena Boku (Drama) i Ivu Lipanovića (Opera).

    "Stjecajem okolnosti 1. listopada ostavke su dali ravnatelj Drame Žarko Radić i ravnatelj Opere Ivan Hut pa sam bila prisiljena za v.d. ravnatelja Drame imenovati Jasena Boku i v.d. ravnatelja Opere Ivu Lipanovića koji su prihvatili te dužnosti u prijelaznom razdoblju", rekla je Ćotić danas na konferenciji za novinare na kojoj je službeno predstavljena nova kazališna sezona 2014./2015. u Splitu.

    Ćotić je također rekla kako se očekuje da ministrica kulture Andrea Zlatar Violić uskoro potvrdi imenovanje novog intendanta Gorana Golovka kojega je na tu dužnost 9. listopada imenovalo splitsko Gradsko vijeće na prijedlog Kazališnog vijeća.

    Nova kazališna sezona, kako je najavljeno, počet će 16. listopada reprizom suvremene angažirane komedije "Kontra progresa" katalonskog autora Estevea Solera u režiji Nenni Delmestre.

    Tijekom kazališne sezone splitskog HNK-a 2014./2015. Bit će izvedeno šest dramskih, dvije operne i tri baletne premijere.

    Ćotić je istaknula kako je program nove kazališne sezone u Splitu pripreman po kriterijima koje je zadao Grad Split kao osnivač HNK-a.

    "Osim programskog kriterija vodili smo se i kriterijima osnivača, s obzirom na financijski okvir u koji trebaju stati svi programi te se nadam da smo napravili dobar program", kazala je Ćotić.

    V.d. ravnatelja Drame splitskog HNK-a Jasen Boko istaknuo je da će nova dramska sezona u splitskom HNK-u biti kompromisna, ali to neće umanjiti kriterije izvrsnosti predstava.

    Premijerno će na velikoj sceni splitskog HNK-a biti izvedene drame "Čudo u Poskokovoj Dragi" Ante Tomića, "Svoji smo - nagodit ćemo se" Aleksandra Nikolajevića Ostrovskog, "Sunčani grad" Radovana Ivšića, "Nevidljivi gradovi" Itala Calvina, a na maloj "Zlatni zmaj" Rolanda Schimmepfenniga i "U... bolje sutra" Branka Ružića.

    Ansambl Opere za novu sezonu priprema dvije premijere. Prvu od njih, "Carmen" Georgesa Bizeta, splitski HNK priprema u koprodukciji s Operom Narodnog pozorišta Sarajevo, najavio je v.d. ravnatelja Opere Ivo Lipanović dodavši da će druga operna premijera biti "Madama Butterfly" Giacoma Puccinija

    V.d ravnatelja Baleta Dinko Bogdanić rekao je da se u novoj sezoni usredotočio na hrvatske baletne autore pa će tako premijerno biti izvedeni "Đavo u selu" Frana Lhotke, "Mačak u čizmama" Brune Bjelinskog i "Tramvaj zvan čežnja" Mladena Tarbuka.

    Povjesničar umjetnosti Tonči Šitin upozorio je na konferenciji za novinare na ozbiljan problem nedostatka kritike kazališnog života u Splitu zaključivši da stoga mnoga važna kazališna događanja ostaju nezabilježena.

