Linkovi na kategorije, pretraživanje, glavni sadržaj

Kultura — Pregled kategorije

  • Baltazar se vratio: Zagrebački Zrinjevac prepun djece, ali i odraslih, koji su se poželjeli družiti s omiljenim likom
    Povodom 50. godišnjice nastanka serijala o profesoru Baltazaru, u sklopu manifestacija 'Baltazargrad' koja se odvija na zagrebačkom Zrinjevcu, premijerno će se prikazati sasvim nova epizoda pod nazivom 'Augustova treća sreća'
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | tportal.hr
    prije sat vremena u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • 'Parazit' je bez ikakve sumnje – film godine!
    'Parazit' je bez ikakve sumnje - film godine!
    Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | tportal.hr
    prije 4 sata u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Arheologija iz zraka u Galeriji AMZ
    Arheologija iz zraka u Galeriji AMZ
    U utorak, 24. rujna 2019. s početkom u 18 sati u Galeriji AMZ, Ulica Pavla Hatza 6, Zagreb održat će se otvorenje izložbe „Arheologija iz zraka".Izložba Arheologija iz zraka postavljena je s…
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | metro-portal.hr
    prije 9 sati u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • [FOTO/VIDEO] Među prvima smo zavirili u veliku izložbu Marine Abramović u Beogradu
    [FOTO/VIDEO] Među prvima smo zavirili u veliku izložbu Marine Abramović u Beogradu
    Svjetski poznata i priznata suvremena umjetnica Marina Abramović 21. rujna je u samu zoru u rodnom Beogradu održala konferenciju uoči velike retrospektivne izložbe 'Čistač' koja se u Muzeju savremene umetnosti svečano otvara u 13 sati
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | tportal.hr
    prije 11 sati u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Svečano otvorene 54. Vinkovačke jeseni
    Svečano otvorene 54. Vinkovačke jeseni
    Glazbeno-scenskom priredbom 'Tri nam drage riječi - Slavonija, Srijem i Baranja' u Vinkovcima su u petak navečer svečano otvorene 54. Vinkovačke jeseni, jedna od najznačajnijih manifestacija tradicijske kulture, a svečanosti na Trgu bana Josipa Šokčevića pred velikim brojem posjetitelja nazočan je bio i premijer Andrej Plenković s nekoliko ministara
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | tportal.hr
    prije 22 sata u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • HNK Mostar obiljezava 25 godina od utemeljenja
    HNK Mostar obiljezava 25 godina od utemeljenja
    Hrvatsko narodno kazalište (HNK) u Mostaru obilježit će 25. obljetnicu utemeljenja predstavom Miroslava Krleže 'Kraljevo' u režiji Ivana Lea Leme, a čija će premijera biti u nedjelju 22. rujna
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | tportal.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Knjiga koja nudi pogled u obiteljsku intimu slavne aktivistice Grete Thunberg stiže u Hrvatsku
    Knjiga koja nudi pogled u obiteljsku intimu slavne aktivistice Grete Thunberg stiže u Hrvatsku
    U izdanju izdavačke kuće Egmont na hrvatsko tržište 25. rujna stiže knjiga 'Naša kuća u plamenu', memoari Malene Ernman, majke 16-godišnje švedske aktivistice Grete Thunberg, o privatnoj obiteljskoj krizi u čijem su središtu psihološki problemi obiju kćeri, a koja se povezuje s ekološkom krizom te ugnjetavanjem žena, manjina i ljudi s invaliditetom
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | tportal.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Izložba u Rimu "Hrvatska kakva se rijetko viđa"
    Izložba u Rimu "Hrvatska kakva se rijetko viđa"
    Sinoć je u Villi Farinacci u Rimu, veleposlanik Republike Hrvatske u Rimu, Jasen Mesić otvorio izložbu pod nazivom "Hrvatska kakva se rijetko viđa". Izložba sadrži četrdesetak radova dvojice fotografa, Romea Ibriševića i Miljenka Marukića, a organizirali su je i sufinancirali Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske i Veleposlanstvo RH u Rimu u suradnji s rimskom gradskom upravom. Uz veleposlanika Mesića, uvodno su se okupljenima obratili Predsjednica Četvrte gradske četvrti grada Rima Roberta Della Casa i zamjenik estonske veleposlanice u Rimu Urmas Eigle
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | tportal.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Napreduje izgradnja dječjeg carstva u "Benčiću"
    Napreduje izgradnja dječjeg carstva u "Benčiću"
    Rijeka će, kao prvi grad u Hrvatskoj, iduće godine dobiti Dječju kuću, što je istovremeno i naziv kulturnog programa namijenjenog djeci koji se u Rijeci održava 2020. godine kada ovaj grad nosi titulu Europske prijestolnice kulture.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | mojarijeka.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Trešnja u novoj sezoni sprema klasičnu bajku braće Grimm
    Trešnja u novoj sezoni sprema klasičnu bajku braće Grimm
    Ravnateljica Gradskoga kazališta Trešnja Višnja Babić najavila je 20. rujna da će u obljetničkoj sezoni kazalište imati naslove temeljene na klasičnim bajkama i pričama te da će 8. studenog biti prva premijera - adaptacija poznate bajke braće Grimm 'Ivica i Marica', koju režira Lea Anastazija Fleger
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | tportal.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Array: Klub P. S. Volim te
    Array: Klub P. S. Volim te
    Po velikom književnom hitu, romanu 'P. S. Volim te' snimljen je i istoimeni film, a sada je uslijedio i nastavak. 'Klub P. S. Volim te' Cecelije Ahern topla je, dirljiva i inspirativna priča o ljubavi, smrti, žalovanju, opraštanju i nadi.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | mvinfo.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Ciferšlus ART PARTY 4. listopada u Laubi
