FREE CLIMBING - objašnjenja, slike i filmovi

[romano]

evo, kako se već duže vrijeme bavim penjanjem odlučio sam nekaj napisati o tome.

za početak, objasnit ću što je to uopće penjanje.

laički rečeno, to vam je "ono kad se penješ na stijene", no kao i u svemu, i u penjanju postoje neke podjele.
ona osnovna odnosi se na razlikovanje slobodnog penjanja (free climbing) i tehničkog penjanja.(aid climbing)

slobodno penjanje je takav način penjanja kod kojeg penjač za uspon ne koristi umjetna pomagala već samo svoje ruke i noge, te ostale dijelove tijela.
uže i ostala oprema koriste se isključivo za spriječavanje posljedica pada.(od tjelesnih ozljeda do smrti.)
Suprotno tome, tehničko penjanje je penjanje kod kojeg se za napredovanje u stijeni ta pomagala koriste.Svrha tih pomagala je preuzimnje penjačeve težine a
koriste se na onim sekcijama stijene gdje ne postoje prirodna hvatišta.

Stilovi slobodnog penjanja su različiti i uključuju tradicionalno penjanje, sportsko penjanje, soliranje i boulderiranje.

kao prvotni stil slobodnog penjanja javlja se tradicionalni način penjanja. Njegova glavna odrednica je da penjač u stijeni napreduje isključivo pomoću svojih ruku i nogu, a kako bi eleminirao posljedice pada koristi sredstva osiguranja koja samostalno postavlja po stijeni. To znači da penjač donosi odluku na kojim će mjestima postaviti osiguranja, te vjeruje da će ona izdržati u slučaju pada.Kod ovog stila težište je na penjanju smjerova dugih i po nekoliko stotina metara.

Kako se s vremenom penju sve teži smjerovi širi se postavljanje trajnih osiguranja tj. spitova čime se javlja sportski stil penjanja. kao i kod tradicionalnog načina
i sportski stil obilježava penjanje smjerova isključivo pomoću ruku i nogu, no točke na koje penjač postavlja osiguranja kako bi spriječio posljedice pada unaprijed su
određene. Naglasak je na penjanju što težih smjerova visine do 35 metara, no često je penjanje i višedužinskih sportskih smjerova dugih i po nekoliko stotina metara.

najopasniji stil slobodnog penjanja je soliranje (free soloing) kod kojeg penjač uopće ne upotrebljava sredstva osiguranja kako bi spriječio posljedice pada već se u potpunosti pouzdaje u svoje psiho-fizičke sposobnosti i penjačku tehniku. iz tog razloga kod ovog stila penjanja pravo na pogrešku ne postoji jer su rezultat pada teške tjelesne ozljede i vrlo često smrt. kao poseban stil soliranja razvio se deep water soloing (DWS) koji označava penjanje bez zaštite iznad duboke vode. u tom slučaju voda se upotrebljava kao medij zaštite u slučaju pada što isto tako može rezultirati tjelesnim ozljedama, pa čak i smrću.

još jedna vrsta penjanja bez postavljanja osiguranja je i boulderiranje a označava penjanje smjerova do 5 metara visine koja se smatra granicom s koje se može sigurno pasti bez straha od zadobivanja mogućih ozljeda. kako bi se ublažio eventualni pad penjača koriste se crash pad-ovi.(shvatite ih kao određenu vrstu strunjače)

Dok se solirat i boulderirat može sam, ostali načini penjanja zahtjevaju penjačkog partnera. Tako dok jedna osoba penje, druga ju osigurava.


Što je to smjer?

Najjednostavnije rečeno, smjer je zamišljena linija kretanja penjača po stijeni koja ima svoj početak i kraj. Početak smjera je mjesto odakle penjač kreće penjat (malo
izmišljanja tople vode) dok je njegov kraj "štand", top, vrh bouldera, vrh stijene... svaki smjer ima svoju ocjenu koja označava njegovu težinu a koju formira penjačka zajednica.(prvenstvo pri određivanju ocjene i davanju imena smjeru ima penjač koji ga je prvi popeo)

Dva su načina penjanja smjera, "on lead", tj. u vodstvu ili "kao prvi", te top rope ili "kao drugi"(situacija kad je uže već provučeno kroz sigurnosnu točku na kraju smjera od strane penjača koji je penjao u vodstvu.)
Kako bi se smjer smatrao popetim penjač ga mora proći "kao prvi" od početka do kraja u jednom komadu (dakle, bez padanja) isključivo upotrebom svojih ruku i nogu, te ostalih dijelova tijela.

kategorizacija popetog smjera je slijedeća:

- on sight - smjer je popet iz prvog pokušaja, bez prethodnog znanja o smjeru

- flash - smjer je popet iz prvog pokušaja, ali uz prethodno znanje o smjeru do kojeg je moguće doći gledanjem drugog penjača dok ga penje, raspitivanjem o detalju (posebno teškom dijelu smjera)...