    Lipanović se složio s takvom Šitinovom ocjenom rekavši kako je Splitu potrebno argumentirano prezentiranje kazališnog života.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | slobodnadalmacija.hr
    14.10.2014. u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Hollywoodske laži o uspješnim ženama
    Hollywoodske laži o uspješnim ženama
    Romantične su nam komedije lagale o mnogočemu...
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | cosmopolitan.hr
    14.10.2014. u kategoriji Lifestyle
    • 1
    • +
  • Vijesti − U ovom klubu komedije smijeh košta i do 24 eura
    Vijesti − U ovom klubu komedije smijeh košta i do 24 eura
    Pravi je izazov ne prasnuti u smijeh ako je vic jako dobar, a upravo to testira jedan klub komedije u Barceloni u kojem cijena ulaznice ovisi o količini smijeha, javlja Daily Mail.
     Teatreneu je iza sjedala ugradio tehnologiju koja prepoznaje izraze lica koja bilježi koliko je svaka osoba uživala u nastupima.
    Jedan smijeh tako košta pola eura, dok maksimalni iznos doseže do 24 eura. Projekt je osmislila reklamna agencija  The Cyranos McCann, nakon što ih je klub zamolio da osmisle način kojim će povećati prodaju ulaznica.
    Brojni su pokušali, ali nisu uspjeli odgledati nastup bez
    ...pročitaj cijeli tekst na portalu dubrovacki.hr!
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | dubrovacki.hr
    13.10.2014. postalo popularno 07.01.2015. u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Colin Firth u ‘Tajnoj službi’
    Colin Firth u ‘Tajnoj službi’
    Talentirani britanski glumac zvijezda je akcijske komedije
    Colin Firth u ‘Tajnoj službi’ je sadržaj prenesen sa Elle.hr.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | elle.hr
    10.10.2014. postalo popularno 24.11.2014. u kategoriji Lifestyle
    • 1
    • +
  • Sergej Trifunović u crnoj komediji ‘Mali Budo’
    Sergej Trifunović u crnoj komediji ‘Mali Budo’
    Glavne junake nove crne filmske komedije, 'Mali Budo', utjelovili su Sergej Trifunović i Petar Strugar
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | story.hr
    09.10.2014. u kategoriji Showbiz
    • 1
    • +
  • Što bira Bojana Gregorić Vejzović za premijeru?
    Što bira Bojana Gregorić Vejzović za premijeru?
    Premijera komedije 'Otok ljubavi' redateljice Jasmile Žbanić održana je u srijedu 8. listopada te je okupila brojne poznate osobe. Među njima je najviše pažnje plijenila glumica Bojana Gregorić Vejzović u odličnoj haljini.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | budi.in
    09.10.2014. postalo popularno 22.10.2014. u kategoriji Obitelj
    • 1
    • +
  • Premijera komedije Otok ljubavi redateljice Jasmile Žbanić
    Svjetsku premijeru film je imao početkom kolovoza na švicarskom Locarno Film Festivalu
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | ezadar.hr
    09.10.2014. postalo popularno 24.02.2015. u kategoriji Showbiz
    • 1
    • +
  • Leon Lučev i Ermin se ljubili kraj polugolih mladića u kinu
    Leon Lučev i Ermin se ljubili kraj polugolih mladića u kinu
    U srijedu je u Zagrebu Jasmila Žbanić imala premijeru komedije 'Otok ljubavi' u kojoj glume Lučev i Ermin Bravo, a došle su je pogledati B. Gregorić i Alavanja
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | 24sata.hr
    09.10.2014. u kategoriji Showbiz
    • 1
    • +
  • Premijera komedije Škrtac u Satiričkom kazalištu Vidra
    U Satiričkom kazalištu Vidra održana je premijera komedije Škrtac kazališta Merlin u kojoj glume Ivan Horvat, Ana Merlin, Gordana Simić i Ivan Bošnjak
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | ezadar.hr
    08.10.2014. postalo popularno 10.10.2014. u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Moje veliko miteleuropsko vjenčanje
    Hrvatska kao srce Srednje Evrope nema baš previše veze s Balkanom. Zar je moguće da nas Nijemci drukčije vide?

    U hrvatskim informativnim emisijama voditelji često s ponosom u glasu prenose medijske izvještaje i napise sa svih strana svijeta (zapravo, to je laž: isključivo izvještaje sa Zapada) prema kojima Hrvatska spada u – odaberite iz ponuđenog: 

    a) top 10 svjetskih turističkih destinacija, b) neotkriveno blago Mediterana, c) jedinstvenu europsku zemlju s netaknutom ljepotom prirodnih bogatstava, d) zemlju najljepših žena svijeta, e) zemlju s najljepšim morem na svijetu…

     

    Kada to gledatelji čuju dođe im nekako toplo oko srca, obuhvati ih čitave ponos i osjećaj značaja, jer nije slučajnost da upravo oni nastanjuju taj divotni izraz Božje providnosti, zacijelo je sve to dio jednog mnogo većeg plana. Dika koja struji kralježnicom hrvatskog građanina u tim trenucima gotovo da nadmašuje silan ponos koji ga obuzme svaki put kada čuje od nekog prijatelja koji je bio na dalekom putovanju bijelim svijetom da mu se taksist obratio riječima: "Aaa, Croatia! Goran Ivanišević!"
     

    Da to nije samo lažna predodžba, svako malo nam strastveno potvrdi i nekadašnji redatelj/športski djelatnik, Antun Vrdoljak, koji nam dokazuje da nitko nije učinio više za Hrvatsku od športaša, i da smo čudo u svjetskim razmjerima, i da sada svi znaju za nas, a da inače ne bi znali. Imamo Ivaniševića, Plitvička jezera, Šukera, Kornate, Janicu, Teslu… A ako netko ne vjeruje Tončiju, neka samo pogleda koju epizodu serije Gossip Girl, u kojoj se mladi njujorški bogataši hvale pred drugim mladim njujorškim bogatašima da su ljeto proveli u Hrvatskoj. 