    Ciferšlus ART PARTY 4. listopada u Laubi
    Bruce Lee u jedinstvenom izdanju kakvo još niste vidjeli, umjetnički okršaj kauboja i brojne druge zanimljivosti samo su dio neviđene umjetničke čarolije koju nam u petak, 4. listopada u…
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | metro-portal.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Array: Meho
    Array: Meho
    Materijalni svijet romana, s Mehom kao glavnim likom, svijet je poslijeratne svakodnevnice muslimanskih povratnika na Dubravskoj visoravni između Stoca i Čapljine. Meho uzgaja breskve i paprike, sam ih vozi u Čapljinu i prodaje, tako hrani obitelj. Biva uvučen i u društvene rituale, u vjersko-politički život — sa svim milim i nemilim čudima domaće tranzicije u malome selu na hercegovačkoj visoravni. (Ivan Lovrenović)
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | mvinfo.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Ove godine počast žrtvama fašizma na Dotrščini odaje umjetnica Sandra Sterle
    Ove godine počast žrtvama fašizma na Dotrščini odaje umjetnica Sandra Sterle
    Ove godine u čast žrtava fašizma u organizaciji Virtualnog muzeja Dotrščina i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba memorijalnu intervenciju pod nazivom 'Hodati s njima' izvest će Sandra Sterle 21. rujna u 11 sati kod središnjeg spomenika na glavnom ulazu u spomen-park Dotrščina
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | tportal.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Na popisu 25 najboljih umjetničkih djela 21. stoljeća našao se i rad umjetnice iz Beograda koja je tražila muža iz EU
    Na popisu 25 najboljih umjetničkih djela 21. stoljeća našao se i rad umjetnice iz Beograda koja je tražila muža iz EU
    Guardian je sastavio popis najboljih 25 umjetničkih djela nastalih u ovom stoljeću, a među imena poput Ai Weiweia, Hito Steyerl, Doris Salcedo, Pussy Riot, Olafura Eliassona i Gerharda Richtera uvrstio je i Tanju Ostojić, beogradsku performericu i interdisciplinarnu umjetnicu koja živi i radi u Berlinu. Prvo mjesto zauzeo je islandski umjetnik Ragnar Kjartansson sa svojim djelom 'Posjetitelji' iz 2012., 9-kanalnim videom u kojemu sa svojim prijateljima, uključujući članove benda Sigur Rós, svira i pjeva pjesmu čije je stihove napisala njegova bivša supruga, također umjetnica Ásdís Sif Gunnarsdóttir
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | tportal.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Abramović će konferenciju uoči otvaranja svoje beogradske retrospektive održati u zoru
    Abramović će konferenciju uoči otvaranja svoje beogradske retrospektive održati u zoru
    Retrospektivna izložba Marine Abramović 'Čistač', koju beogradski Muzej savremene umetnosti najavljuje kao najveći kulturni događaj u regiji, otvara se navečer 21. rujna, ali će u samu zoru, točnije, u 6.23 sata umjetnica održati konferenciju i tako, prema najavi, u svitanje 'simbolično očistiti svoju umjetničku karijeru i arhivu svojih najboljih radova'
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | tportal.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Počinju 49. Varaždinske barokne večeri
    Počinju 49. Varaždinske barokne večeri
    Svečanim koncertom otvorenja u varaždinskoj Katedrali večeras u 20 sati počinju 49. Varaždinske barokne večeri sa Švedskom kao zemljom partner
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | tportal.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • "Ekstravagantna ljubav" nadmašila očekivanja
    "Ekstravagantna ljubav" nadmašila očekivanja
    U sklopu međunarodnog festivala "Ekstravagantna tijela", koji istražuje granice normalnog i patološkog, u srijedu je u zagrebačkom Tehničkom muzeju otvorena izložba "Ekstravagantna ljubav",…
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | metro-portal.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Array: Od Claya most
    Array: Od Claya most
    Novi roman Markusa Zusaka 'Od Claya most' obiteljska je saga o petorici braće Dunbar, haharima koji, nakon smrti majke i odlaska oca, odgajaju jedan drugoga u svijetu vođenom vlastitim pravilima. I dok braća uče kako voljeti, boriti se i pomiriti sa svijetom odraslih, polako otkrivaju što se krije iza odlaska njihova oca... 
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | mvinfo.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Pobjednici Motovunskog filmskog festivala ovog vikenda u Art–kinu
    Pobjednici Motovunskog filmskog festivala ovog vikenda u Art-kinu
    Vikend pred nama rezerviran je za pobjednike Motovunskog filmskog festivala – dobitnika glavne nagrade, islandsku kriminalističku dramu „Bijeli, bijeli dan“ o šefu policije koji istražuje smrt tragično preminule supruge te dobitnika nagrade publike, slovenski debitantski hit Urše Menart"Nikad više luzerica", priču o svakodnevnim beznađima generacije milenijalaca.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | mojarijeka.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Profesor Baltazar vraća se u grad! Predstavljen program Dječje kuće Rijeke 2020 – EPK
    Profesor Baltazar vraća se u grad! Predstavljen program Dječje kuće Rijeke 2020 - EPK
    Dječji program za 2020., okupljen u programskom pravcu Dječja kuća, predstavljen je javnosti, a novinari su ujedno obišli i gradilište istoimenog objekta u ex-Benčiću.
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | mojarijeka.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • "Riječ 'mi' služi da sruši 'ja'"
    Povodom KaLibar bestiVala Darko Cvijetić razgovarao je s Mladenom Blaževićem.