- red point - smjer je popet iz bilo kojeg pokušaja nakon prvog


Penjačka oprema (u daljnjem dijelu teksta bit će obrađena oprema dostatna za sportsko penjanje. za ostale stilove penjanja (uz izuzetak soliranja i boulderiranja gdje su dovoljne samo penjačice i magnezij) potrebna je i dodatna oprema)

Iako nemaju sigurnosnu ulogu pri penjanju, pa se penjat može i bez njih, kao osnovni dio opreme naveo bi penjačice. Penjačice su specijalno izrađena vrsta obuće namijenjena penjanju. One omogućavaju penjaču stajanje po izrazito sitnim dijelovima stijene od svega nekoliko milimetara (stopinkama), a izrađene su od posebne vrste gume (sticky climbing rubber) i kože. da bi se postgao što bolji učinak, penjačice se u potpunosti moraju "sjediniti" s nogama. iz tog razloga većina penjača kupuje broj, dva, do tri manje penjačice, te ih koristi bez čarapa. (moje su dva i pol broja manje).

još jedan element opreme koji nije neophodan, ali se uvijek koristi je i magnezij. njegova uloga je spriječavanje znojenja ruku kako bi se osiguralo što veće trenje.
magnezij se nosi u vrećici za magnezij koja stoji penjaču oko struka.

Penjački pojas (harness) dio je penjačke opreme na koji se navezuje penjačko uže, a služi spriječavanju posljedica pada. u slučaju pada, penjač "sjeda u pojas". Dodatna uloga pojasa je i to što ima predviđena mjesta za nošenje ostale opreme koja je potrebna za penjanje smjera. Pojas se nosi oko struka i gornjeg dijela nogu.

sprava za osiguranje je kočiona sprava koja služi kontroli penjačkog užeta. glavna svrha joj je zadržavanje užeta (npr. u slučaju pada) uz minimalan napor.
sprava za osiguravanje spaja se s pojasom pomoću matičara.

penjačko uže - svrha mu je zaštita penjača prilikom penjanja ili spuštanja po stijeni. ono je dinamičko što znači da ima određeni stupanj rastezanja prilikom pada čime se apsorbia udar i spriječavaju ozljede penjača.

kompleti (quickdraws) služe kako bi se uže "povezalo" sa stijenom čime se osigurava zaštita u slučaju pada. Sastoje se od dva karabinera međusobno povezana gurtnom. Upotrebljavaju se tako što se jedan od karabinera ukopčava u spit koji se nalazi na stijeni, dok se u drugi karabiner ukopčava uže.

matičari - radi se o karabinerima koji imaju mogućnost zaključavanja čime se spriječava iznenadno otvaranje vrata. njihova uloga u penjanju je raznolika.


Penjačka natjecanja

Penjanje je prvenstveno sport u kojem se nalazi čovjek protiv stijene kojemu je cilj poboljšanje svojih psiho-fizičkih sposobnosti, ali su razvijeni i nekoliko tipova
penjačkih natjecanja koja se uglavnom održavaju na umjetnim stijenama. ona su koncipirana na način da je potrebno popeti određeni broj smjerova u vremenski zadanom roku, a rezultati se određuju odnosom broja pokušaja i broja popetih smjerova. (bolje mjesto zauzima penjač koji popne više smjerova u što manje pokušaja)

Tri su tipa penjačkih natjecanja:

- difficulty - penjanje smjera/ova čija visina prelazi boulder granicu. iz tog razloga potrebno je koristiti penjačku opremu prilikom natjecanja.

- speed - brzinsko penjanje smjerova.

- bouldering - penjanje smjera/ova čija je visina do 5 metara.



penjanje se svrstava u ekstremne sportove ali su ozljede rijetke te se uz poštovanje pravila i pravilno rukovanje opremom mogu skoro u potpunosti izbjeći.

[romano]

[romano]

[romano]

[romano]

[romano]

[Kristijan]

uuuuu kako si lep ovde

[romano]

[ševa]

ej, romano, majstore, daj reci koliko je penjačkih klubova u zagrebu? i što bi mi preporučio ako se odlučim početi baviti penjanjem. i na kraju, ne i najmanje važno - koliko je ovaj sport skup? koliko bi koštala oprema za početnike, kolika je mjesečna članarina?

unaprijed zahvaljujem!

[Vidolinho]

Čim sam vidio naslov, jednostavno sma morao metnuti link za filmić koji ima veze sa ovim tvojim sportom.