     

    I zato je svakog pravovjernog građanina Lijepe naše koji uživa u činjenici da bjelosvjetski taksisti znaju za Šukera i Ivaniševića zasigurno prestravio film koji je nekidan prikazan na našoj televiziji. Riječ je o djelcu koje je poput udara groma raznijelo predodžbu o tome kako na nas gledaju stranci.

     

    Kada je u programskom rasporedu vidio film pod nazivom Moje veliko balkansko vjenčanje, mnogi je naivni gledatelj tu večer sjeo pred televizor nadajući se nastavku romantične komedije otprije par godina, Moje veliko grčko vjenčanje. Drugima je, pak, sama činjenica da naslov sadrži riječ 'balkansko' bila pozivnica za zabavu i siguran pokazatelj da je u pitanju komedija koja prikazuje vjenčanje u nekakvoj zabiti mrke Srbije ili Makedonije.

    Gledatelji će se smijati avanturama naših protagonista, zasigurno nekog lijepog i mladog para sa Zapada koji nastoji stupiti u sveti sakrament braka u tom čudnovatom balkanskom okruženju. Mladi će par prvo biti osupnut zbog barbarstva priprostih i pripitih Balkanaca što skaču oko njih i turaju im pljoske s najgorom rakiještinom u usta, da bi na kraju filma shvatili kako je riječ o dobrim primitivcima, pravim dušama od ljudi, barbarogenijima od kojih ti dođe milo kad ih vidiš onakve divlje i neuke, a opet sasma živahne i dobroćudne. I na kraju filma će gledatelji zaključiti da smo ipak na koncu konca svi ljudi; i mi gledatelji sa Zapada, baš kao i ovi živopisni likovi kojih smo se, ipak Bogu hvala, riješili prije dvadeset godina.

     

    No hrvatski gledatelji zasigurno nisu bili spremni na ono što ih je dočekalo. Kao prvo, Moje veliko balkansko vjenčanje nije bio američki film, niti nastavak grčkog vjenčanja, već njemačka romantična komedija, ako takvo što uopće postoji. Kao drugo, i posebno uznemirujuće, ono 'balkansko' iz naslova se zapravo odnosi na 'hrvatsko'! Umjesto očekivane crne balkanske nedođije, nekakve Pripizdine Donje gdje će oko našeg budućeg bračnog para sa Zapada obigravati čudnovati likovi s drombuljama u ustima i poderanim šeširima na glavama, dobili smo – Rovinj! 
     

    Ono što je vjerojatno najviše pogodilo naše gledatelje koji se nisu mogli načuditi prikazu Hrvatske i Hrvata u filmu jest upravo činjenica da su dobili više-manje film koji su i očekivali, uz tu razliku u geografskom određenju. Naime, u filmu Hrvati hodaju uokolo u nekakvim smiješnim narodnim nošnjama, žderu janjeće i svinjske glave, ogromni su i glasno se smiju dok oko njih trešti turbo folk kakvog bi se vjerojatno i turbo folk zvijezde posramile. Hrvati, koji ne poznaju razvod braka, u filmu izgovaraju rečenice tipa, "za nas Hrvate zakon je poput žene: poštujemo ga, ali ga i varamo."

    Ali kako je to moguće? Pa barem su valjda Nijemci naši prijatelji, oni nas poznaju i znaju koliko se razlikujemo od nekih tamo Turaka i Srba i Bosanaca. Nijemci bi barem trebali biti svjesni naše tisućljetne uljudbe i naše slavne miteleuropske kulture. Ako su nas baš htjeli poniziti, mogli su to učiniti i na mnogo pristojniji način, mogao je naš mladi njemački par biti okružen raznoraznim gosponima i milostivicama, ta i oni su smiješni, zar ne?, pa gledatelji se smiju gospon Fuliru ima već četrdesetak godina.

    A kad ono tamo ispada da smo mi njima svi isti, da smo nekakvi Balkanci. U očima Zapada se, dakle, nije mnogo toga promijenilo u odnosu na kraj 18. stoljeća, kada je o Morlacima pisao Alberto Fortis u svome Putovanju u Dalmaciju. 
     

    Kako je tako nešto moguće? Zar je fortisovska predodžba o Dinaroidima koju su prepisivanjem samo potvrđivali Goethe, Byron i Ljermontov toliko snažna? Jesmo li mi zaista u očima Zapada primitivci s nazubljenom čakijom zataknutom u čarapi koji se desnicom rukuju sa Zapadnjakom, a lijevom mu mažnjavaju novčanik iz džepa? 