    Mladen Blažević će na KaLibar bestiValu u Varaždinu premijerno predstaviti svoju prvu zbirku pjesama Mogućnost povremenih oborina koja je objavljena na temelju njegove pobjede na Natječaju Post scriptum kao nagrada za najbolju književnost na društvenim mrežama. Tim povodom je Darko Cvijetić, također sudionik bestivala, i (Facebook) prijatelj Mladena Blaževića, jedva dočekao da mu postavi nekoliko pitanja. Poetike su im, i to treba reći, srodne.

    ***

    Dragi Mladene, znam da si vrtlar, onaj pravi pravcati, i na jeziku i na zemlji. Pa otud, kako je biti s onu stranu zemlje; to ti vidiš dok riječi i zemlju naizvrat okrećeš?

    Na zemlji se čovjek osjeća sigurno. Zemlja sporo mijenja toplinu već malo ispod pokorice, a ako malo dublje zagrebeš, zemlja je uvijek jednako topla. Ne mijenja se temperatura. Mana je što je ispod nekoliko pedalja stiješnjena, ima manje humusa i manje kisika pa je u njoj manje razlagača, bakterija i živih organizama. Sve ih je manje što dublje kopaš. Sve do zdravice. Ona, dakako, izmiče. Debela je zemlja ovdje gdje mi kopamo. Nataložilo se kroz stoljeća. Ali već pri prvom okretanju ašova vidiš da je zemlja plodna jer je dobro izmiješana lopaticama i karlicama. Zato, kako kažeš, traži prevrtanje, prozračivanje, podrivanje. Da uđe u zemlju malo kisika.

    Brecht veli negdje da se umjetnost ne bori protiv dosade, nego protiv zla? Je li i tvoj Istriana J. takav borac, dok se vrleće po Istri kao po rečeničkim nasipima?

    Nije. Istriana Jones je pedesetogodišnji dječak koji čita Karla Maya i Vernea i sam sebi izmišlja avanture. Zbunjen je jer je narastao, oćelavio i dobio trbuščić pa pribjegava autoironiji. Sve se u društvu oko njega promijenilo pa luta tražeći pećine i ostatke brončanodobnih gradina, kao da će tamo naći Winnetoua. Ne znam da li je svjestan da zapravo služi mome odmoru ili zadovoljavanju nekih mojih strasti, sličnih ribolovu.

