Odlomci iz knjiga...

[Sybilla]

" Oh, čovjek je prolazno biće! Čak i tamo gdje je siguran da je njegova nazočnost prihvaćena, gdje je ostavio svoj stvarni pečat, to jest u duši svojih milih i dragih- i tu će se ugasiti sjećanje na njega, nestat će sve uspomene, i to brzo!"

Goethe, "Werther"

Znam da je malo tužno nakon ovih prekrasnih i pretežito pozitivnih citata i osobno nisam ljubitelj Werthera, ipak me se ovaj citat jako dojmio pa sam ga odlučila podijeliti i s vama.

[noname6]

"... Radije bih umrla za nešto. Pogotovo u ovakvom svijetu u kojem vladaju nerazboritost, nepravda, zakon jačega...Radije bih umrla na nogama nego živjela na koljenima, kako je rekao Che."

lucia etxebarria

[noname6]

" Možeš zaboraviti AIDS i drogu, nuklearne bombe, genetske eksperimente, manipulaciju informacijama. Stvarna i najprisutnija prijetnja su ljubomora i želja,ekstaza, bijes, trenutak kada se razara struktura na kojoj si izgradila svoju duševnu ravnotežu. Strast je največa prijetnja, bez obzira na to koliko misliš da si razumna. Nitko nije zaštićen."

lucia etxebarria

[City boy]

- Čovjek nije drvo i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto, čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametnute uslove. Kuda i kako da ode? Nemoj da se smiješiš, znam da nemamo kud. Ali možemo ponekad stvarajući privid slobode. Tobože odlazimo, tobože mijenjamo. I opet se vraćamo, smireni, utješljivo prevareni.
«Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?»
Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svijet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš.

Meša Selimović
Derviš i Smrt

[Sybilla]

"Oh, there were other actors, worse and better; other singers; other clowns; there have been a million since and a million will come after this moment. But each of us shines with his own inimitable power; each of us comes alive in his own unique and dazzling moment; each of us has his chance to vanquish the others forever in the eye of the beholder, and that is the only kind of accomplishment I can really understand: the kind of accomplishment in which the self-this self, if you will- is utterly whole and triumphant."



"Maybe that's what Hell is. You go mad. And all your demons come and get you just as fast as you can think them up."

Anne Rice

[Patologinja]

''naucio sam, da tako kazem, zivjeti s mislju da nikada necu naci mir i srecu. ali jos uvijek cu sve od sebe dati izmedju ta dva trenutka.''

[Patologinja]

''sto ako dodjem do kraja zivota i shvatim kako sam iz dana u dan ocekivala covjeka koji nikada nije dosao?''

[City boy]

"...Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli.
I ne znam od kog bola on je ostao,i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dusu..." Takva je nasa dusa.
Ispunjena uspomenama koje nas rastuze,nasmeju,zabole. Ponekad namjerno diramo te stare oziljke iako znamo da nas ceka neprospavana noc. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud trazimo one zvjezde ka kojima smo nekad davno upirali ceznjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalackih ljubavi.Pa se naprezemo da cujemo onaj ljetni povjetarac sto je saputao u krosnjama drveca ispod kojeg smo se,drzeci svoju prvu ljubav za ruke,skrivali od radoznalih pogleda. Ali...umjesto tog sapata samo uzdah srca svoga cujemo. Prohujalo je vrijeme i mnoge vode protekle....nema vise ni parnjaca ni zvizduka vozova koji su najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu ceka uzdrhtalog srca.Niti iscekivanja postara da nam glas od voljene osobe donese pa da po ko zna koji put procitamo rijeci koje su drhtavom rukom pisane; "ljubim te", "mislim na tebe", "nedostajes mi".Pa prislonimo pismo na grudi i uzdahnemo od nekog slatkog bola sto nam kroz srce mine... Od svega ostase samo uspomene od kojih se pobjeci ne moze.Cak i kada bi znali put sto vodi u zaborav,mi nebi posli njime.Vec se uvijek istom stazom vracamo sto vodi do mora uspomena.I uronimo u te talase koji nas miluju,nose,vuku u dubine....I plovimo,plovimo ka onim nekim dalekim,nedostiznim obalama sto nas svake noci zovu i mame. I onda se odjednom probudimo jer se uplasimo da cemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena.A kad se pogledamo u ogledalo...vidimo ispod ociju nekoliko sitnih kapi...blistavih...slanih..."

(D.Maksimovic)

[City boy]

Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moras praviti da je ne primecujes pa ce se kad tad okrenuti i otici, iako ti se u prvi mah cini da ce zauvek cvileti kraj stola... I, pazi... Poklonis li joj samo mrvicu paznje nece se smiriti dok ti ne uvali citavu korpu... I onda si gotov... Jer Tuga nikad ne zaboravlja lica galantnih musterija... I nikad te vise nece zaobici...

- Djordje Balasevic "Jedan od onih zivota"

[City boy]

Rekao si mi sinoc da me volis. Jel ti uopste znas sta to znaci? Ne verujem da ces ti ikada ukapirati pravo znacenje tih reci. Ja se jezim kad ti govorim da te volim, jer te volim tolikim merama da me hvata jeza dok ti to govorim. Ja tebe u jednu ruku razumem sreco... Nekako mi je sve jasno, kako se osecas i sta se desava s tobom. Znam da ti nije lako posle svega preci preko toga. Znam dobro da nije. I znam, gresila sam. Ali sam ti rekla da se kajem i izvinula sam se za to. Bebo, ako covek voli svim srcem i dusom, onda i to ume da oprosti. Kad se voli dusom i telom, onda se sve prasta. I preko najvece mane se prelazi, smanjujemo ih. Ne uvidjamo ih onakve kakve jesu, nego govorimo da nije tako strasno.

Loznicanka