     

    Ovaj bi film, inače zaista sramotno glupo djelce koje, dakako, najviše govori o ljudima koji su ga stvorili, možda trebalo shvatiti kao neku vrst odbljeska vlastitih nedoumica i hibridnih predodžaba. Mitotvorba koja traje mnogo dulje od posljednjih dvadesetak godina kada je postala službenom strategijom očito je uspjela uvjeriti jedino hrvatske građane u istinitost činjenice da Hrvatska s Balkanom nema nikakve veze.

    Doseg ideje o srednjoeuropskoj uljudbi, koja je u svojoj srži ionako oduvijek bila malograđanska kreacija, ne ide dalje od granica Jugoslavije, zbog čega je udar ovog čudnovatog filmskog bumeranga gledateljima bio posebno bolan. Jer ako ovaj film i nije zrcalo nekakve stvarnosti, što god tko želi utrpati pod deku 'stvarnosti', on ipak jest naš tek donekle izvitoperen odraz kada je riječ o kulturnoj produkciji.

     

    Naime, za viđenje jugoslavenskih zemalja i njihovih naroda i narodnosti kao bizarnih plemena na brdovitome Balkanu znatnim smo dijelom sami zaslužni. Postjugoslavenske kinematografije su perpetuirale taj lažni mit o balkanskoj autentičnosti u cijelom nizu 'samobalkanizirajućih' filmova, kako ih u svom vrlo informativnom doktorskom radu pod nazivom Postjugoslavenski film – Stil i ideologija naziva novinar i scenarist Jurica Pavičić.
     

    Zadnjih se godina, doduše, broj takvih filmova znatno smanjio, štoviše, oni gotovo da se više i ne snimaju, no 90-ih godina i početkom novog stoljeća bilo ih je koliko ti srce želi. Većina tih filmova je vrlo niske kvalitete, no publika je hrlila u kina tako da je s ekonomske strane bilo opravdano snimati ih. Zašto je publika masovno odlazila u kina gledati te filmove je drugo pitanje, na kojeg nije lako dati jednoznačni odgovor. Istina dijelom leži i u nekoj vrsti samoopravdanja i jeftinog i lakog obrazloženja za sve grozote koje su se dešavale na, da se poslužimo onom groznom sintagmom kreiranom početkom 90-ih koja se utaborila u kolektivni vokabular, "na ovim prostorima". Sva ta djela autobalkanizacije su u književnosti i pogotovo u filmu uvijek bila nabijena humorom kao ključnim začinom, jer bez tog bi elementa publici bilo nepodnošljivo suočavati se s 'balkanskim elementom'.


    Taj element pseudo-katarze je zahvatio i književnost i film, pa su knjige poput Tomićevog romana Što je muškarac bez brkova? bile uvijek na vrhu lista najčitanijih domaćih naslova. Kasnije je došlo do svojevrsnog obrata koji je donio ironiziranje cijelog samobalkanizirajućeg kompleksa kojeg su prigrlili poluintelekti - odatle se koncerti Vuce i sličnih kretenskih glazbenih inkarnacija događaju u zagrebačkim klubovima koji promoviraju tzv. nezavisnu scenu, a na njima se u prvim redovima naguravaju i sve pjesme pjevaju isti oni ljudi koje se može vidjeti na svim indi koncertima u gradu. Uspjeh Klanja ljudi ili Brkova u tom smislu nije teško objasniti. Od svih umjetničkih formi što su se krčkale u toj samobalkanizirajućoj retorti na površinu je isplivala glazbena scena, ta posljednja enklava samobalkanizacije.

     

    No svi ti romani i filmovi vjerojatno nisu dotakli redatelja Mojeg velikog balkanskog vjenčanja, koji zacijelo nije gledao niti Konjanika niti Što je muškarac bez brkova. No duh te lažne autentičnosti svakako opstaje. Kusturicu je zasigurno gledao.

     

    Antun Vrdoljak svakako ne bi bio sretan ovim filmom koji pokazuje da je sav trud da dokažemo miteleuropejštinu zapravo uzaludan i da se fortisovski pogled na ljude koji obitavaju u ovim krajevima nije radikalno izmijenio u zadnjih dvjestotinjak godina. No ovaj će film možda i otrijezniti ponekog gledatelja i razoriti mu lažnu sliku o sebi u očima Drugoga koju su mu gradili zadnjih desetljeća. Jer on će uvijek biti Drugi. I zato: Danke Deutschland.


    Neven Svilar
    foto: Tomasz Kijas
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    01.10.2014. postalo popularno 24.06.2015. u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Japanske komedije, drame i horori u "Tuškancu"
    Japanske komedije, drame i horori u "Tuškancu"
    Ovogodišnji ciklus suvremenog japanskog filma donosi desetak filmova snimljenih od 1995. do danas
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | ezadar.hr
    29.09.2014. u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Divan dan za iluziju
    Mladi autori Marko Gregur i Ilija Barišić objavili su slične, realističke prozne zbirke o svakodnevnim situacijama - ali s posve različitim ishodima.