    Pjesma je mali otok ili čak greben koji se skriva pod površinom i priželjkuje nasukavanje

    Dugo te već čitam, znamo se otkad profile na Fejsu otvorismo, a još nisam siguran kako uspijevaš romane sabiti u pjesme, tj. kako ti pjesme porastu u roman, a da papir ostane šuteći?

    Uh… kad ti kažeš… možda se nekad dogodi. Kod svake proze je važna tehnika kako ispričati priču, ili ambicioznije, kako arhipelag priča zadržati da se ne razbježe i ispreplesti mostove ili veze među otocima. Pjesma je mali otok ili čak greben koji se skriva pod površinom i priželjkuje nasukavanje. Pjesma se pojavi s prvom slikom za koju znam da će za njom uslijediti druga. Ostalo je uglavnom dopisavanje slika. Kod mene najčešće narativno zato jer volim čitati i pričati zaokružene priče. Znači, priča mi je važna. Ako je dobra i ogolio sam je do kostiju, doći će i atmosfera. Zazveckat će kosti, škljocnuti zglobovi i evo jeze, evo zebnje, evo opisa sadašnjosti.

    Borba protiv nakeženosti bjeline u što je moguće manje riječi, tako da bjelini ipak ostane onemoćala nakeženost?

    Da, bjelini treba ostaviti prostor i unutar pjesme da ti pokaže zube ili izvali sočnu psovku. Ili kao kad slušaš Davida Sylviana pa on prekine pjesmu na pola. Zaustavi se sve, misliš da je gotovo. A onda polako truba nastavi melodiju smijući se tvojoj zbunjenosti. Ali bjelinu držati pod kontrolom, da se kezi iz kaveza pjesme, možeš samo ako joj kavez radiš skalpelom. Nema zaobljavanja. Zaokruživanja na više. Ako nisi siguran u riječ, stih, kiticu, uvijek je dobra amputacija. Nekad moraš pustiti da prenoći. Da lakše prepoznaš gangrenu. Uostalom, ti si se prije mene uvjerio da često bolesno tkivo preko noći pojedu dobri crvi.

    Rat nam je ostavio konačan gubitak svijeta i raspadnut jezik, osvijetlio nam je tuđinu zavičajnosti punu nesporazuma. Svatko živi svoju parahistoriju, ako se ne želi uvlačiti u krda. Kako ti izmičeš krdu, kako uspijevaš ostati svoj, ničiji, raspjevan i okružen sretnom obitelji?

    Čini mi se važno biti svjestan u kojoj se mašini nalaziš, da joj nikad nećeš potpuno pobjeći, na koji te način melje i koliko si beznačajan u odnosu prema njoj. Onda se možeš fokusirati na to gdje se mašina može sabotirati ili kako joj usporiti hod u svom svemirčiću. Vjerojatno ništa od toga ukoliko nisi s osobom koja to isto ne vidi. Ukoliko niste zajedno svjesni da nemate što izgubiti, jer ništa zapravo vrijedno, izuzev jedan drugog, niste ni imali. Onda zajedno možete planirati kratke bjegove, a svaki uspjeli bijeg hrani i puni samopouzdanjem. Svaki je put sve lakše. A krda valjda izbjegavam od djetinjstva. Kad si mlad iz znatiželje viriš u suprotnom smjeru, što je izvan štalice, iza ograde tora. Kasnije ti postane jasno da riječ "mi" služi da sruši "ja" i da ga se zatim zajednički cipelari na podu. Znam da mi je tu olakšao odgoj roditelja i radoznalost koju dijelim sa starijim bratom, ali sad mi je teško zamisliti da bih u nekoj, strogo vunastoj, zablejaloj obitelji, ispao drugačiji. Zato i pričam i pišem obiteljskim jezikom iz djetinjstva. Njega sam naučio. Skupljam riječi cijeli život i kad ih jednom opipam usnama ne mogu ih se više odreći. Sretan sam da ih još, uglavnom, mogu pronaći kad mi zatrebaju. Zapravo treba samo govoriti riječima kojima raspolažeš i u svoj jezik primati objeručke svaku riječ koja ti priđe. I sam znaš da ih je uvijek premalo.

    Pjesme su umrle kad su napisane, pa se onda hvalimo svojom mrtvorođenčadi

    Tvoj stil je kršenje "kućnog reda" književnih kanona? Reci mi kako ga ti definiraš?

