11.7

[djzuza]

* 1572 - Rođen Ben Jonson, engleski dramatičar
* 1850 - Umro Meša Selimović, bosanskohercegovački pisac
* 1921 - Mongolija je proglasila nezavisnost
* 1987 - UN su proglasile za petomilijarditog stanovnika planete novorođenog dječaka u Zagrebu Mateja Gašpara.
* 1995 - Izvršen genocid u Srebrenici

[john_dillinger]

11.7.1995. Srebrenica- da se nikad ne ponovi i ne zaboravi!

[edhembeg]

Sto se tice Srebrenice ne ponovilo se nikad vise (nigdje)...

[Savana]

Potopljeni san o civilizaciji
Zaboravimo Srebrenicu!
Piše: Nermin Čengić



Sklonimo Srebrenicu od svega. Od vječitih “pravednika” koji se ljeti odvaže na put u Potočare kako bi odali počast – počast mrtvima koje su umrtvili njihovi štićenici. Od Evropljana u pripremi, koji svoj put utiru nepotpunim komadima istrulih leševa. Od besmislenih vladara koji progovaraju iako se šutnjom govori više i glasnije. Sklonimo Srebrenicu od svega pa i od “nezaboravljanja”. Biće joj lakše. Biće im lakše

Hajde da je zaboravimo Srebrenicu. Nema smisla više “ne zaboravljati” Srebrenicu. Zašto vaditi glavu iz pjeska jednom godišnje ili tek kad zatreba? Umorismo se.

Nakon 15 godina “nezaboravljanja Srebrenice”, imamo zaboravljene ostatke porodica kojih se niko ne sjeti. Ostatke porodica koji zavise od pojedinačne pomoći koju skupljaju “obični” ljudi. Imamo pronevjerene novce, koji su upućeni da se tom dijelu svijeta vrati smisao života, a to su im oteli beskrupulozni vladari stvarnosti. Sve to dok “nismo zaboravljali”.

Zaboravimo Srebrenicu. Nakon 15 godina “nezaboravljanja Srebrenice” i dalje nam “nezaboravljanje” kvare dokazane i ubice u nakani, koji vole prošetati Srebrenicom i to obično danima kad to najviše boli. Puštaju na slobodu rijetke uhvaćene jer im se pogoršalo zdravstveno stanje ili im je istekla dvotrećina kazne. Zar za Srebrenicu može da istekne kazna? Može. Vidimo, znamo.
Zaboravimo Srebrenicu. Manje će boliti rana koju nagriza onaj ko je se uhvati kad mu zatreba i “troši” je u kojem god kontekstu stigne. Ugledajmo se na državu. Država se Srebrenice sjeti jednom godišnje, a to sjećanje se intenzivira kad se ganjaju izborni poeni.

Hajde da, iz jednostavnog pijeteta prema nevinim žrtvama, još jednostavnije zaboravimo Srebrenicu. Zaboravimo je zbog sramote od svih koji se njom okoristiše, još uvijek koriste ili tek imaju namjeru da se njom okoriste, a mi tu ne možemo ili nećemo ništa da promijenimo. Zbog sramote od onog imbecilnog vozača kojem smeta zastoj dok kroz glavni grad prolazi kolona sa tabutima Srebreničana.

Zaboravimo Srebrenicu, da ne bismo gutali gnjev i suze koje nas obuzimaju kad se pojave besmisleni vladari koji će, baš kad je rana pod upalom, stuštiti svoju otrovnu so nipodaštavanja. Zaboravimo Srebrenicu, pa možda uspijemo onemogućiti sve koji “rade svoj posao” samo kad treba isporovocirati ucviljene porodice, kao mi one koje se prihvate svog posla samo u julu mjesecu svake godine.

Zaboravimo Srebrenicu i sve što se tom istočnobosanskom gradiću izdešavalo u posljednjih 15 godina. Onemogućimo političke, vjerske i sve ostale glodare da se napajaju krvlju iz 8372 izgubljena krvotoka. Zaboravimo na Srebrenicu, pa će nam biti lakše shvatiti kako je moguće da je u vremenu bjelosvjetskih čuda, gdje svako ko želi može da sazna šta si doručkovao jutros, još uvijek nadležnima nedostižan taj ratko mladić, koji Srebrenicu svojevremeno pokloni. Srpskom narodu?

Ako sve pomenuto ne upali onda se uhvatimo argumenta koji u današnjem površnom i nikad povodljivijem društvu obavezno pali. Zaboravimo Srebrenicu jednostavno da se ne bismo sjećali. Nama će biti kao da se nikad ništa nije desilo, a Potočari više neće vrištati tišinom, kojom danas ne dozvoljavaju nikom da tek tako prođe tim komadom zemlje, na kojem su posađene pronađene kosti nepotpunih skeleta, natrpanih po masovnim grobnicama uzduž i poprijeko vječno potopljenog sna o civilizaciji.

Sklonimo Srebrenicu od svega. Od vječitih “pravednika” koji se ljeti odvaže na put u Potočare kako bi odali počast – počast mrtvima koje su umrtvili njihovi štićenici. Od Evropljana u pripremi, koji svoj put utiru nepotpunim komadima istrulih leševa. Od besmislenih vladara koji progovaraju iako se šutnjom govori više i glasnije.

Sklonimo Srebrenicu od svega pa i od “nezaboravljanja”. Biće joj lakše. Biće im lakše.


* Tekst prenosimo sa prijateljskog portala Protest.ba