    Marko Gregur: Divan dan za Drinkopoly (Algoritam, Zagreb, 2014.)

    Ilija Barišić: Sitne podvale (Zigo, Rijeka, 2012.)

     

    Iskustvo čitanja jedinstvena je iluzija koju gradi i razgrađuje čitatelj. U naoko jednostavnom i automatiziranom procesu čitanja simultano se odvija više različitih radnji prepoznavanja, selekcija i povezivanja – čitateljeva svijest prebire po društvenim i kulturalnim kodovima, svim dotad pročitanim tekstovima, uspoređuje ih, a pritom pamti te reducira novo štivo – a sve samo kako bi razumjela i interpretirala tekst. 

     

    No da bi navedenu iluziju održao, ali tako da nas ne odvede u trivijalnost (kao što je naglasio Wolfgang Iser na fonu teorije recepcije), tekst mora sadržavati mjesta koja će nas iznenaditi i iznevjeriti – čime bi nas tjerao na daljnje čitanje i kreativnost. 

     

    Težak je to zadatak, posebice kada je u pitanju realistična književnost, i to ona koja se bavi svakodnevnim situacijama, inzistirajući na isječcima iz života običnih ljudi: situacijama s kojima se možemo lako poistovjetiti i na koje nailazimo na svakome koraku. Ipak se mnogi autori, posebice oni mlađe generacije pisaca, odlučuju na taj nezahvalan pothvat. 

     

    Tijekom nedavnog mi je čitanja tako nastalo simptomatično premrežavanje dvaju tekstova; riječ je o dvjema zbirkama kratkih priča, dvama mladim hrvatskim autorima koji su tek počeli objavljivati, te o realističnome, klasičnome pismu koje nam ono poznato želi predstaviti na nov i zanimljiv način. Prva je knjiga, Sitne podvale Ilije Barišića, objavljena 2012. godine u sklopu projekta riječke udruge Katapult čiji je cilj promicanje kreativnosti mladih te promoviranje mladih autora i autorica. Druga je Divan dan za Drinkopoly Marka Gregura, objavljena 2014. kao rezultat pobjede na Algoritmovom i Zarezovom natječaju Prozak 2012. godine. 

     

    Uz očigledne podudarnosti, već je na prvim stranicama moguće zamijetiti poetičku bliskost dvaju autora: oba se fokusiraju na spomenutu neposrednost svakodnevnih situacija kroz koju nastoje razviti priče o besmislenosti ljudskoga ponašanja i donijeti kritiku korumpiranoga, kapitalističkoga društva.

    I Barišić i Gregur svoju inspiraciju pronalaze u notornim događajima, poput pijanke, vožnje autobusom ili rasprave na Facebooku, te u njima prepoznaju potencijal za načinjanje aktualnih tema, posebice onih koje se tiču hrvatske stvarnosti, kao što su nacionalizam, gospodarska kriza, vjerski fanatizam, besperspektivnost mladih ljudi, itd. Pritom oba autora računaju na humor i ironiju, nastojeći svoje čitatelje nasmijati apsurdnim situacijama, a često i pobuditi suosjećanje za likove koji su se našli u njima. 

     

    Očigledno je kako se obojica još vrzmaju u stvaralačkim počecima, rekreirajući našu stvarnost i pritom najčešće ne donoseći ništa novo, ništa što bi nas doista natjeralo na to da tu stvarnost sagledamo drugačije. No unatoč tomu postoji značajna razlika u kvaliteti ovih dviju knjiga, pri čemu iskaču Gregurova veća dosjetljivost, nepredvidljivost i dovitljivost u izgradnji priče.

     

    Najbolje se to može vidjeti usporedbom priča u kojima se ova dvojica pisaca koriste istim ili sličnim narativnim tehnikama ili motivima. Tako je, primjerice, zvonjava portafona te lijenost i otpor protagonista prema otvaranju vrata potka za Barišićevu priču 'Portir' i Gregurovu priču 'Flaš Gordon i ja'. Međutim, dok nas Gregur nasmijava svojim inteligentnim dosjetkama čineći svoj lik kontradiktornim, a priču satiričnom, Barišić ostaje na izvještajnom prikazu i, iako je vidljiva namjera da to učini, ne uspijeva probuditi satiru ni ostvariti potrebnu kompleksnost.