    Svi danas žele imati poseban stil ili govore o njemu. Od akademika i teoretičara književnosti do šoping kraljica. Ovako zvuči kao da izmišljam nešto novo. Ili kao da svjesno krojim neku svoju posebnost. Ne znam ja ni što je književni kanon, ni kućni red. Ne znam ni kada ga kršim. Sve je oko nas hibridno. Biljke, polupripremljena hrana, automobili, ratovi… Kućni red traži popis članaka. Kanoni traže definiciju, ali kako definirati, na primjer, vjeru koja uključuje Bibliju na polici dnevnog boravka, viseću feng-šui zveckalicu, satove joge, krunicu na retrovizoru i "ubi Srbina" na nogometnoj utakmici. Ili kad znaš da oni koji bi načelno trebali prepoznavati vrijednosti i uobličavati kanone, recimo HAZU, kažu da se u nekim okolnostima može koristiti ustaški pozdrav, onda sve postaje relativno. Tako je i ovo moje pisanje nekakav hibrid sukladan vremenu. Mijenjam perspektive, koristim lažnu dokumentaristiku, društvene i prirodne znanosti, popularnu znanost… kako bih stvorio dojam objektivnosti kao da je ona moguća i kao da u pjesmi treba biti objektivan. Općenito, jedino o čemu vodim računa je samoredukcija i otvaranje kontroliranog prostora nakeženosti bjeline, kako si se gore u pitanju odlično dosjetio. Moja je najveća prednost pri pisanju vrlo površno znanje o mnogočemu, te znatiželja i bezobrazluk upuštanja u nešto čemu nisam dorastao. Tako je krug neznanja ogroman i otvara veliki prostor učenju i istraživanju, a onda pjesma ispadne meni samom mala lekcija iz humanizma, pa takva i vrijeđa neki kanon iz srednjovjekovlja u kojem živimo.

    Možeš li se složiti s tvrdnjom da je funkcija pisca uvjeriti "nevine" čitatelje da ne postoji funkcija pisca?

    Kažu ozbiljni ljudi koje zovemo piscima da je sve što je vrijedno za reći već zapisano. Vjerojatno još u antici. Nisam siguran da je u potpunosti baš tako. U toj slici nama ostaje da služimo kao daktilografi i mrčimo o ovim varijacijama na temu, koje nam svakodnevno diktira vrijeme u kojem živimo. Meni se čini preciznije reći da je nekoliko ljudi odavno napisalo nekoliko knjiga, a nama dalo da pišemo po njima fus-note na margini. Ono što na prvi pogled straši je da su te margine sve deblje i nitko više ne čita Ilijadu ili Antigonu, nego na preskok naše marginalije i temeljem njih donosi zaključke. Zato ne znam koliko donosimo koristi, a koliko radimo štetu. S druge strane, dobro da je tako, jer vjerojatno i iz toga nastaje neka Ilijada i novi se Homer sprema preuzeti zasluge probravši ono što vrijedi. Nama ostaje da zapisujemo te male događaje jer naprosto nema tko drugi. Loše je samo što smo skloni među sobom tražiti mesije, koji otkrivaju istine i progovaraju samo čistu filozofiju napućenih usana.

    Prije nego ga iznesu iz sinagoge, jedan se rabin nagne nad umrlog i kaže mu − znaj da si mrtav! Odličan običaj, rekao je Novski, piše Danilo Kiš u Grobnici. Kažeš li i ti svojim pjesmama isto, dok napuštaju tvoju utrobu kao hram? Kako nastaju tvoje pjesme?

    Zgodno je to što kažeš. Mnogi će reći da su im pjesme djeca koju oni potom puštaju u svijet. Gledajući oko sebe prije će biti da su umrle kad su napisane pa se onda hvalimo svojom mrtvorođenčadi. Ili, na trenutak napuštajući sliku smrti i hineći optimizam, bezobrazno bih upotrebio ideju tvojih himenica − novopronađene imenice koje su prvim osviještavanjem izgubile himen − pa ih pretvorio u pjesme. Ispalo bi da pjesma dolazi s ove strane, iz života, pa olovkom gubi nevinost. Onda bi to nastajanje u glavi bilo svlačenje i predigra. Nekad to tantrično traje, a nekad je strast prejaka i nema odgađanja. Kasnije pušimo zajedno. Nekad se zaljubimo, nekad više nikad ni ne progovorimo. Važno je da u predigri oboje, i pjesma i ja, ne mislimo na posljedice. Tad se među stanicama punim hranjivim tvarima i kisikom, dogodi komunikacija impulsima i nekad, rijetko, kad se sve posloži, mozak služi samo za objašnjavanje što rade prsti na tipkovnici.