     

    Jednako tako, Barišićeva priča 'Sućut' predstavlja neku vrstu komedije zamjene, što bi trebalo izazvati smijeh i čuđenje u čitatelja, no on ne uspijeva iskoristiti taj potencijal: nema gradacije ni snažnog zapleta, sve ostaje vrlo notorno. Gregur nas na sličan način u priči 'Poziv na bis' svim naznakama navodi na jedno tumačenje, da bi se na kraju otkrilo kako je riječ o nečem sasvim drugačijem (pištolj / prsten), u čemu je mnogo spretniji te na kraju ipak uspije iznenaditi.

     

    Naime, iako oba autora pripovijedaju o vrlo poznatim situacijama, Gregur dolazi do određene slojevitosti i svog čitatelja dovoljno dugo ostavlja u neizvjesnosti, kao što to radi u ponajboljoj priči u zbirci pod imenom 'Jean Abeilleres'. Također, u svojim pričama nastoji ukazati na naličje banalnih životnih situacija, odnosno, nivelirati vanjsko i unutarnje, što mu uglavnom i polazi za rukom. 

     

    Naime, provodni je motiv njegovih priča alkohol, zbog čega je i odabran ironičan naslov zbirke, i u njima se pije za utjehu, zabavu, razonodu, zaborav, hrabrost – a autor upravo notornost takvih trenutaka iskorištava za otkrivanje motivacije lika, isticanje opsesivne misli ili promjenu čitateljeve emocije. Međutim, pomirljivost i popuštanje njegovih likova dovode do balansiranja odnosa u njegovim pričama, što onemogućuje stvaranje onog potrebnog trenutka napetosti, određenog vrenja u priči koje bi izmijenilo poredak stvari, a tako i naše viđenje svijeta.

     

    Barišićeva pak spisateljska nezrelost ide i do osnovne razine pa autor greškom zamjenjuje imena svojih likova, što je jasan dokaz nedostatka intenzivna rada s tekstom. Također, on nas nastoji očuditi već odavno iskorištenim postupcima, poput opisivanja 'barenja' djevojaka kroz sportsku metaforiku. Umjesto da određenim odmakom upozori na naličje pogrdnoga ponašanja ili svoje likove učini barem simpatičnima, priču završava slabom porukom kojom je ne uspijeva podcrtati, kao, primjerice, u 'Finalu kupa': "I loše su utakmice sastavni dio igre, sastavni dio života." 

     

    Barišić je jednom prilikom izjavio kako je kratku priču mnogo lakše napisati od romana, i možda u tome shvaćanju leži njegova greška. Koncizna forma kratke priče može zavarati, jer se u njoj skriva nevjerojatan potencijal da se nešto posebno istakne, preokrene, izokrene, zasiječe. Danas mnogi pisci kratke priče neorealističkoga, minimalističkoga stila kao svoj uzor spominju Raymonda Carvera, američkoga majstora toga oblika. No njihova se bliskost često može pronaći tek u seciranju svakodnevnih situacija, ništa od Carverove odlične psihologije likova, njegova intenziteta, čudesnoga spoja običnosti i neobičnosti ne nalazi se u tim novim pričama.

     

    Nažalost, i ova dvojica mladih autora daleko su od ostvaraja iluzije koja bi nam se mogla trajno zavući pod kožu. Barišić ne uspijeva čak ni ostvariti pomak koji bi naše čitanje učinilo uzbudljivijim, dok je Gregur vrsniji pripovjedač koji će nas ipak zadržati uz knjigu. Pobjednik Prozaka predstavio se tako jasno profiliranim stilom i pronašao slojevitost u naizgled običnome, vodeći se idejom kako za pisca ne postoji nevažan trenutak, nego samo kriva interpretacija. 

     

    I trivijalnosti, ma kako sitne bile, mogu pokrenuti našu kreativnost i imaginaciju, no ako nas stvarana iluzija ne odvede dovoljno daleko, ako u njoj nailazimo tek na poznato i očekivano, pojavit će se posvemašnja ispraznost, kao u Barišićevoj knjizi. Da bi ta dinamična iluzija opstala, tekst je mora podrivati iznevjeravanjem našega očekivanja u određenoj mjeri – iznenadnim preokretom, fascinantnom poentom, izuzetnim karakterom – a to je ono na čemu će mladi autori svakako morati još raditi.