    Sol u suzama omekšava obraze

    Vidjeli smo razornu moć ideologija, osjetili ih na sebi, i one dvadesetstoljetne, i ove postpostideologične ideologije ovoga stoljeća. Kako da razmagnetišemo tu moć nad sobom, kako da učinimo da nas ideologija ostavi da vrtlarimo, da kućimo obitelj, da utopljavamo slova, kako da naša književnost ostane nevina?

    Ne znam. Pošteno se i iskreno rasplakati i onda pošteno grohotom nasmijati nad pokojnicima. I ismijati ih. Ideologije su odavno mrtve. Ovo što nas ugnjetava su njihove aveti. Zombiji, koji se neće smiriti dok sebi ne priznamo da su mrtvi i zabijemo im glogov kolac. Tek se onda vratiti pokojnicima da vidimo što su ostavili iza sebe. Gdje su zaglibili. Da li kao nacionalizam odmah na prvom koraku, ili kao komunizam, kad je naišao na šumu i tamo sreo čovjeka-vuka. A to ne možemo nego individualno, svako za sebe. To, opet ne možemo ukoliko ne gledamo trodimenzionalno. Ako bi se vratili u osnovnu školu vidjeli bi da polovica ljudi nije u stanju iz nacrta, bokocrta i tlocrta nacrtati kosu projekciju ili vidjeti kako objekt uopće izgleda. Znači što? Za nas je kasno, a trend u obrazovanju diljem svijeta je što ranija specijalizacija. Djeci se danas u školi pokazuje samo nacrt. Nigdje ni bokocrta, a kamoli tlocrta. Nisam optimističan. Široko znanje i široki pogled će biti privilegija sve manjem broju ljudi, slično kao u srednjem vijeku, a objekt u kosoj projekciji će biti sve teže nacrtati.

    Brate, zašto treba ovoliko suza onome koji pjeva?

    Znaš bolje od mene. To je ovo isplakavanje nad posljedicama kad ideologije postaju kanon. To je ta prva faza. Tko će, ako nećemo mi koji mrčimo po ekranu? Možda je uzaludno, ali čovjek kad vidi tuđe suze ne ostaje ravnodušan. Naučili smo jedni druge zaplakavati još u pećinama. Ne samo nad umrlim potomkom ili bračnim drugom. To rade i ptice. Nego plakanje kad drugi plače, ne znajući zašto. Kao kad zijevneš u autobusu, pa odjednom zijeva pola autobusa. Nije uvijek važno da razumijemo zašto plačemo. Sol u suzama omekšava obraze.

     
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | booksa.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Mogućnost povremenih oborina – Poezija
    Mogućnost povremenih oborina Mladena Blaževića nije samo zbirka poezije, nego dijelom i mogući predložak za zbirku kratkih priča.  Većina njegovih pjesama je naime narativna, niz slika/scena povezanih u kondenzirane priče, pa još s iznenadnom poentom koja skreće ne samo naraciju nego i ukupnu emociju. A nađe se u njima i upravnog govora, i istarskog i kordunskog dijalekta.

    Strofe i slobodni stihovi uglavnom će pratiti smislene cjeline, a te smislene cjeline će u pravilu govoriti o besmislu i nasilju koje je čovjek proizveo nad drugim ljudima, prirodom, planetom... Nađe se u njima (kvazi)dokumentarnog materijala i tragova nasljeđa raznih egzaktnih znanosti koje učas lirsko prevode u epski široku sliku. Piroklastični tokovi su osjetljivom oku poput Blaževićevog svuda oko nas, u drvetu, čovjeku ili loptici za ping-pong, u mravljem se u širini njegovih pripovjednih perspektiva i metafora vidi ljudsko, a ljudi su, samo kada se slika još malo proširi, ne više od mrava. Mogućnost povremenih oborina je zbirka poezije, ali i dijagnoza vrste.
    (Kruno Lokotar)

    Mladen Blažević (Rijeka, 1969.) radio je kao novinar i urednik. U izdanju SKD Prosvjete objavio je romane Tragovi goveda (2008) i Ilirik (2015). U Ljubljani je 2017. g. objavio dvojezičnu slovensko-hrvatsku zbirku pjesama Posljednji tasmanijski tigar u izdanju društva Poiesis. Zbirka poezije Mogućnost povremenih oborina (2019.) objavljena je kao rezultat pobjede na Natječaju Post scriptum za književnost na društvenim mrežama.

    Napisao je scenarij za igrani dio igrano-dokumentarnog dugometražnog filma Je letrika ubila štrige te putopisni serijal Istriana Jones, u kojem je autor i voditelj. Pjesme i priče su mu prevođene na slovenski, engleski, talijanski i ukrajinski jezik i objavljivane u stranim časopisima. Živi u selu Ćuki kraj Vižinade u Istri.
    Izdavač/Distributer: Jesenski i TurkGodina izdanja: 2019Autor: Mladen BlaževićCijena: knBroj stranica: Uvez:
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | booksa.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Ako želiš mogu ti poslati rukopis da pročitaš
    Najradije bi rekli – ne, ne želim. Ali to nije moguće, no ipak postoji točno jedan način kada je pristojno odbiti ponudu koja se u principu ne odbija.

    Nedavna objava rezultata znanstvenih istraživanja o najopasnijim svjetovima izazvala je silna mrštenja obrvlja i žamor nevjerice. Naime što, ugledni Institut Conan & sinovi temeljito je istražio svjetove i opasnosti koje vrebaju u njima, te svijet književnosti svrstao među deset najopasnijih svjetova današnjice.

    Ne znamo zašto se svi čude kao pure dreku, ta Booksa već godinama upozorava na to. Brojni zloglasni svjetovi sigurniji su od svijeta književnosti. Manje ljudi strada i biva povrijeđeno u svijetu organiziranog kriminala – jer su ondje organizirani. Manje ljudi strada i biva povrijeđeno u svijetu skejtbordanja & snoubordanja – jer su svjesni opasnosti, pa nose kacige, te zaštite za laktove i koljena. Manje ljudi strada i biva povrijeđeno na snimanjima filmova iz serijala Mission: Impossible – jer ondje imate Toma Cruisea koji će vas blagovremeno upozoriti: "Hej, ovaj skok iz helikoptera na jureću cisternu vrlo je opasna vratolomija i može nas ubiti namrtvo, ali tu sam ja, Tom Cruise."

    Mogli bi ovako nabrajati u nedogled, ali nećemo. Najveći problem sa svijetom književnosti je taj što ljudima na prvi pogled izgleda bezopasno, pa onda hrle onamo kao pčele na sočnu cvjetnu livadu. Od svih opasnosti koje vrebaju u svijetu književnosti (a ima ih toliko da je dr. Ostojić napisao cijelu knjigu na tu temu), danas želimo upozoriti na situaciju kada se nađete u tom svijetu, a da to niste ni htjeli.

    Danas-sutra naći ćete se s nekim literatom na kavi i usred neobaveznog ćaskanja vrlo lako se može dogodi da vam kaže: "Mah, dovršio sam taj roman, ali više sam ne znam vrijedi li to čemu. Ako želiš mogu ti poslati da pročitaš, pa mi poslije reci što misliš."

    Ne činite to ni za živu glavu! Morate naći dobar izgovor, ali najbolje je uopće se ne dovesti u tako škakljiv položaj. Dozvolite nekoliko profesionalnih savjeta:

    - Izbjegavajte druženja s piscima.

    - Ako to nije moguće, onda nikad pisca ne pitaj što radi, kako je i slično. Čak i naoko potpuno bezazleno pitanje kao što je – Onda, ideš li na koncert Slayera u Tvornicu? – može vas dovesti u problem. Emh, rado bih išao na koncert Slayera u Tvornicu, ali ne mogu, čovječe, ovaj rukopis me ubi. Pet minuta poslije ići ćete doma pokušavajući shvatiti što se dogodilo, a dogodilo se da ste pristali pročitati rukopis!

    - No ako ste se već našli u neobranu grožđu tj. pred ponudom: "Ako želiš mogu ti poslati da pročitaš…" – faktički je nemoguće reći – "Ne, ne želim." Možete se požaliti na nedostatak vremena, pročitat ćete kada stignete. Da, naravno, nema žurbe – reći će vam. Pisac zna da će ostatak posla odraditi vaša savjest. Naime, teško je normalno živjeti kada znate da imate rukopis koji ste formalno-pravno pristali pročitati.

    - Zapravo nema dobrog izgovora. Ne postoji. Istražili smo iscrpno i fakat ne postoji drama zbog koje bi bilo prihvatljivo odbiti čitati ponuđeni rukopis.

    - Dobro, pristali ste, nije bilo druge. Svaki pisac će vam reći da mu iskreno kažete svoje mišljenje, ali nemojte! Uvijek kažite – meni je ovo fakat super. Znači ne – meni je ovo fakat dobro – jer kao što kaže Zlatko Dalić: problem svakog izbornika je dobro, jer dobro nije dovoljno dobro, mora biti odlično, super. Ako kažete da je rukopis dobar, to je otprilike isto kao da ste rekli – meni je ovo baš loše.