    Kristina Špiranec
    foto: Stuart Grout

    ***

    Kristina Špiranec (Zabok, 1987.) magistrirala je hrvatski jezik i književnost te komparativnu književnost. Tijekom studija lektorira studentski časopis za književnu i kulturalnu teoriju K. i objavljuje pjesme u studentskom almanahu te magazinu Svijet kulture. Godine 2012. sudjeluje u projektu Criticize This! u sklopu kojega objavljuje niz književnih kritika o suvremenim djelima hrvatskih, srpskih te bosanskohercegovačkih autora. Bavi se modernom hrvatskom poezijom te književnom teorijom.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | booksa.hr
    29.09.2014. u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Richard Ayoade: Svatko ima tamnu stranu kao Darth Vader
    Britanac Richard Ayoade (r. 1977.) najprije je skrenuo na sebe pažnju kao glumac. Sin Norveškinje i Nigerijca, nakon studiranja prava na Cambridgeu koji su pohodile i legende komedije poput Erica Idlea ili Hugha Lauriea, glumio je na malim ekranima u “Garth Merenghi\' Darkplace“, dobroj-lošoj parodiji na SF serije osamdesetih. Richard Ayoade je bio i koautor serije, no
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | slobodnadalmacija.hr
    27.09.2014. u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Way to Go (Way to Go)
    Way to Go (Way to Go)
    Crna komedija o trojici običnih mladića koji se spletom okolnosti nađu u ilegalnom poslu potpomaganja samoubojstva! Ovi mladići razmišljaju izvan okvira te pomažu ljudima da - se ubiju! Pri tom ovi dvadesetogodišnjaci nađu ljubav na najčudnijim mjestima te bivaju ganuti ljudima koje susretnu. Ali baš ih njihovi nedostaci i osobne okolnosti dovode do komedije u najmračnijim situacijama.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mojtv.hr
    26.09.2014. u kategoriji Film i TV
    • 1
    • +
  • "Pravi genije" postaje serija
    "Pravi genije" postaje serija
    NBC i Adam Sandler namjeravaju napraviti "reboot" komedije iz osamdesetih, Pravi genije
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mojtv.hr
    25.09.2014. u kategoriji Film i TV
    • 1
    • +
  • Nije šala: DORH istražuje Komediju!
    Nije šala: DORH istražuje Komediju!
    Ravnatelj Komedije Niko Pavlović potvrdio je za tportal da su iz DORH-a zatražili dokumentaciju ove kazališne kuće
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | tportal.hr
    24.09.2014. postalo popularno 29.12.2014. u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • "Spli'ski akvarel" otvara sezonu Kazališta Komedije
    Premijera jedne od najizvođenijih hrvatskih opereta "Spli'ski akvarel" Ive Tijardovića otvorit će u subotu 27. rujna novu sezonu zagrebačkog Gradskog kazališta Komedije, a najnovije uprizorenje domaćeg operetnog klasika režirao je Richard Simonelli.

    Kako se ističe u najavi, riječ je o jednostavnoj priči o ljubavi Tončija i Marice, koja se ne može realizirati zbog mladićeva siromaštva, "ali koja na kraju ipak završava sretno".

    Opereta koju je Tijardović posvetio "splitskome malome puku" obiluje divnim melodijama i napjevima temeljenim na izvornom dalmatinskom melosu, a neke od najpoznatijih među njima su napjev "O kućo mala" iz prvog čina, te arija "Tonči, moj dragi Tonči" koju pjeva Marica i koja se provlači kao glavni motiv u cijeloj opereti. Tu su i vesela arija "Perina štrambera", te tropjev između Perine i dvojice mornara, Johnnyja i Willyja, "Johnny nou jesti, Willy nou piti".

    U Komedijinoj predstavi zadržan je izvorni splitski izričaj, a u programskoj knjižici koja ide uz predstavu bit će i mali rječnik splitskoga govora.

    U ulozi Tončija u najnovijoj će se produkciji izmjenjivati Bože Jurić Pešić/Vladimir Garić/Nikša Radovanović, dok Maricu u alternaciji utjelovljuju Danijela Pintarić i Ana Zebić. U ulozi Lešandra alterniraju Đani Stipaničev/Antonio Franić; Nina Kaić Madić i Ana Kraljević izmjenjuju se kao Perina, a glumačko-pjevački ansambl upotpunjuju i Jasna Bilušić/Sanja Marin, Vid Balog, Ervin Baučić, Dražen Bratulić, Nada Abrus i drugi.

    Scenograf je Tomislav Ruszkowski, kostimograf Neven Mihić, a koreograf Dejan Jakovljević.