    S druge strane, ako samo tako kažete da vam je super – zvučat će neuvjerljivo. Recite da je super, a onda navedite jednu stvar i dovedite je u pitanje. Dakle, sve je stvarno super, samo mi nije jasno zašto bla-bla-bla, nađite nekakvu sitnicu, nešto što je lako popravljivo.

    - Još nešto. Zasigurno ćete u jednom trenutku pomisliti – hej, pa ne moram ja pročitati baš svih 800 stranica. Problem je što morate. Ne znamo točno kako, ali svaki pisac će odmah znati jeste li nešto preskočili ili ne. Kad je riječ o njegovu rukopisu, pisac se pretvara u vješca, u warlocka, u Melisandru, pogledat će vas u oči i vidjeti sve.

    - Što god učinili, uvučeni ste, pročut će se da čitate rukopise i samo je pitanje vremena kad će vam u inbox sletjeti još jedan, pa onda još jedan… Jednog lijepog dana, a taj dan doći će brže no što mislite, otvorit ćete izdavačku kuću i eto vas u svijetu književnosti do vrata. A što mislite odakle tolike izdavačke kuće!?

    - E, ali to je otprilike i jedini izlaz i jedini dobar izgovor. Imate izdavačku kuću i hrpu rukopisa na lageru. Ubrzo ćete shvatiti da kao izdavač ne morate uopće čitati rukopise! Ničije. Imat ćete hrpu drugih problema na grbači, ali barem ne morate čitati nečije rukopise. A i kad nečiji ipak pročitate, možete slobodno reći – "Hvala, ali ne hvala" ili ljubaznije, po američki – "Eh, ovo je jedan od onih sjajnih rukopisa koje nije moguće udomiti, takvo je stanje u branši." Izdavač ste, zato je to prihvatljivo i samorazumljivo.

    Eto, nema na čemu, činimo što možemo. Pomažemo kada je to moguće.

     

    foto: tjflex2

    F.B., 20. rujna 2019., Zagreb

     
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | booksa.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +
  • Kako ostati bez domovine: Sedam koraka od demokracije do diktature – Publicistika
    „To se ovdje ne može dogoditi", čula je Ece Temelkuran kako govore razumni ljudi u Velikoj Britaniji u noći glasanja o Brexitu. Čula je kako razumni ljudi u Americi govore to isto u noći kad je Trump pobijedio na izborima uz povike sljedbenika: „Sagradi taj zid.". Čula je kako istu rečenicu izgovaraju razumni ljudi u Turskoj dok je Erdogan namještao izborne rezultate, gradio ekonomiju na temeljima kroni kapitalizma, a svoje protivnike proglašavao teroristima.

    Kako ostati bez domovine strastven je poziv na akciju „razumnim ljudima", upozorenje svijetu da populizam i nacionalizam ne marširaju prema vlasti kao posve oformljen pokret: oni se šuljaju. Višestruko nagrađivana turska književnica i novinarka Ece Temelkuran identificira rane znakove upozorenja na taj fenomen koji niče diljem svijeta i opisuje globalni obrazac njegova pojavljivanja kako bi oboružala čitatelja alatima kojima ga se može iskorijeniti. Predlažući alternativne globalne odgovore na hitne i vrlo često paralizirajuće političke probleme našeg doba, Temelkuran istražuje podmukli koncept „pravog naroda", infantilizaciju jezika i načina vođenja rasprava upozoravajući na opasnost podcjenjivanja protivnika. Kombinirajući memoarsku prozu, povijest i jasne i uvjerljive argumente, Temelkuran elokventno i strastveno brani demokraciju.

    U prijevodu Igora Buljana.
    Izdavač/Distributer: Naklada LjevakGodina izdanja: 2019Autor: Ece TemelkuranCijena: 139,00 knBroj stranica: 200Uvez: meki
    Oduzmi bod komentiraj članak (0) | | vezani članci | booksa.hr
    prije 1 dan u kategoriji Kultura
    • 1
    • +

Top Lista

Top Medijski partneri - Kultura

Top Surferi - Kultura

Pronašao si zanimljivu vijest i želiš je podijeliti s ostalima? Sudjeluj u stvaranju vijesti na Croportalu — prijavi se i dodaj surf! Ako još nisi član Croportala, registiraj se i saznaj kako dodati Surf sadržaj!

Linkovi na kategorije, pretraživanje, glavni sadržaj