    Tijardovićev "Spli'ski akvarel", prvi puta postavljen u Splitu u ožujku 1928., uz Tijardovićevu je "Malu Floramye" jedna od najizvođenijih hrvatskih opereta uopće. U petom uprizorenju toga klasika u Kazalištu Komediji također sudjeluju njegov zbor, orkestar i balet.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | slobodnadalmacija.hr
    22.09.2014. u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Neobične obitelji – hrana i pikado
    Neobične obitelji – hrana i pikado
    U nastavku sezone u Art-kinu pogledajte dvije komedije – nezavisna američka komedija Glavni kuhar i talijanska komedija Zoran, moj nećek idiot u redovnom programu Art-kina
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mojarijeka.hr
    19.09.2014. postalo popularno 11.01.2015. u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Mirela Brekalo briljira kao ultrakonzerativna baba Cvita
    HRT 22. rujna na Prvom programu započinje sa emitiranjem nove humoristične serije "Glas naroda“, zamišljene kao spoj komedije mentaliteta i političke satire. Glavni junak Mate Gugić (Draško Zidar) novopečeni je načelnik jedne općine u dalmatinskom zaleđu. Mate je častohlepan, bez fakulteta i političkog iskustva a prema vlastitim riječima, u svom se političkom djelovanju oslanja na "glas naroda“
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | slobodnadalmacija.hr
    17.09.2014. postalo popularno 03.04.2015. u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Pedeset filmova u prvom krugu za 'europskog Oskara'
    Za selekcijsku listu najboljih ovogodišnjih europskih ostvarenja, predloženih za nominaciju za ovogodišnje nagrade Europske filmske akademije (EFA) odabrano je pedeset filmova, objavljeno je na konferenciji za novinare u Rigi, europskoj prijestolnici kulture u kojoj će se u prosincu održati 27. dodjela tih prestižnih priznanja, popularno nazvanih 'europski Oskar'.

    Prošle godine je kao jedan od četiri kandidata, u kategoriji najbolje europske komedije, bio nominiran film "Svećenikova djeca" Vinka Brešana, ove godine u selekciji nema hrvatskih ostvarenja, a odabrani su filmovi iz 31 europske zemlje.

    U dvadeset zemalja s najviše članova EFA-e po jedan nacionalni film izabran je izravno za selekciju, a popis je popunila stručna selekcijska komisija. Idućih tjedana više od tri tisuće Akademijinih članova glasovat će za nominacije u kategorijama najboljeg europskog filma, redatelja, glumca, glumicu i scenarista.

    Među ostalim, u selekciju su ušli "Zimski san" Nure Bilge Ceylana, "Ljudski kapital" Paola Virzija, "Po redu nestajanja" Hansa Pettera Molanda, "Levijatan" Andreja Zvjaginceva, "Život je lakši zatvorenih očiju" Davida Truebe, "Macondo" Sudabeh Mortezai, "Gospodin Turner" Mikea Leigha, "Ninfomanka - redateljska verzija" Larsa von Triera, "Miss Violence" Alexandrosa Avranasa, "Zbogom jeziku" Jean-Luca Godarda, "Pravila preživljavanja" Davida Mackenzieja, "Miran život" Uberta Pasolinija, "Dva dana, jedna noć" braće Dardenne, "Mi smo najbolje" Lukasa Moodysona te slovenski "Razredni neprijatelj" Roka Bičeka.

    Nominacije će se objaviti 8. studenog na filmskom festivalu u Sevilli, a sedmeročlani žiri će odlučiti o dobitnicima u još nekoliko kategorija, od snimatelja i kostimografa do skladatelja. Nagrade će se dodijeliti 13. prosinca.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | slobodnadalmacija.hr
    16.09.2014. u kategoriji Novosti
    • 1
    • +
  • Morgan Freeman u "Ted 2"
    Morgan Freeman u "Ted 2"
    Nastavak vrlo popularne komedije Setha MacFarlanea dolazi sljedeće godine
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mojtv.hr
    11.09.2014. u kategoriji Film i TV
    • 1
    • +
  • Kako se riješiti šefa?
    Kako se riješiti šefa?
    Stiže nastavak komedije o urnebesnom trojcu
    Kako se riješiti šefa? je sadržaj prenesen sa Elle.hr.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | elle.hr
    08.09.2014. postalo popularno 21.12.2014. u kategoriji Lifestyle
    • 1
    • +
  • Bigger, Badder Celebrity Feuds (Bigger Badder Celebrity Feuds)
    Bigger, Badder Celebrity Feuds (Bigger Badder Celebrity Feuds)
    Što se dogodi kad se dvije kraljice komedije okome na pop princezu? Što je ponukalo dvoje sudaca da se "počupaju" na jednom od najvećih televizijskih showova?
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | mojtv.hr
    08.09.2014. u kategoriji Film i TV
    • 1
    • +
  • Preminula Joan Rivers, slavna komičarka i zagovarateljica LGBT prava
    U četvrtak je, javljaju brojni američki mediji, u 81. godini života preminula slavna komičarka i glumica Joan Rivers. Već su je za života smatrali pionirkom ženske komedije na američkoj televiziji, a ostala je poznata po svom britkom humoru koji nikog nije štedio, često ni nju samu.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | Crol
    05.09.2014. postalo popularno 05.09.2014. u kategoriji Showbiz
    • 1
    • +
Linkovi na kategorije, pretraživanje, glavni sadržaj